Kaštel Štafilić, (IKA) – “Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina” – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni, od 5. do 9. listopada u hotelu “Resnik” u Kaštel Štafiliću nedaleko Splita. Drugoga dana skupa, u srijedu prije podne sudionike je pozdravio ravnatelj dušobrižništva za katolike drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije Stefan Schohe. Podsjetio je kako je prema njemačkoj useljeničkoj statistici u 2014. godini u Njemačku uselilo 1,4 milijuna ljudi. U 2014. godini je doselilo 44.240 ljudi iz Hrvatske, od čega 30.185 muškaraca i 14.055 žena. U toj se godini ujedno iz Bosne i Hercegovine u Njemačku uselilo 20.600. Prema statističkom stanju od 30. lipnja 2015. u Njemačkoj je 210.074 Hrvata, 11.015 osoba iz Bosne i Hercegovine, 29.793 osoba koje imaju njemačko-hrvatsko državljanstvo, a 2794 njemačko-bosansko/hercegovačko državljanstvo. Katolicima se u Njemačkoj deklariralo više od 250.000 ljudi hrvatskoga jezika, rekao je ravnatelj Schohe koji je istaknuo kako Katolička Crkva u Njemačkoj nastoji kvalitetno pastoralno odgovoriti na sve izazove povećanog useljavanja ljudi u Njemačku. Ujedno je zahvalio na zauzetom pastoralnom djelovanju hrvatskim pastoralnim djelatnicima u Njemačkoj te im je prenio zahvalu i Komisije za migraciju Njemačke biskupske konferencije i njezina predsjednika mons. Norberta Trellea, biskupa Hildesheima.
Predavanje o principima biblijske psihoterapije održao je dr. o. Mijo Nikić, dok je dr. Tomislav Ivančić preko skype-a održao predavanje pod nazivom “Moderni čovjek u potrazi za smislom života”.
Dr. Nikić je istaknuo kako je “Isus Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, za nas Spasitelj svijeta”. “Došao je na svijet da objavi ljudima potpunu istinu o Bogu i o čovjeku. Svojom smrću na križu pomirio je ljude s Bogom i svojim uskrsnućem ušao u slavu Oca Nebeskog gdje je pripravio mjesto svima koji mu povjeruju i pođu njegovim putem. Za vrijeme svoga zemaljskog života liječio je ljude od raznih bolesti premda cilj njegova utjelovljenja nije bio u tome da liječi ljude od njihovih bolesti ni da u potpunosti ukloni patnju iz njihova života. Također nije došao ni zato da provodi uspješnu psihoterapiju neurotičnih i psihotičnih pacijenata premda je svojim djelovanjem, svojim riječima i gestama unosio u ljude mir, a udaljavao tjeskobu i strah. Drugim riječima, Isus je najbolje znao da je čitav čovjek djelo Božje i da čitavog čovjeka treba spasiti. Zato njegove riječi i njegova djela dotiču čitavog čovjeka: njegovo tijelo, dušu i duh. Svojim naukom i svojom milošću Isus želi učiniti ljudima život ljepšim i boljim već ovdje na ovome svijetu. Zato su njegovi savjeti i njegove zapovijedi najbolji primjer uspješne psihoterapije koja želi čovjeka osloboditi od infantilnih iluzija i staviti ga u borbu svakodnevnog života u kojoj može i mora pobijediti kako bi već ovdje na zemlji bio istinski sretan. Isusova psihoterapija nas uči i potiče da najprije pobijedimo sebe, još bolje, da umremo sebi kako bismo kao novi, posve Božji ljudi, uživali istinsku sreću i život u izobilju Božjeg mira i radosti, ne samo u vječnosti, nego i u ovoj ‘suznoj zemaljskoj dolini'”, zaključio je.
