Kaštel Štafilić, (IKA) – “Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina” – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni u hotelu “Resnik” u Kaštel Štafiliću. Trećega dana skupa, u četvrtak prije podne 8. listopada, predavanje o depresiji i duhovnosti održao je dr. Miro Jakovljević, dok je dr. o. Mijo Nikić govorio o terapeutskim učincima pokore i Euharistije.
Dr. Jakovljević istaknuo je kako se depresija iz spiritualne perspektive kroz povijest različito tumačila – kao grijeh, bolest, duhovna slabost, ali i kao razvojna faza spiritualnog rasta i razvoja. “Povezanost između depresivnog raspoloženja i spiritualne borbe, odnosno duhovnog rasta opisana je još u davnašnja vremena. Depresija je stara koliko i čovječanstvo i malo tko da nije osjetio, barem na kratko, njezin neugodni i zlokobni dodir. Na sreću, za mnoge je to samo prolazni i kratkotrajni susret. Depresija je prisutna u svim kulturama, u nekima češće, poznate su kao kulture krivnje i kulta rada, univerzalno je ljudsko iskustvo, doživljaj nesreće, neugodne hibernacije, potpune blokade, mračnog tunela, osjećaj da nešto u životu ide u krivo, da se ne može više ovako, pomisao da bi nešto trebalo mijenjati. Predstavlja veliki javno-zdravstveni problem zbog velike učestalosti, izrazitog gubitka radne sposobnosti, povećanog rizika od, prije svega kardiovaskularnih, ali i drugih somatskih bolesti, te visoke smrtnosti. Depresija je bolest s tisuću lica koja se u svakog bolesnika očituje na jedinstven način premda postoje neka zajednička svojstva pojedinih oblika depresivne bolesti. Depresiju karakterizira pojava kraćih ili duljih depresivnih epizoda što predstavljaju vrlo raznovrsne kombinacije i varijacije deset jasno definiranih simptoma. Duhovnost može odigrati vrlo važnu ulogu u oblikovanju zdrave osobnosti ako usmjerava na ljubav, zahvalnost, radost življenja i sreću, dok iskrivljena duhovnost ili nedostatak duhovnosti mogu pogodovati razvoju poremećaja osobnosti. Pojedini poremećaji osobnosti nose veći rizik od različitih tjelesnih i duševnih bolesti, uključujući i depresiju, primjerice takovi su depresivni i izbjegavajući poremećaji osobnosti. Depresivni poremećaj osobnosti karakterizira melankolično ili tragično osjećanje života, perzistirajući i pervazivni osjećaj manje vrijednosti, odbačenosti, utučenosti i snuždenosti, manjak radosti i osjećaj nesretnosti, takve osobe ne pokazuju smisao za humor, stalno su ozbiljne, kao da se ne znaju opustiti i uživati. Depresivne osobnosti doživljavaju Boga kao svemoćnog ali i nemilosrdnog, a sebe kao beznačajne i u sumnji da će doživjeti Njegovo milosrđe. Boga, dakle, vide i kao Spasitelja i kao Onoga koji kažnjava. Depresija jest multisistemska bolest koja pogađa i dušu i tijelo, ali je i specifičan način postojanja u svijetu povezan sa specifičnim sustavom vrijednosti, životne filozofije i tragičnog osjećanja života. Iz narativne perspektive depresija može biti odraz destruktivnog i tragičnog životnog skripta/scenarija ili dio gubitničke životne priče koja uključuje narušene odnose oboljele osobe prema sebi, drugima, svijetu i života”, istaknuo je pritom dodavši kako otvaranje Duhu Svetom po vjeri donosi plodove ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, ljubaznosti, dobrote, odanosti, blagosti i suzdržljivosti (Gal 5, 22-23). “Depresivne osobe su obično nesretne i neraspoložene zbog nečega što nemaju ili su izgubile umjesto da su sretne i zahvalne zbog onoga što imaju. Njegovanje zahvalnosti Bogu i ljudima, povezano je s ljubavlju, a u suprotnosti s depresijom”, zaključio je.
