Istina je prava novost.

Zlatni jubilej vlč. Vladimira Mikruta proslavljen u Ivankovu

Ivankovo, (IKA/TU) – Vlč. Vladimir Mikrut proslavio je 50 godina misništva na svečanome euharistijskom slavlju 25. listopada u župi sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je proveo gotovo polovicu svojega pastoralnog djelovanja. Euharistijsko slavlje predvodio je slavljenik Mikrut uz sadašnjega ivankovačkog župnika i dekana Stjepana Krekmana te vlč. Vladu Karačića, župnika iz Starih Mikanovaca, rodom Ivankovčanina, a kojega je odabrao kao propovjednika.
Ivankovčani su zahvalili vlč. Mikrutu na svemu što je činio tijekom svojega boravka u Ivankovu, a posebno na izgradnji crkve Sv. Nikole Tavelića, na obnovi i završetku vjeronaučnih dvorana te cjelokupnome pastoralnom i duhovnom radu u toj župnoj zajednici. Zahvalili su mu i što je odlučio upravo u Ivankovu proslaviti svoj jubilej. Vidno ganut, na kraju je i slavljenik uzvratio zahvalama: “Zadužili ste me. Zajednički smo sigurno činili na slavu Boga. Zahvaljujem svim vjernicima za 24 godine zajedničkoga djelovanja u ovoj župi. Zahvaljujem župniku Stjepanu koji me je uvijek rado prihvaćao, pa i sada kada sam izrazio želju da proslavim s vama. Zahvaljujem propovjedniku koji je potvrdio da sam dobro odabrao te mons. Tadiji Pranjiću, Ivankovčaninu, koji je također ovdje. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripravi ovoga slavlja – mješovitome zboru, onima koji su se spremali u nošnju, ministrantima, pastoralnim vijećima, ali i svima ostalima.” Ističući kako ga kroz život vodi izreka sv. Augustina – “Gospodine, u zadnji dan moga života ako me ne nađeš kao pobjednika, nađi me kao borca”, poručio je okupljenim vjernicima neka se bore i svaki dan svojega života žive po Božjoj riječi.
Vlč. Vladimir Mikrut rođen je u Slivnu 1. studenoga 1939. Ubrzo odlazi u Osijek gdje završava osnovnu školu te nastavlja srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanje u đakovačkome sjemeništu. Zaređen je za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, a mladu misu slavi 11. srpnja 1965. u Osijeku te 18. srpnja u rodnome Slivnu. Nakon toga bio je duhovnim pomoćnikom u Slavonskome Brodu, a od 1966. postaje župnikom u Semeljcima i Strošincima, gdje je proveo 8 godina. Nakon toga dolazi u Ivankovo, gdje je bio župnikom 24 godine (1974. – 1998.). Vlč. Mikrut osnovao je s pokojnim mons. Ivanom Šešom 1989. Schönstatski pokret u Ivankovu koji i danas djeluje. Iste godine osnovao je s o. Flavijanom Franjevački svjetovni red koji također djeluje u župi. Njegovim dopuštenjem osnovan je i ivankovački župni Caritas, koji danas posuđuje bolesnička pomagala u cijeloj Hrvatskoj i trenutačno skrbi za 298 teško bolesnih osoba. Posljednja župa prije umirovljenja bila je ona u Bošnjacima, gdje je vlč. Mikrut bio župnikom 16 godina, a 20. kolovoza 2014. umirovljen je. Međutim, njegov pastoralni hod nije završio. Trenutačno živi u Svećeničkom domu u Đakovu te pomaže u osječkome Domu za stare i nemoćne.