Split, (IKA) – U Zdravstvenoj školi u Splitu u subotu 17. listopada održan je kreativan stručni skup o preventivnom odgojnom sustavu pod naslovom “Odgoj – (u)pomoć!”. Skup s ciljem profesionalnoga usavršavanja prosvjetnih djelatnika u osnovnim i srednjim školama, sportskih trenera i predškolskih odgajatelja organiziralo je Udruženje salezijanaca suradnika i salezijanci u Splitu uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je prepoznala njegovu vrijednost i uvrstila ga na popis svojih službenih stručnih skupova.
Preventivni odgojni sustav životno je djelo svetoga Ivana Bosca, a on ga nije kreirao za stolom na temelju pedagoške literature, nego svoj izvor ima u svečevu predanom odgojnom radu s mladima u njihovim konkretnim životnim uvjetima. Don Bosco je već u 19. stoljeću anticipirao ono što naš odgojno-obrazovni sustav pokušava primijeniti već desetak godina od uvođenja Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnoga standarda, stavljajući učenika u središte svoga rada. Njegove dragocjene uvide i iskustva o važnosti poznavanja egzistencijalne situacije odgajanika i njihovih afiniteta kao polazišta uspješnoga pedagoškoga rada brojnim je polaznicima prenio taj skup u čiju su se organizaciju aktivno uključili srednjoškolski vjeroučitelji Mirjana Vučica i Dušan Vuletić, salezijanci suradnici iz Splita.
Da bi se došlo do širih neophodnih spoznaja o svijetu današnjih učenika potrebno je poznavati društveno stanje i izazove mladih u suvremenom svijetu pri čemu su svoja saznanja i iskustva ovom prilikom prenijela dvojica sveučilišnih profesora dr. Ivica Šola i dr. Božo Skoko. Između ostaloga rečeno je da su današnji učenici navezani na digitalna sredstva komunikacije s potrebom biti trajno umreženi, te osobitom sklonošću vizualnom učenju.
Zanimljivu je antropološku podjelu razvoja naše civilizacije ponudio dr. Šola obilježenu s četiri odrednice čovjeka: homo sapiens, homo religiosus, homo faber i homo videns. Prema njemu era homo sapiensa pokriva antičko doba od Sokrata, a u srednjem vijeku dolazi dimenzija smisla kroz homo religiosus. Homo faber pojavljuje se s prosvjetiteljstvom, a u naše vrijeme četvrta dimenzija jest homo videns, koji preko svih mogućih sredstava komunikacije ima potrebu svima pokazati što on misli, vrednuje i stvara. Pri tome do izražaja mogu doći individualne devijacije zbog činjenice da je era homo vidensa na svom početku, odnosno u predškolskom stadiju. Takve pojedince sklone potpunom i nekritičnom “razgolićivanju” sebe u digitalnom svijetu Šola naziva vidiotima. Nikakvo čudo da u početnom stadiju jedne ere postoje brojni pojedinci skloni onomu što nitko za nekoliko desetljeća, nakon prikupljenoga iskustva, zasigurno neće činiti. Upravo se današnji mladi najviše razotkrivaju, odnosno daju se upoznati, a kako su bez iskustva, o sebi otkrivaju i ono što objektivno nije potrebno. Iskusnija populacija u silaznoj dionici svoga ovozemaljskoga putovanja još uvijek govori o virtualnom svijetu i stvarnost, ali u dogledno vrijeme ta ista stvarnost bit će veoma realna kao što je njoj danas materijalni svijet. U budućnosti će vjerojatno postojati digitalni životopisi, a činjenica jest da pisani životopisi postoje tisućljećima što nikome ne smeta. Ono što današnja generacija na odlasku naziva neprikladnim ili pretjeranim razotkrivanjem sutra će biti sasvim obična i redovita stvarnost. Upravo će ta činjenica razotkrivenosti svakoga pojedinca posljedično značiti iskrenije odnose i autentičnije ponašanje.
O stanju mladih danas u našem društvu govorio je dr. Skoko. U Hrvatskoj ima oko 800 tisuća mladih, od kojih je većina rođena u samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi. Njihov život obilježile su razne krize: u djetinjstvu su preživjeli ratnu i poratnu krizu te tranziciju, a od godine 2008. proživljavaju ekonomsku krizu. Pod velikim su utjecajem masovnih medija, globalizacije, obrata vrijednosti u društvu te im se nude mnogi novi uzori. Među mladima vlada prilična rezignacija zbog toga što ne vide perspektivu i mogućnost zapošljavanja. Razna istraživanja upućuju na promjenu mentaliteta i vrijednosnog sustava kod mladih koji sve više naginju pragmatizmu i hedonizmu, unatoč velikoj stopi siromaštva. Ipak, primjećuje se vjernost tradicionalnoj obitelji i potreba za čvrstim društvenim vezama. No, poput svojih vršnjaka iz cijeloga svijeta, mladi sve više žive virtualnu “stvarnost” i pod utjecajem su medijske propagande. Stoga je za odgoj vrlo važna edukacija samih roditelja i ostalih odgojitelja o uporabi medija, ali isto tako snažna potreba za ponudom alternativnih sadržaja za kreativnije korištenje slobodnog vremena. Predavač je također istaknuo ulogu obitelji i škole te Crkve u stvaranju prijateljskih zajednica i pozitivnog društvenog ozračja u kojima bi mladi mogli biti u potpunosti ono što jesu, pronaći osobe od povjerenja i razvijati se u integralnom smislu.
Poznavanje društvene klime i utjecaja na oblikovanje osobnosti djece i mladih potreba je svakog odgojitelja i učitelja te je pretpostavka za uspješno odgajanje cjelovite osobe. To je također ishodište preventivnog odgojnoga sustava. O povijesnim okvirima života i djelovanja sv. Ivana Bosca govorio je salezijanac mr. don Ivan Marijanović. Sustav preventivnoga odgoja počiva na tri stupa: razumu-razboritosti, vjeri-povjerenju i ljubavi-ljubaznosti.
O odgoju djece u školi danas, o obilježjima salezijanca kao odgojitelja, o značenju “salezijanskog dvorišta”, o posebnosti salezijanskog obiteljskog ozračja te kakvu ulogu ima sport u odgoju djece i mladih, razgovaralo se sa sudionicima tzv. okruglog stola Agnes Jelačić, pedagoginjom u Osnovnoj školi Gripe, Kristinom Bašić, odgojiteljicom u vrtiću i aktivnom župljankom na Kmanu, don Mihovilom Kurkutom, bivšim župnikom na Kmanu i idejnim začetnikom skupa, te Ivicom Marašem, sportskim rukometnim trenerom koji je, kao dijete, zavolio salezijance i otkrio ljubav prema sportu na “salezijanskom dvorištu”.
Uz propitkivanje sadašnjega odgojno-obrazovnoga stanja i pronicanje onoga što bi trebalo činiti u budućnosti, a sve osvijetljeno iskustvom prošlosti i velikih pojedinaca kao što je don Bosco, taj je stručni skup bio prigoda da se istakne činjenica kako vjeroučiteljice i vjeroučitelji nastoje oko obogaćivanja i poboljšavanja sveukupnoga stanja u društvu.