Razgovor s biskupom Vukšićem u povodu Biskupske sinode
Sarajevo
Biskup je za Katolički tjednik govorio o sinodi, obitelji, izbjegličkoj krizi te stilu djelovanja pape Franje
Sarajevo, (IKA) – U povodu 14. redovite opće Biskupske sinode s jednim od sinodalnih otaca vojnim biskupom Tomom Vukšićem koji na Sinodi sudjeluje uime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za “Katolički tjednik” razgovarao je Josip Vajdner.
Na opasku novinara kako su se u iščekivanju ovoga događaja u javnosti pojavljivale vijesti o dijametralno suprotnim stavovima pojedinih katoličkih teologa (i biskupa) glede teme obitelji, biskup Vukšić ističe: “Crkva je sloboda razmišljanja u jedinstvu vjere. Jedinstvo je potrebno u onomu što je naša vjera, a sloboda je nužna u onomu što je još uvijek u traženju, jer kako bismo mogli onda uopće govoriti o razvitku teologije, ili o razvitku dogme. Sve vjerske definicije crkvenog učiteljstva prošle su taj razvitak, a tijekom procesa njihova sazrijevanja u vjeri Crkve, koju vodi i nadahnjuje Duh Sveti, uvijek je bilo velikih teoloških i disciplinskih rasprava, čak suprotstavljenih stanovišta. Takve rasprave su dobro došle, iako ponekada zbunjuju običnoga vjernika. Stoga je ovdje korisno prisjetiti se prvoga sabora, onoga apostolskoga, koji je zapravo bio neka vrsta prve sinode biskupa koju opisuju Djela apostolska, gdje se npr. Pavao u lice usprotivio Petru. I dok je uvijek dobrodošlo iskreno traženje onoga što još uvijek nije vjerski definirano, a toga ima vrlo mnogo, treba upozoriti da ponekada ima i onih koji bi iskrivljivali ili čak nijekali ono što je crkveni nauk i vjera. No, i takvih je uvijek bilo. I bez obzira na te pojave, ne treba dvojiti da bi nauk Crkve mogao biti ugrožen. To jednostavno nije moguće. Duh Sveti je jamstvo toga. On koji je virtualno načelo sjemena Riječi Božje iz koje, voljom Boga koji je istina, može izrastati, uvijek i dosljedno, samo plod vjerske istine”.
Vezano pak uz jednu od tema – brak, biskup Vukšić podsjetio je kako je “brak, gledan iz kršćanske perspektive, a prema Božjoj objavi kojoj ostajemo vjerni zajednica muškarca i žene koja nastaje na temelju njihove uzajamne ljubavi i slobodna izbora s ciljem da, u zajedničkom životu i darivanju, tu ljubav i svoje prijateljstvo izgrađuju te da budu suradnici Božji u stvaranju novoga čovjeka. Sve drugo nije u skladu s biblijskom objavom, niti s ljudskom naravi, niti s crkvenim naukom. Na ono što se zove vjera Crkve, to drugo ne može utjecati u smislu primjene. No i takve osobe, bez obzira koliko su udaljene i bez obzira koliko su možda čak suprotstavljene katoličkom nauku, jesu ljudi, a pastoralno djelovanje i briga Crkve upućeni su i njima. Naime, tražiti onoga tko je daleko, brinuti se za grešnika, susretati se s njim, voljeti čak i neprijatelja, pokazati mu da i za njega ima mjesta u Božjoj ljubavi, nikako ne znači odobravati grješno djelovanje. To dvoje kršćanstvo vrlo dobro razlikuje”.
U razgovoru se biskup osvrnuo i na pitanje o nerazrješivosti braka, te je pojasnio kako to pitanje tretira Pravoslavna Crkva. Jedno od pitanja dotaknulo se i samoga pape Franje, tj. njegova ponašanja iz kojeg neki iščitavaju jedan vid demokratičnosti. Papinska služba je takva da on ne može delegirati svoju petrovsku službu, karizmu i poslanje. Te stvari ne proizlaze iz nekakva mogućega pristanka ili izbora glasača, kao vlast u suvremenim demokracijama. Naime, većinsko mišljenje i izbori većine jesu izraz demokracije, ali i kada su većinski, mogu biti pogrešni, nemoralni, nečovječni. Većinska mišljenja nerijetko donose nemoralne i nepravedne zakone. I većina ponekad napravi kriv izbor. Poznati su takvi slučajevi u ljudskoj povijesti. S druge strane, Petar nije bio izolirani otok, nego član Dvanaestorice. Tako je i Papa, Petrov nasljednik, član zbora biskupa, apostolskih nasljednika. A to da Papa želi čuti mišljenja subraće “apostola”, sasvim je u skladu s naukom i tradicijom Crkve. Njemu, istina, nije potreban pristanak drugih da bi vršio svoju službu, ali je razborito osluškivati bilo Crkve. Nemojte nikada zaboraviti da je Papa za nas vjernike Petrov nasljednik, a da je zajedno s nama i on samo vjernik, obični čovjek koji ima veliku odgovornost i poslanje: u Crkvi, s Crkvom, i za Crkvu. Sjetite se, zar nije i Petar sazvao apostolski sabor u Antiohiji da čuje mišljenja braće apostola? To nije demokracija, nego izraz odgovornosti za Crkvu, zorno je pojasnio biskup Vukšić.
Na pitanje odraza migracijske krize na promišljanja na Sinodi, biskup Vukšić rekao je kako je to “pitanje za Crkvu prije svega humanitarno, a tek onda političko, demografsko, sigurnosno, gospodarsko, kulturološko”. Stoga “za Crkvu u Europi ovo pitanje ne bi smjelo biti problem, već pastoralni izazov. Naime, Europa je odavno dekristijanizirana, što zbog odmetanja njezinih kršćana u agnostike, ateiste, nezainteresirane, sljedbenike raznih ideologija i smjerova, što zbog doseljavanja nekršćana. Europa tako sve više postaje misijsko područje. U tom kontekstu čini se da je najveći problem Crkve u Europi što u njoj nema dovoljno ni želje ni djelovanja da evangelizira, obraća i krsti. Nekako se ima dojam da se iscrpljuje u filantropiji. To humanitarno djelovanje je dobro i potrebno, ali ne mora se biti kršćanin da bi se bilo ljubitelj ljudi. Kršćanstvo nije “Crveni križ”, nego življenje vjere radi svoga spasenja i istodobno radi obraćenja i privođenje drugih ljudi Kristu”.
Na kraju razgovora na pitanje o snazi Crkve da se odupre utjecajima “izvana”, te uistinu ponudi čovjeku današnjice autentični pogled na obitelj, biskup je rekao “svako ‘izvana’ područje je zadaća Crkve. To je područje za njezino evangelizacijsko djelovanje. Ni jednomu ‘izvana’ Crkva nije poslana da se opire, nego da svako ‘izvana’ kristijanizira, prije svega po svom poniznom svjedočenju i stalnom obraćenju. Jer kršćanstvu i Isusovoj zapovijedi da se ide po svemu svijetu i propovijeda, ništa nije tako strano kao napast da se svijet prepusti svijetu. U tom novom okružju Crkva i pojedini vjernici trebaju biti spremni na izazove posvema novih oblika ‘mučeništva’ koje neki teolozi već nazivaju ‘bijelim mučeništvom.”
Razgovor se u cijelosti može pročitati u “Katoličkom tjedniku” br. 40 od 11. listopada, a dio razgovora dostupan je i na mrežnim stranicama “Katoličkog tjednika” http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=3905.