Imotski, (IKA) – Franjevci i vjernici Imotskoga te okolnih imotskih i ostalih župa oprostili su se 7. listopada od fra Danka Glibote, franjevca splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je preminuo u Imotskom 4. listopada, u 71. godini života, 51. redovništva i 44. svećeništva. Misu zadušnicu u župnoj i samostanskoj crkvi Sv. Franje u Imotskom predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom fra Joškom Kodžomanom, imotskim gvardijanom i župnikom fra Kristijanom Stipanovićem te devedesetak franjevaca i ostalih svećenika. Od fra Danka su se oprostili rodbina, vjernici, redovnice, župljani mnogih župa u kojima je fra Danko služio i brojni prijatelji. Pjevanje je predvodio župni zbor župe Studenci, u kojoj je donedavno fra Danko bio župnik, pod ravnanjem saborskog zastupnika Ante Babića, a za orguljama je pratio Mario Cikojević. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je gvardijan fra Kristian Stipanović.
Nadbiskup Barišić u homiliji je oslikao lik fra Danka koji je uvijek ostavljao dojam malog čovjeka, međutim fra Danko je Kristov milosni dar ugrađivao u svoj svećeničko redovnički život. Za fra Danka se može reći da je bio istinski franjevac i nije čudno da je preminuo na blagdan sv. Franje. Okupljeni želimo počastiti fra Danka i reći mu “hvala ti, fra Danko” za njegov primjer života, njegov primjer malenosti, zaključio je nadbiskup Barišić. Slijedili su oproštajni govori. Provincijal Kodžoman rekao je da su fra Danka u svim župama i samostanima gdje je živio i radio, doživljavali kao pravog duhovnog sina sv. Franje.
Fra Danko Glibota rođen je kao jedno od sedmoro djece 17. prosinca 1944. u mjestu Slivno, od oca Bože i majke Ruže r. Protrka. U franjevački novicijat stupio je 13. listopada 1964. a svečane redovničke zavjete položio je 5. travnja 1970. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je od 1967. godine na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, a diplomirao je 1973. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za đakona je zaređen 5. prosinca 1971., a za svećenika 29. lipnja 1972. godine po rukama šibenskog biskupa Josipa Arnerića. Mladu misu proslavio je u rodnom Slivnu 2. srpnja 1972. godine. Kao član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Danko je od 1973. do 1974. bio je župnik Staševice, a zatim godinu dana i župnik u Zaostrogu. Župe Kozicu i Zavojane kao župnik posluživao je od 1975. do 1979. godine. Od 1979. do 1982. djeluje u Imotskom kao župni a kasnije i samostanski vikar. Godine 1982. imenovan je župnikom župe Ugljane, gdje ostaje do 1986. Potom do 1991. kao župnik s rezidencijom u franjevačkom samostanu u Makarskoj poslužuje vjernike Velikog Brda. Godine 1991. ponovno se vraća u Zaostrog odakle kao župnik poslužuje župe Podaca i Brist. Godine 1997. imenovan je župnikom župe Siverić, gdje ostaje do 2000., kada se treći put vraća u Zaostrog na mjesto gvardijana i župnika. Te je službe obnašao tri godine. Od 2003. do 2009. bio je gvardijan i župnik u Živogošću, a od 2009. do 2012. bio je župnik Kijeva i dekan Kninskoga dekanata. Godine 2012. postaje župnikom u župi Studenci, koje je zbog teške bolesti morao napustiti u prosincu 2014. godine. Do svoje smrti boravi u samostanu u Imotskom, pod stalnom paskom liječnika bori se s teškom bolešću.
“Rijetko sam imao priliku primijetiti da je neki naš brat, kojega smo posljednjih godina ispratili na vječni počinak, promijenio toliko različitih služba i mjesta svoga svećeničkog djelovanja, te da ih je sve prihvaćao bez prigovora. Kroz to se pokazivala još jedna kvaliteta njegove franjevačke duše, izvršavanje zavjeta poslušnosti i raspoloživost za sve opcije ili bolje potrebe Provincije i Crkve. Siguran sam da će život mnogih župa, u kojima je živio i djelovao naš fra Danko, trajno ostati obilježen po najljepšim uspomenama povezanosti s njim, po njegovu jednostavnom, skromnom i nenametljivom svećeničkom djelovanju. I u osobi našega fra Danka još se jednom obistinila istina našega ljudskoga života – da smo svi jedinstveni i neponovljivi, te da kao takvi predstavljamo istinsko obogaćenje svijetu i Crkvi u njemu”, rekao je provincijal, zaključivši da je fra Danko bio čovjek duboke vjere i pouzdanja u Boga. Uz brojne duhovne plodove, fra Danko se posebno isticao kao vrijedan i marljiv čovjek, koji nije zazirao od nikakvog fizičkog rada. Brojna materijalna zdanja, župne kuće, crkveni objekti, kapele, zvonici, podignuti su zahvaljujući njegovom žaru i predanom radu. Na kraju je uime cijele franjevačke zajednice izrazio iskrenu zahvalnost fra Danku za vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima je bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu. Slijedili su oproštajni govori Ljudevita Cikojevića uime župljana Studenaca; fra Željka Tolića, župnika fra Dankova rodnog Slivna i uime svećenika iz Slivna; fra Ante Jurića uime kolega, te imotskog dekana, župnika i gvardijana fra Kristijana Stipanovića. Izraze sućuti poslali su i generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić i kolega Dinko Aračić.