Dr. Ivančić je pak istaknuo kako je smisao čovjekova bitna struktura. “Ako ima smisao on živi, ukoliko ga nema već je mrtav. Smisao je uvijek tamo gdje čovjek slijedi dobrotu i istinu, a besmisao tamo gdje se čovjek predao zlu i prijevari. U svijetu su pomiješani dobro i zlo. Čovjek treba uložiti napor da bi slijedio dobro. Na zlo ga zavode zli duhovi i zli ljudi. Đavao obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre, obavještava nas Sv. Petar. On je lažac i otac laži, te time ubojica ljudi, poučava nas Isus. On je mračna sila, zavidnik čovjeku, sav se zauzima da čovjeka uništi. Prema crkvenim ocima on nije pristao da služi ljudima, pa ni Isusu, kad uzme ljudsku narav. Non serviam – neću služiti, njegov je slogan. Zaveo je prvog čovjeka, koji je zato istjeran iz raja i živi u svijetu zla, krivnje, bolesti, patnje i smrti. No, Bog i čovjek, Isus iz Nazareta je došao spasiti čovjeka. Dok zlo i zli čovjeka udaljuju od smisla, Isus, dobrota i istina ga vraćaju njemu. Čovjek je u sudbonosnoj borbi. U suvremenom društvu otkrivamo dobre i zle ljude, osmišljene i bez smisla, čovjekoljubive i čovjekoubojice. Nije na nama da dijelimo ljude i da im sudimo, nego da imamo kao Isus sućuti prema zlima, te ih spašavamo posredujući im argumentirano smisao života, a dobre štitimo i učvršćujemo u dobru. Sigurno je da svaki čovjek traži smisao svog postojanja. No, pitanje je traže li ga svi tamo gdje se on nalazi, ili ljudi doživljavaju prijevaru i uzaludnost traženja, te se predaju samosažaljenju i razočaranju. Oni ljudi koji ljube život i žive po diktatu savjesti i moralno-etički, očito nalaze smisao i u njihovu se držanju vidi smisao i hrabrost, da se priznaju onime što jesu, da ne dopuštaju da ih zastraše ideolozi i politički diletanti. Oni pak koji ljube novac i lažni smisao, oni ne ljube kulturu, vjeru, domovinu, svoj jezik i svoju povijest, oni stvaraju neslogu, razdor i neprijateljstvo u našem društvu. Oni su teški duhovni i antropološki bolesnici. Treba ih liječiti terapijom antropološke medicine, a onda i argumentiranom snagom vjere u Isusa Krista. Takvima, ali i svim ljudima treba, kako mikroterapijski tako i makroterapijski pružiti temeljne argumente o egzistenciji, o smislu putovanja zemaljskim životom, o iskustvu Boga i znanstvenim spoznajama, kako zlo i spuštanje života na psihofizičku razinu razara čovjekov duhovni i biološki organizam, te čovjeka vodi u besmisao, očaj i smrt. Neuroznanosti i epigenetika daju jasni uvid u to kako dobrota i istina štite čovjeka, ozdravljaju ga i daju mu smisao, dok naprotiv zlo i laž razgolićuju čovjeka, svode ga na razinu životinje, čine ga svestrano bolesnim i oduzimaju mu smisao rada i života. Naši suvremenici nemaju prilike doći do tih znanstvenih spoznaja, premda posjeduju čudesne informativne mogućnosti. Postmoderna epoha sišla je s racionalnog na psihofizičku razinu, jer je moderna pala s razine duha i intelekta na racionalnu razinu. Je li to krajnja točka pada ili će čovječanstvo poći u još dublji mrak, u nevjerojatnu naivnost, u besmisao samouništenja, za što posjeduje tehnička oružana sredstva? Jesmo li sposobni i hrabri zaustaviti dalje propadanje čovjeka? Krajnje je vrijeme da se obučemo u silu Duha Svetoga, koji jedini može mijenjati srca i um ljudi. Od nas se traži odlučna suradnja s Bogom”, zaključio je.
Dan ranije u popodnevnim satima, u utorak 6. listopada, predavanje “Kako rasti u vjeri” preko skype-a održao dr. Ivančić. Istaknuo je kako je bit čovjekova života rast. “Od začeća do smrti on raste i mijenja se. Zato je i rast u vjeri prirodna, egzistencijalna i nužna stvarnost. Prestane li se razvijati, on je napustio život. Da bi se događao rast u vjeri potrebno je najprije znati što je vjera, gdje su njezini korijeni, u kome smjeru treba rasti i kako odrastati u vjeri. Važno je stalno imati na umu da se vjera najprije treba roditi, kako bi mogla rasti. Ona se rađa iz milosti, iz Božjeg samodarivanja čovjeku te iz čovjekove urođene religioznosti i savjesti s jedne strane, a iz sakramenata inicijacije s druge strane. Vjera je nekako začeta u sakramentu krštenja, a rađa se prvim navještajem i čovjekovim obraćenjem za Kraljevstvo Božje. To rađanje vjere je gotovo zaboravljeno, te Crkva traži novu evangelizaciju. Bez nje katehizacija nema tla na kojem bi otvarala dalje putove razvoja vjere. Rast u vjeri se događa po katehetskoj pouci, po odgoju u molitvi i po prihvaćanju primljenih sakramenata. Katehetska pouka se treba odvijati u tri stupnja, najprije u razmišljanju o člancima vjere i objave, zatim u govoru i razgovoru o vjeri te napokon u provođenju naučenoga u praksu. Važno je pomoći čovjeku, da se otvori Božjem samodarivanju”, zaključio je.
