Zagreb, (IKA) – U povodu 58. obljetnice smrti službenice Božje Marice Stanković, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u četvrtak 8. listopada predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji s petnaestak svećenika, među kojima su bili i poglavari zagrebačke bogoslovije predvođeni rektorom mr. Anđelkom Košćakom.
U homiliji biskup Petanjak rekao je kako o mnogim velikim i svetim ljudima gotovo da nemamo ništa zapisano. Često se puta ono što je došlo do nas usmenom predajom pretvorilo u legendu i sretni smo ako o tim velikim ljudima imamo bar neku izreku koja nekako izražava njihov život. To nije slučaj sa službenicom Božjom Maricom Stanković koja nam je ostavila bogatu, pisanu građu iza sebe. Naša je suvremenica a imala je i volju, želju i snagu pisati i ostaviti mnogo toga što nam omogućuje da upoznamo njezin lik, život, djelo, rekao je propovjednik, te se osvrnuo na dio te ostavštine koja predstavlja bit njezina života u duhu misnih čitanja.
Podsjetio je kako se u riječi Božjoj prepoznaje svaki svetac, ali u njoj bi se trebao prepoznati svaki kršćanin. U misnom evanđelju Isus postavlja zahtjev i uvjet. Kaže se da je na početku Isus govorio svima. Bitno je to “svima”, i onda rekao “hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom.” I budući da je to upućeno svima, nitko ne može reći “to se odnosi samo na neku grupu vjernika, ili ljudi, možda na svećenike, redovnike, redovnice, neki koji su možda obećali da će na poseban način slijediti Isusa Krista”. Ne, ova riječ makar je radikalna i zahtjevna upućena je svakom Isusovu slušatelju i učeniku. U toj rečenici “hoće li tko za mnom, najteža je ona riječ ‘odreći se'”. Ružna je, teška, ali mi tu riječ gotovo svakodnevno na ovaj ili onaj način provodimo u svome životu, posvijestio je biskup, te uputio na apostola Petra koji se javno odrekao Isusa. To je bit odreknuća, s nekim živjeti, nekoga poznavati, pa možda čak biti i u krvnome svojstvu i onda reći “ja ga ne poznam, nemam ništa s tom osobom”. Mi to često puta provodimo u našim životima kad nam je neka osoba manje simpatična, kada se ne snalazimo pod istim krovom. Ako ništa drugo okreneš glavu, ili pređeš na drugu stranu ceste, rekao je, te upozorio “i to je itekako odreknuće”. No bit je Isusovih riječi da se odreknemo samih sebe ako želimo biti njegovi učenici.
Kao da se nalazimo u bezizlaznom stanju. Isus nas poziva da se odreknemo samih sebe i da uzmemo križ. No, ako ga moramo nositi, onda bi nam bilo drago da znamo koliko dugo ćemo taj križ nositi, da bismo nekako skupiti rezerve, pa da rasporedimo da znademo hoćemo li izdržati. Ali bit je u tome da Isus traži: najprije se moraš odreći sebe,da bi mogao nositi križ. Zato što ne znamo koliko je težak taj križ, ne znamo koliko ćemo ga dugo nositi, ne znamo kako ćemo ga nositi. Tako je tu rješenje: moraš se odreći, budući da ti ništa nije poznato, jer kad budeš počeo nositi križ, vidjet ćeš da ga nećeš moći nositi ako se nisi odrekao samoga sebe, ako nisi prepustio Isusu Kristu da on odredi kakav će biti taj križ, koliko će dugo trajati, i kada će, i hoće li uopće završiti. Stoga je na nama da smognemo snage da se odreknemo sami sebe kako bismo mogli donijeti taj križ do kraja, da bude na spasenje meni i drugome, rekao je biskup. U tom kontekstu je uputio na govore i spise službenice Božje Marice Stanković u kojima često nalazimo riječ “odreći se svoje volje kao put svetosti”, kao jedini način da se posvetimo.
Njezine riječi nam pokazuju što znači odreći se samoga sebe i živjeti kao osoba koja se u potpunosti opredijelila za Isusa Krista, rekao je, te citirao nekoliko njezinih misli koje ocrtavaju njezino shvaćanje svetosti, koje su njezina svojevrsna osobna karta, ali koje moraju biti i identitet svakoga kršćanina. Jer, “kršćanin je onaj koji od sebe traži maksimum, a prema drugima pokazuje milosrđe, blagost, sažaljenje, strpljivost. Ako postavi visoke ciljeve bar će nešto u životu ostvariti, jer ukoliko malo traži, malo će ili ništa ostvariti. I zato ovdje možemo reći: samo oni koji si postave visoke ciljeve, za sebe i buduće generacije ocrtavaju put, način i stil života koji treba nasljedovati. Samo su sveci oni koji posvećuju sebe, koju posvećuju druge i koji posvećuju svijet. Zahvaljujući njima ovaj svijet napreduje, zahvaljujući njima još je uvijek Božja dobrota, Božja blagost i milosrđe prisutno u svijetu. Zato su nam i danas potrebni i muškarci i žene, mladi i stari koji će imati hrabrosti i spremnosti prihvatiti Isusovu riječ “hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, danomice uzima svoj križ i neka me slijedi”, zaključio je biskup Petanjak.
Nakon popričesne molitve uime Postulature za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković i uime Svjetovnog instituta “Suradnice Krista Kralja” koji je Marica osnovala, predvoditelju slavlja zahvalio je župnik župe sv. Brcka iz Brckovljana mr. Milan Pušec. Podsjetio je na zasluge nedavno preminuloga mons. Vladimira Stankovića koji je bio predsjedatelj sudišta od prvog do posljednjega svjedoka u procesu Marice Stanković. Zahvalio je i prof. Bonaventuri Dudi, voditelju Teološke komisije, i prof. Marku Matiću, članu Teološke komisije, kao i članu Povijesne komisije rektoru bogoslovije mr. Anđelku Košćaku. Zahvalu je izrekao i svim promicateljima, svjedocima, moliteljima i dobročiniteljima u postupku beatifikacije. Na zajedništvu u euharistijskom slavlju zahvalio je i hodočasnicima, posebno onima pristiglim iz Krčke biskupije i Donje Voće, kao i križarima iz više gradova i mjesta. Mr. Pušec kratko je izvijestio i o tijeku procesa. Crkveno sudište ispitalo je sve svjedoke koji su bili dostupni. Sve je pozvao na molitvu da teološka i povijesna komisija završe svoj rad, te dodao kako je desetak tisuća stranica svjedočanstava i spisa Marice Stanković prevedeno ili se prevodi na talijanski jezik.
Prije blagoslova vjernici su izmolili molitvu za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor iz Brckovljana i zbor mladih iz Lonjice s voditeljicom Anom Lisičak uz orguljsku pratnju Ivana Ščepanovića.