Vatikan, (IKA) – Na sedmoj generalnoj kongregaciji Sinode, u subotu 10. listopada popodne, biskupi su nastavili započeta izlaganja na temu trećeg dijela radnog dokumenta (Instrumentum laboris), koji je posvećen današnjem poslanju obitelji. Održana su 43 interventa. Bilo je govora o euharistiji za rastavljene i civilno ponovno oženjene. S jedne je strane istaknuta potreba očuvanja nauka, dok je s druge strane rečeno da Crkva treba pratiti ranjene osobe, ujedinjujući pravednost i milosrđe. Bilo je riječi i o postupcima za proglašenje ženidbe ništavnom, koje je Papa nedavno reformirao s dva motuproprija, te je istaknuto da ih se uvijek treba voditi s pažnjom i preciznošću.
Neki od sinodskih otaca govorili su o takozvanom “pokorničkom putu” za pripuštanje rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih sakramentima – bilo kao općem rješenju, jednakom za sve, bilo kao pojedinačnom praćenju bračnih parova. No, uime čitave svoje biskupske konferencije, jedan je prelat istaknuo da ne može biti bilo kakve promjene u crkvenom učenju i praksi pričesti u tim slučajevima, budući da bi promjene značile prihvaćanje, kako neispravne teologije milosti, tako i “lažnog suosjećanja” koje implicitno odbacuje Kristov nauk o bračnoj nerazrješivosti. Po pitanju takozvanog “zakona postupnosti” više je izlagača izrazilo sumnje o tom pojmu, osobito prema njegovim eventualnim implikacijama u nauku o sakramentalnoj milosti.
Neki su pak govorili o “oikonomiji” kao određenoj vrsti “iznimke općem pravilu”, koja bi omogućila onima koji su pali da se podignu. Dobar vjernik nije samo onaj koji ropski obdržava zapovijedi, jer bi se u tom slučaju trebalo govoriti o legalizmu, a ne pravednosti. Napomenuto je da se Bog prvi priginje prema grešniku, što znači da se nauk ne može odvojiti od konkretne stvarnosti. Takvo bi odvajanje značilo pretvoriti teologiju u čistu ideologiju, udaljujući kršćane od vjere. Crkva zato treba stvarno biti u službi obitelji, ne odbijajući nikoga.
Također je na temu veze između nauka i milosrđa rečeno da se ne radi o utvrđivanju onoga što je dopušteno i što je zabranjeno, navodeći pritom riječi apostola Pavla: “Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi (1 Kor 6, 12). Napomenuto je da savjest kršćana treba izaći iz “ograničenog okruženja prava” kako bi ušla u “okruženje onoga što je dobro za zajednicu”. Još jednom naglašena je potreba dobre pripreme na brak kako bi se izbjegli neuspjesi. Ne može se dopustiti sklapanje braka samo na temelju posjedovanja svih dokumenata koji su potrebni za ženidbu, bez razlučivanja o zaručnicima. Predložena je duža formacija za brak, možda podijeljena u tri razdoblja: daljnja, bliža i neposredna, kako bi se mladima pokazalo da evanđelje obitelji nije utopija, ograničenje ili teret, već Božji naum u koji se isplati ulagati.
Na temu ženidbene plodnosti i polazeći od enciklike Humanae vitae bl. Pavla VI., istaknuta je važnost dobrog poznavanja odgovornog roditeljstva i prirodnog planiranja obitelji. Među istaknutim temama bio je i odnos između obiteljî i svećenika, koji im kao dobar pastir treba biti blizak i pratiti vjernike s milosrđem. On je pak zauzvrat prihvaćen i obitelji su s njim solidarne. Govorilo se i o potrebi sklada između posla i obitelji te je naglašeno kako je važno da se nedjelja očuva kao dan odmora koji omogućuje otkrivanje obiteljske bliskosti i slavlja. Spomenut je i teški problem nezaposlenosti, koji obitelji lišava onoga što im je za život potrebno. Na kraju je bilo govora o odnosu obitelji i institucija, koje trebaju promicati njezino dobro.
Tijekom brifinga za novinare u Tiskovnom uredu Svete Stolice održanom 12. listopada o. Federico Lombardi pojasnio je kako nije došlo ni do kakvih promjena s obzirom na završni dokument sinode (tzv. Relatio finalis). Nagađalo se, naime, nakon brifinga u subotu da je upitno hoće li ga uopće biti. Lombardi je objasnio da će završni dokument biti napisan, kako je predviđeno, na temelju sadašnjega radnog dokumenta i doprinosa jezičnih radnih skupina te da će se onda o njemu glasovati u sinodskoj dvorani. Jedina stvar koja se još ne zna jest hoće li Sveti Otac taj dokument objaviti – bilo odmah ili kasnije – ili ga pak uzeti kao okosnicu za posinodsku apostolsku pobudnicu.
Također je spomenuo da su neki izvori objavili pismo 13 kardinala Papi u kojem izražavaju zabrinutost oko načina rada sinode i sastava povjerenstva za pisanje završnog dokumenta. Lombardi je rekao da – budući da se ne radi o službenom dokumentu – o njemu nema što komentirati, ali je napomenuo da su dvojica od 13 navedenih kardinala, kardinali Vingt-Trois i Scola, odmah opovrgnuli da su potpisali takvo pismo.