Vinkovci, (IKA) – U središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona u subotu 26. rujna polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, tijekom svečanoga euharistijskoga slavlja za prezbitera je zaređen br. Stjepan (Ivan) Horvat, član Družbe misionara Krvi Kristove – četvrti svećenik u Hrvatskoj delegaturi Družbe. Bilo je to prvo ređenje u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima nakon II. svjetskoga rata kao i jedno od ređenja u godini u kojoj Družba misionara Krvi Kristove slavi 200. obljetnicu utemeljenja.
“Nije li današnje ređenje o. Stjepana Ivana najljepši i najveći dar što ga ova župa sv. Euzebija i Poliona, grad Vinkovci i naša Đakovačko-osječka nadbiskupija mogu dati Družbi za 200. obljetnicu njezina utemeljenja? Radujemo se što vam možemo upravo iz naše sredine podariti o 200. obljetnici jednoga novoga člana”, rekao je, među ostalim, nadbiskup Hranić u pozdravu koji je uputio okupljenima u crkvi, posebice ređeniku, Hrvatskoj delegaturi Družbe misionara Krvi Kristove i čitavoj Družbi, provincijalu Poljske provincije Družbe misionara Krvi Kristove o. Wojciechu Czernatowiczu, poglavaru Hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove o. Iliji Grgiću, bogoslovima, ženskoj grani Družbe sestrama klanjateljicama Krvi Kristove, ocima iz Družbe misionara Krvi Kristove, domaćem župniku mons. Tadiji Pranjiću, domaćem župnom vikaru Marku Martiću, franjevcima konventualcima, sestrama sv. Križa i služavkama Maloga Isusa, župljanima, gostima iz drugih vinkovačkih župa te iz bliže i dalje okolice, svećenicima iz Varaždinske biskupije, Zagrebačke nadbiskupije i domaćim.
Nadbiskup je u homiliji ređeniku rekao: “Kao mjesto svoga svećeničkog ređenja, zajedno sa svojim poglavarima, odabrao si svoju župnu zajednicu sv. Euzebija i Poliona i ovu crkvu svoga djetinjstva i mladosti. Iako si odavde otišao, za ređenje i mladu misu, vratio si se na izvore. Vratio si se svojoj obitelji i u svoju župu, gdje si primio svoju vjeru i u njoj rastao. Iz te vjere rodila se i tvoja odluka da postaneš svećenik i redovnik. Dakako da je ona djetinja pobožnost i vjera tvoje prve mladosti dozrijevala s godinama tvoga života. Ona je na poseban način produbljena i dobila je svoj poseban izričajni oblik u duhovnosti štovanja Krvi Kristove, odnosno u kontemplaciji Očeve ljubavi i milosrđa koje se do kraja očitovalo u prolivenoj Krvi Isusa Krista za spas svijeta. I time što si se na svoje svećeničko ređenje i mladu misu vratio u svoju rodnu župnu zajednicu i grad svoga djetinjstva i rane mladosti očituješ svoju kršćansku svijest da pripadaš izabranom, svećeničkom narodu Božjemu, opranom vodom i krvlju koja je potekla iz Kristova otvorena boka, narodu kojega je Bog Otac zamilovao, uzljubio i predodredio u svome Sinu Isusu Kristu; naroda kojemu je Bog Otac u Kristovoj krvi očitovao svoje milosrđe i ljubav, u toj krvi nevinog Jaganjca ga oprao i posvetio. Povratkom na ređenje u svoju župnu zajednicu poručuješ da si svjestan da je i svećenik prije svega vjernik, koji pripada Božjem narodu otkupljenom u Krvi Krista, u kojemu svi imaju jednako dostojanstvo sinova i kćeri Božjih i iz kojega svećenik biva uzet da bi po svećeničkom ređenju, u kojemu se događa suobličenje Isusu Kristu – Glavi i Zaručniku Crkve u tom istom narodu, istoj Crkvi postao njegovim vidljivim znakom i uprisutnjenjem. Tako duhovno oraspoložen i osobno sjedinjen s Isusom Kristom koji se Crkvi – svojoj zaručnici – daruje do kraja, sve do prolijevanja svoje Predragocjene Krvi, sada ćeš ovdje u ovoj svojoj župnoj crkvi i među vjernicima svoje rodne župe, po polaganju ruku i molitvi, postati suobličen Isusu Kristu Glavi Crkve te tako u njegovo Pastir, Učitelj i Svećenik istoga Božjega naroda, iste Crkve i Kristove Zaručnice, koja postaje i tvojom Zaručnicom.”
