Travnik, (IKA) – Na spomendan sv. Ivana Pavla II. u četvrtak 22. listopada, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u Nadbiskupskom sjemeništu “Petar Barbarić u Travniku”, na poziv te uprave, u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage predvodio je svečano misno slavlje u zajedništvu sa svećenicima Travničkog dekanata. Svakog četvrtka, na dan sluge Božjega Petra Barbarića čiji zemni ostaci počivaju u toj crkvi, vjernici hodočaste na njegov grob utječući se njegovu zagovoru. Tom prigodom je duhovnik sjemeništa don Pavo Šekerija proslavio 25. obljetnicu svećeništva. Don Pave je s još devetoricom kolega na Petrovo 1990. g. zaređen za svećenika, po rukama tada tek zaređenog dubrovačkog biskupa Puljića. “Dan prvog nastupa Wojtyle kao pape 1978. g. bio je toliko znakovit da je Kongregacija za proglašenjem svetih odlučila da godišnji spomendan bude dan kada je službeno započeo njegov pontifikat, a ne 2. travnja kada je preminuo. Papa Benedikt XVI. bio je dugogodišnji suradnik Ivana Pavla II. (od 1982.), on je prvi papa koji je beatificirao svog prethodnika. Učinio je to vrlo dirljivim riječima pohvale na račun Wojtyline ‘snažne, darežljive i apostolske vjere koja je i njega samog hrabrila i izgrađivala’, priznao je Benedikt XVI. u homiliji beatifikacije”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Ivan Pavao II. bio veliki papa koji je svojim nastupom, osobnošću i riječju osvajao ljude za Krista: od prve javne propovijedi kad je zamolio neka svi otvore vrata Kristu, jer on najbolje zna što je u srcu čovjeka, do onog posljednjeg zbogom s prozora. Ali, i tim posljednjim pojavljivanjem odaslao je važnu poruku ljudima i svijetu.
Mons. Puljić podsjetio je da je na objavu ‘Habemus Papam Carolum Wojtyla’, 77-godišnjeg kardinala Pericle Felicia, 16. listopada 1978. g. poslije podne, svijet bio zatečen. “Bila je to znakovita i hrabra gesta kardinala koji su u Sikstinskoj kapeli poslije četiri i pol stoljeća izabrali stranca-netalijana za Petra naših dana. I k tomu, prvog papu Slavena. Dok je izborom Wojtyle u Poljskoj nastalo oduševljenje, slavlje i radost, u Francuskoj se pojavila velika znatiželja s pitanjima što će se dogoditi nakon tog izbora. U Njemačkoj se pisalo s pozitivnim osjećajima nade. U Rusiji je zavladala velika zabrinutost”, rekao je mons. Puljić, dodavši kako je s pravom povjesničar iz Perugie, prof. Marco Impagliazzo, koji je uredio knjigu s petnaest priloga drugih autora, stavio izazovan naslov “Wojtylin šok”. “Kad nas nešto iznenadi, kažemo da smo šokirani onim što smo vidjeli. Ako dođe do teškog poremećaja cirkulacije ili kritičnog smanjenja krvi u mozgu, srcu, kada u ćelijama tijela nema dovoljno kisika, organizam može doživjeti šok. Šok je u medicini neugodno stanje koje čovjeka iznenadi i stvara zdravstvene probleme. Je li onda opravdan naslov spomenute knjige ‘o šoku'”, upitao je nadbiskup i naveo čime je Wojtyla šokirao svijet, prema prof. Impagliazzu. Prvo iznenađenje je da je papa stigao iz istočnog, komunističkog dijela Europe. Ljudi su se pitali što će učiniti papa koji dolazi iz katoličke zemlje u kojoj je Crkva vodila borbu s opakom ideologijom komunizma. Iznenađenje je bilo i kod prvog pojavljivanja u javnosti, 16. listopada 1978., kada je “prekršio” uhodani protokol, pa se neposredno obratio okupljenoj masi: “Želim vas pozdraviti na vašem, dapače, našem lijepom talijanskom jeziku. Ako pogriješim, vi ćete me ispraviti”. Iznenađenje se dogodilo i za vrijeme njegove prve pontifikalne mise, 22. listopada 1978., kada je povišenim tonom uzviknuo: “Ne bojte se Krista!” Zamolio je sve “neka se ne boje Krista i njegove moći”. Pozvao je i potaknuo sve neka pomognu papi i svima koji žele služiti Kristu, da služe čovjeku i čovječanstvu. “Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se, jer Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna! Molite za me! I pomozite mi da mu mogu služiti!”, rekao je tada Papa. “Taj Wojtylin vapaj, u vremenu jake sekularizacije, udaljavanja ljudi od vjere i Crkve, došao je kao melem na ranu. Bio je to znak velikog ohrabrenja za one koji su se bili pomirili s okružjem ateizma i bezboštva i za one koji su sumnjali i tražili. Najveća novost i šok, osobito za one koji su se trudili stjerati Crkvu u sakristiju, kad je već ne mogu zbrisati s lica zemlje, bila su njegova misionarska, pastoralna putovanja diljem svijeta. Tamo je svojim govorima, porukama i propovijedima, u središte pozornosti vratio čovjeka, vrijednost života i dostojanstvo ljudske osobe, obitelji i naroda”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši: svojom aktivnom pojavom na pozornici svijeta, Ivan Pavao II. pokazao je da je Crkva živi organizam koji je kadar biti sugovornikom i sudionikom u brojnim pitanjima koji muče čovjeka na istoku i zapadu, na jugu i sjeveru kugle zemaljske. Umirovljeni kardinal Re, koji je bio i prefekt Kongregacije za biskupe, dao je znakovitu izjavu: ‘Svijet se divio Wojtyli za sve što je činio. Divio se njegovim putovanjima i gestama. Divio se njegovoj sposobnosti da ozbiljno prihvati stvarnost života. Posjedovao je, naime, duboki smisao za realnost. A život mu je bio prožet i osvijetljen živom vjerom. Izvor svih njegovih pothvata i napora bio je u njegovoj osobnoj, žarkoj i dubokoj molitvi’. “Mnogi još uvijek nose u srcu drage uspomene iz vremena njegovog pontifikata. Ne samo katolici, nego i svi ljudi dobre volje. Svi smo bili svjedoci njegove ljubavi i zauzetosti za svakog čovjeka. Zbog toga zahvaljujemo Božjoj Providnosti što je Duh Sveti iznenadio svijet izborom Karla Wojtyle za Petrova nasljednika. Osobito što je Ivan Pavao II. iznenadio svijet svojim javnim nastupima i putovanjima, živom vjerom koju je svjedočio te osobnom, žarkom i dubokom molitvom koju je prakticirao”, rekao je mons. Puljić. potaknuvši na zahvalnost sv. Ivanu Pavlu II. za sve što je učinio za Hrvatsku i BiH: “Hrvatska i BiH zahvalne su mu što se zauzimao da budu priznate kao suverene i nezavisne države”. U agresijama na te zemlje Papa je u raznim prigodama, osobno i putem svojih izaslanika i diplomatskih predstavnika, apelirao na državnike Europe i svijeta da se učini sve kako bi se zaustavili ti okrutni ratovi; za mnoga tragična događanja smatrao je odgovornom i međunarodnu zajednicu, nazivajući rat sramotom Europe, trnom koji potamnjuje povijest civiliziranog svijeta. U srijedu 21. listopada nadbiskup Puljić je u auli Katoličkog školskog centra u Travniku održao predavanje o temi “Ivan Pavao II. – prijatelj i zagovornik BiH”.