Potom je dr. Miro Jakovljević održao predavanje “Ličnost i zdravlje (poremećaji ličnosti)”. Istaknuo je kako je izgradnja dobrog i zdravog društva povezana s poticanjem razvoja pozitivnih karakternih osobina u koje spadaju: miroljubivost, tolerancija, uvažavanje drugoga i njegovih potreba, pravičnost, istinoljubivost, dosljednost i principijelnost, samokontrola, ustrajnost, iskrenost, samokritičnost, humanost, skromnost, poštenje, altruizam, druželjubivost, kolektivizam, solidarnost, hrabrost, odgovornost, discipliniranost, samoinicijativnost, radinost, dostojanstvenost, uzvišenost, ljubaznost, plemenitost, samopožrtvovnost, darežljivost, trpeljivost. Dominacijom pozitivnih manje dolaze do izražaja negativne osobine: sujeta, taština, oholost, napuhanost, nadmenost, bahatost, egoizam, zavist, zloba, pakost, ljubomora, lakomost, agresivnost, ratobornost, mržnja, licemjernost, malodušnost, cinizam, osvetoljubivost, poltronstvo, podlost, karijerizam, koristoljublje, lopovluk, prijetvornost, parazitizam, tvrdoglavost, izdajništvo, tvrdičluk, inertnost, lažljivost, klevetništvo, demagogija. Na kraju postavlja se pitanje je li preoptimistično očekivati da bi psihijatrija i religija mogle biti katalizator u oblikovanju dobrog i zdravog društva i civilizacije ljubavi sada kada su sve velike ideje dvadesetog stoljeća: ideje zdravlja za sve, pravednog društva, društva blagostanja, itd. iznevjerene, zaključio je dr. Jakovljević.
Svečano misno slavlje toga dana predvodio je predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar u crkvi Sv. Majke Tereze u Kaštel Štafiliću u koncelebraciji s delegatom za Skandinavske zemlje mons. Stjepanom Biletićem i dr. o. Nikićem, koji je održao homiliju.
U večernjim satima održana je duhovno-kulturna večer tijekom koje je predstavljen 16. zbornik radova s prošlogodišnjega skupa održanog u Vierzehnheiligenu u Njemačkoj o temi “Zapadna civilizacija u raskoraku između vjere i razuma” pod nazivom “Zapad, vjera i razum”. O zborniku je govorio dr. Adolf Polegubić koji ga je uredio zajedno s dr. Borisom Vulićem. Potom je okupljene pozdravio ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić. Zahvalio je pastoralnim djelatnicima na svemu dobrom što čine u hrvatskoj pastvi u Zapadnoj Europi. Ujedno je podsjetio na izradu baze podataka o misijama i pastoralnom osoblju hrvatske inozemne pastve, ljetnoj školi hrvatskoga jezika, povijesti i kulture te formaciji animatora mladih te je sudionike pozvao neka se odazovu i pomognu ostvarenje tih projekata. Prenio je i prijedlog jednog voditelja misije da se u sljedećih nekoliko godina vezano uz neku misijsku proslavu postavi trajni spomen ispred ili u crkvama u kojima se naše zajednice u svijetu okupljaju na misna slavlja. “Može to biti kip bl. Alojzija Stepinca ili neka spomen-ploča koja bi svjedočila o nazočnosti Hrvata u tim mjestima”, pojasnio je. Dr. Markić osvrnuo se na novi val iseljavanja te rekao da bi bilo dobro sa skupa uputiti izjavu ili apel javnosti u kojem bi se na to ukazalo i pokušalo upozoriti na brojne opasnosti koje to u sebi krije. Ravnatelj Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić upoznao je sudionike s tim sveučilištem, a predstavljen je i roman dr. fra Šimuna Šite Ćorića pod nazivom “Izgleda, drugog puta nije bilo” – roman iz novije europske povijesti objavljen je u nakladi Glasa Koncila u biblioteci “Romani”. O romanu je iscrpno govorila Silvana Dragun.