Požega, (IKA) – Prigodom svetkovine obljetnice posvete požeške katedrale, 18. obljetnice uspostave Požeške biskupije i ređenja prvog biskupa u nedjelju 27. rujna u katedrali u Požegi svečano misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz gradskih župa. U pozdravu biskup je istaknuo kako svetkovina obljetnice posvete katedrale “podsjeća na Isusa Krista koji u snazi Duha Svetoga okuplja Crkvu i izgrađuje je kao živi Božji hram koji smo svi mi vjernici”. Spominjući 18. obljetnicu uspostave Požeške biskupije, rekao je kako je “Isus Krist uložio u zajedništvo naše mjesne Crkve svoju prisutnost i svjetlo, ljubav i žrtvu svoga križa i uskrsnu pobjedu kako bi mi mogli biti njegov živi organizam, njegova Crkva”. Zahvalio je za to djelo koje on ostvaruje po služenju biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te po svem puku Božjem, uputivši svima zahvalu za molitve i žrtve kojima sebe ugrađuju u život mjesne Crkve.
U homiliji biskup je spomenuo kako je dao Bog te je prije osamnaest godina na ovaj datum slavlje uspostave Požeške biskupije bilo obasjano suncem, “kao da je želio time posvjedočiti da nas prati svojim svjetlom i toplinom na početku života naše mjesne Crkve”. Povezao je to s ovogodišnjim hladnim danom i rekao “da nas on podsjeća kako je moguće da se u nama ohladi prvotni žar za Božji naum o nama te je potrebno provjeriti što možemo u svom životu promijeniti da se to ne dogodi”. Uputio je na naviještenu Božju riječ “koja nam pomaže ugrijati se za Boga i od njegove topline živjeti”. Biskup je potom istaknuo kako svetopisamska čitanja ovoga dana govore o gradnji koja ima temelj te građevini koja ima vrata. “Prorok Ezekiel tumači u prvom čitanju da postoje vrata kroz koja se ulazi u prostor Božje slave. Ta Božja vrata jest Isus Krist koji je sam za sebe rekao da je on vrata”, ustvrdio je biskup. Rekao je da je potrebno u ovoj prigodi ispitati se kome ili čemu otvaramo svoje živote. Pozvao je nazočne da se svaki puta kad ulaze kroz vrata katedrale čiju obljetnicu posvete slave podsjete na Isusa Krista te obnove svoju želju po njemu ući u Božji svijet.
Pojasnio je potom kako građevina crkve mora imati čvrst temelj koji je postavio dobar arhitekt te podsjetio na događaj devedesetih godina proteklog stoljeća kada je današnjoj katedrali prerezan temelj kako bi se spriječilo nadiranje vlage, ali je na taj način istodobno narušena njezina statika. Ustvrdio je kako se lako može dogoditi da i temelj čovjekova postojanja postane nesiguran te podsjetio na tvrdnju sv. Pavla Korinćanima da nema sigurnijeg životnog temelja od Isusa Krista. “Na što smo položili svoj život”, upitao je biskup, rekavši da postoje različiti pristupi čovjeku, koji čovjeka, brak i obitelj svode na ideologiju, na slab životni temelj. “Tamo gdje Bog nije temelj, ruši se zdanje našeg dostojanstva i razara civilizacija”, ustvrdio je. Posvijestio je činjenicu trinaestoljetne hrvatske povijesti i zajedništva s Isusom Kristom koje svjedoči kako je On bio čvrsti temelj hrvatskom čovjeku. “Ovih dana rijeka izbjeglica s Bliskog i Srednjeg istoka prolazi Hrvatskom kao da nam želi reći: mi – premda većinom druge vjeroispovijesti – gradimo na Božjoj istini o čovjeku, braku i obitelji. Ako netko dolazi na europsko tlo s naravnom Božjom istinom, ima budućnost! Odreknemo li se tih istina, događa se razaranje temelja našeg postojanja”, rekao je biskup. Dodao je, pozivajući se na sv. Pavla, da se protubožjim opredjeljenjima upropaštava čovjeka kao živi Božji hram.
“Providnosnom odlukom sv. Ivana Pavla II. počeli smo živjeti zajedništvo u Požeškoj biskupiji. Tada nam je pred oči stavljena stvarnost Božje Crkve koju Isus Krist okuplja u snazi Duha Svetoga te pomaže svakome od nas ulaziti u Božji svijet”, podsjetio je biskup. Izrazio je radost zbog svih onih koji promišljaju zašto su članovi Crkve i daju odgovor da u njoj susreću Isusa Krista, najčvršći temelj svoga postojanja, te na njemu grade svoj život, ugrađuju se u njegov živi organizam u kojem će doseći puninu i smisao za koji su stvoreni. Zaključujući homiliju pozvao je sve na molitvu “da se nitko u Požeškoj biskupiji ni u Hrvatskoj ne odrekne Božje veličine na koju smo pozvani u Crkvi Isusovoj po njezinu služenju”. “Neka vašom molitvom i žrtvom te Božjom pomoću naša biskupija ide svijetom služeći Božjem dostojanstvu o čovjeku”, rekao je biskup te navedena nastojanja povjerio zagovoru sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške katedrale i sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup je predvodio molitvu za Požešku biskupiju koja je zaključena pjevanjem biskupijskog gesla “Krist danas i uvijeke, Aleluja!” Zahvalio je potom napose svećenicima, svojim najbližim suradnicima u vođenju biskupije, a svima za sudjelovanje na misnom slavlju, među njima i požeško-slavonskom županu Alojzu Tomaševiću sa suradnicima i gradskom predstavništvu. Milosrdnicama je čestitao blagdan sv. Vinka Paulskog, njihova svetog utemeljitelja, te na sve zazvao Božji blagoslov.