Dr. Nikić je rekao kako se terapijski učinak sakramenta Euharistije odnosi na čitavog čovjeka. “Duša se napunja milošću koja nas štiti od zla i od Zloga. Nadalje, primljena milost u Euharistiji povećava u nama autentičnu ljubav da možemo ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Ista milost preobražava u nama sve ono što Bogu prinesemo. Po Euharistiji postajemo novi ljudi, preobraženi i osposobljeni za uživanje vječnih dobara i ljepota koje je Bog pripravio onima koji mu vjeruju i koji ga ljube. Sama pomisao na tu stvarnost i vjera u ta Božja obećanja donosi duši radost i mir, a onda se to blaženstvo s duhovne razine prelijeva na emocionalnu i tjelesnu razinu jer Bog želi da čitav čovjek bude sretan. On će to i biti u onoj mjeri u kojoj sebe prinese, odnosno žrtvuje Bogu. Euharistija ga na to poziva i za to mu daje snagu”, pojasnio je.
U popodnevnim satima toga dana predavanje “Kako danas voditi duše (moderno dušobrižništvo)” održao je telefonski iz Zagreba dr. Tomislav Ivančić. Rekao je kako u svijetu borbe i sukobljavanja dobra i zla čovjek treba suputnika koji će ga uhvatiti za ruku i pomoći preskočiti ponore zla, a potpuno se predati ostvarenju dobra. U društvima djeluju razni savjetnici koji preko odgoja i medija pomažu ljudima da se osposobe za angažman u društvu i da izoštre svoje talente za vrhunska djela. Crkva je Božje društvo, koja je u svijetu, ali nije od svijeta, koja u svijetu treba voditi ljude prema nebu, kamo svi ljudi odlaze. Ona ima zadaću ljude savjetovati i voditi na putu kršćanske vjere i ujedno ljudima pomoći da razviju svoju duhovnu dimenziju. To bi trebali biti prvenstveno svećenici i redovnici, ali i u vjeri iskusni laici. Od svojih početaka Crkva je imala vrsne duhovne vođe kako u apostolskim nasljednicima, tako i u svećenicima te monasima. Danas je pitanje, ima li Crkva osposobljenih ljudi koji mogu uvjereno i uvjerljivo izvoditi ljude iz moralnih i ideoloških lutanja, te ih uvoditi u život dostojan čovjeka i čvrsto ukorijenjenog u Bogu. Ovaj rad je pokušaj odgovoriti na to pitanje i osposobiti sve nas za duhovno vodstvo, kako bismo započeli novi pokret razvoja čovjeka u tijelu i u duhovnoj duši, istaknuo je dr. Ivančić.
Priređen je i okrugli stol tijekom kojeg su sudionici razmišljali o zadanoj temi i tražili odgovore na aktualna i kompleksna pitanja povezana s temom skupa.
Na kraju su prigodnu riječ i zahvalu sudionicima uputili mons. Pero Sudar i delegat Ivica Komadina te su ih pozvali neka i nadalje zdušno pastoralno djeluju na dobro svojih sunarodnjaka Hrvata katolika u Zapadnoj Europi. Pritom je posebno upozoreno na novi val iseljavanja Hrvata iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U jutarnjim satima toga dana slavljeno je misno slavlje u crkvi Sv. Majke Terezije u Kaštel Štafiliću, a predvodio ga je predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar u zajedništvu s ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislavom Markićem i delegatom za zemlje Beneluxa i Veliku Britaniju Stjepanom Čukmanom.
U srijedu 7. listopada u popodnevnim satima organizirano je duhovno-studijsko putovanje u Solin i Sinj. Sudionici su se pobliže upoznati s drevnom Salonom o čemu im je govorio dr. Josip Dukić ml., s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu. U Sinju su posjetili Muzej Sinjske alke. Sa samostanskim muzejom ih je upoznao prof. fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. U svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske sudjelovali su u misnom slavlju koje je predvodio i propovijedao mons. Sudar u zajedništvu s gvardijanom i čuvarom svetišta fra Petrom Klapežom, ravnateljem dr. vlč. Tomislavom Markićem, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj Ivicom Komadinom, svećenicima koji djeluju u hrvatskoj pastvi u Zapadnoj Europi i drugim svećenicima. Sve je na početku pozdravio o. Klapež, podsjetivši kako je 15. kolovoza u Sinju proslavljena 300. obljetnica slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor. Nakon misnog slavlja prof. o. Jurišić upoznao je okupljene s bitkom pod Sinjem i svetištem Čudotovrne Gospe Sinjske. Za sve je priređena večera u samostanu.