Nadbiskup je u pred ređenika stavio lik utemeljitelja Družbe misionara Krvi Kristove sv. Gašpara del Bufala i pismo za duhovne vježbe koje je pisao pomlatku Družbe u kojemu je zapisao kako iz vrta Crkve Blažena Djevica Marija uzima tri cvijeta i stavlja ih u ruke pomladcima: bijeli ljiljan, crvenu ružu i plavu ljubičicu. “Ljiljan je znak čistoće i duše i tijela, ruža označava iskrenu ljubav koja nas čini savršenima i uzdiše naše srce prema Bogu, a ljubičica je simbol umiranja sebi kojega od nas traži Evanđelje i na koje je spreman zaručnik u ljubavi prema svojoj zaručnici”, zapisao je sv. Gašpar del Bufalo. “Blažena Djevica Marija vam sada po svećeničkom ređenju, o 200. obljetnici vaše Družbe, pruža ta tri cvijeta: bijeli ljiljan, crvenu ružu i ljubičicu. Primite ih. A ja i svi mi vam želimo da ih ona, Majka svećenika, opet nađe u vašim rukama na kraju vašega života i da vas dovede u domovinu u koju su stigli oni koji su iskreno ljubili Isusa i u njegovoj prolivenoj Krvi pronalazili nadahnuće za svoj svećenički i misionarski život”, istaknuo je nadbiskup Hranić.
Nakon popričesne molitve prigodno su se obratili o. Ilija Grgić i mons. Pranjić dok je o. Wojciech Czernatowicz uručio plaketu nadbiskupu Hraniću. Svečanost je završila mladomisničkim blagoslovom koji je podijelio novozaređeni prezbiter, zajedno s ovogodišnjim mladomisnicima Markom Torbarom iz Zagrebačke nadbiskupije, Ivanom Begovićem iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Markom Lukesom iz njemačke biskupije Fulda. Vlč. Martić vjernike je uveo u ređenje i vodio i tumačio tijekom ređenja. Na svečanom euharistijskom slavlju pjevao je domaći župni Mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija” s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac. Mladomisnik Horvat za svoje geslo uzeo je rečenicu iz Lukina evanđelja “Velika mi djela učini svesilni!” (Lk 1,49).
O. Stjepan (Ivan) Horvat rođen je 7. kolovoza 1983. godine u Vinkovcima od oca Zdenka i majke Ljiljane. Krštenje je primio 4. rujna 1983. godine u župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Osnovnu školu “Antun Gustav Matoš” u Vinkovcima završio je 1998. godine, a 2002. godine Tehničku školu Ruđera Boškovića također u Vinkovcima. Iste godine upisuje Poljoprivredni fakultet u Vinkovcima od kojeg ubrzo odustaje. Nakon toga se zapošljava na različitim mjestima u Vinkovcima i od studenoga 2005. godine do svibnja 2006. godine odslužuje šestomjesečni vojni rok. Družbu misionara Krvi Kristove upoznao je putem mrežne stranice. U Družbu je došao 6. prosinca 2006. godine i službenu formaciju započeo 24. svibnja 2007. godine u Misijskoj kući sv. Gašpara u Zagrebu. Teološki Fakultet u Zagrebu upisao je 2008. godine i diplomirao 2015. godine. Doživotna obećanja položio je u župi sv. Martina u Dugom Selu 21. listopada 2012. godine, a đakonsko ređenje primio je u zagrebačkoj katedrali 5. listopada 2013. godine.