Zagreb, (IKA) – U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u srijedu 16. svibnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije održan je XIII. dies theologicus. Tema ovogodišnjeg simpozija je bila Rat i mir. Pomirenje i praštanje. 1918. – 1998. – 2018. Dva su povoda nametnula izbor ove teme: stota obljetnica završetka Prvoga svjetskoga rata i dvadeseta obljetnica mirne reintegracije okupiranih područja Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Ovogodišnji Dies theologicus želio je ponuditi platformu na kojoj će se na temelju triju izlaganja raspravljati o mogućnostima i uvjetima pomirenja poslije rata, osobito o ulozi Crkve u tom procesu.
„Povijest pokazuje da završetak rata po sebi ne znači i mir. Pomirenje nije moguće bez praštanja, i u tom smjeru trebali bi ići napori u svim segmentima društva, od politike i civilnih udruga do religijskih razloga”, rekao je predsjednik programskog odbora doc. dr. sc. Nenad Malović
U našoj domovini postoji stalno obnavljanje neprijateljstva, rekao je u pozdravu rektor Sveučilišta Damir Boras: „Jedna mala grupa ljudi, jaka u medijima, unosi razdor među Hrvate i građane Hrvatske s temama koje trebamo rješavati na kršćanski način, u duhu onih vrijednosti koje se zovu europskima, pogotovo kroz školovanje, kroz obitelj prije školovanja, kroz vrtiće, osnovnu i srednju školu, i onda na fakultetima. To su vrijednosti koje svi zajedno promičemo.”
U prvom dijelu Simpozija predavanje su održali MinRat Prof. Mag. DDr. Heinrich Badura iz Beča na temu “Pokazatelji propasti Zapada” i doc. dr. sc. Tomislav Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu “Religija između nasilja i pomirenja”. Potrebno je i ispravno u svibnju 2018. godine postaviti pitanje: dragi Hrvati, tko ste vi na današnji dan? Što znači hrvatski narod danas? Je li taj izraz u svojem dosegu otvoren ili zatvoren? Kako glase indikatori, dragi Hrvati i Hrvatice, vašeg povijesno baziranog nacionalnog identiteta? Strukturno promatrajući, na to pitanje je lako odgovoriti. Povijest, svjesnost o domovini, vezanost na Rimokatoličku Crkvu, izražena težnja za neovisnošću, teret prošlosti kao kulturalan i konstitutivan element hrvatskog identiteta vrijedi do danas kao neriješeno pitanje. Jedno pomirujuće oslobođenje graničnih prostora i prekid konflikata prema ljudskim pravima i ostalim zahtjevima međunarodnoga prava ne znači oslobođenje niti individualnog niti kolektivnog duha. Prostor za neshvatljivo ostaje otvoren i ostao je otvoren do danas, rekao je ddr. Badura.
Dva su oprečna stajališta vezana uz odnos religija i nasilja, objasnio je doc. dr. sc. Tomislav Kovač: Nekako dominantno stajalište u društvu, u medijima, u politici, ima negativan stav prema religijama. Govori se da su religije izvor napetosti, netrpeljivosti, sukoba, ratova i nasilja. U sekularnim društvima često čujemo kako religiju treba izdvojiti iz javnoga i političkoga života i svesti na privatnu sferu. Zajedničko svim tim kritikama je da je religija nepotrebna čovjeku. Drugo stajalište ističe prinos religija razvoju civilizacija, kultura, društava. Ističe se da je religija prije svega izvor mira, ljubavi, solidarnosti, temelj moralnosti i etičnosti. Naglašava se međureligijski dijalog i suradnja. Zanimljivo je također primijetiti kako se posljednjih petnaestak godina posebno pojavila kritika prema monoteističkim religijama, kojima se suprotstavljaju politeističke religije jer su navodno tolerantnije i manje nasilne. Uvjerenja da je politeizam tolerantniji jer u sebi uključuje pluralnost bogova, pa prema tome i pluralnost istina, brzo pada u vodu povijesnim činjenicama, istaknuo je Kovač. Te su povijesne činjenice činjenice nasilja koje je tijekom povijesti počinjeno radi žrtvovanja bogovima, pojasnio je Kovač i istaknuo da svaka religija ima vlastitu povijest nasilja. Enciklopedija ratova iz 2004. godine donosi popis od 1763 povijesno značajnija rata u posljednjih tri i pol tisuća godina. Urednici enciklopedije su ustanovili da je 173 rata uzrokovano od početka vjerskim razlogom, dakle manje od 7 posto, objasnio je Kovač. 97 posto tih ratova vodilo se iz drugih razloga, a to nažalost pokazuje i povijest prošloga stoljeća. „20. stoljeće koje možemo definirati kao stoljeće sekularnosti, i neviđenoga tehničkoga napretka je ujedno najubojitije i najdestruktivnije stoljeće u povijesti čovječanstva”, rekao je Kovač.
U drugom dijelu Simpozija prof. dr. sc. Anto Vučković s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu održao je predavanje “Zamršeno praštanje i prepreke pomirenju”. Postoje preduvjeti za pomirenje, a pomirenja nema bez istine, rekao je. Ono što je nama važno, za naš hrvatski kontekst najbolje do sada definirao pokojni Željko Mardešić, kad je analizirao što se dogodilo s našim ratom, a to je da je to bio rat koji nije dovršio sukobe. Naši ratovi uvijek iznova nastavljaju nedovršene ratove. Taj moment zahtijeva da se dovrše sukobi, istaknuo je Vučković. Kad je netko pogođen patnjom, on ne može ne odgovoriti, ali može birati svoju reakciju, pojasnio je. Dakle, imate dva moguća izlaza: krug osvete i nasilja, gdje žrtva korak po korak postane počiniteljem, ili put praštanja, gdje idem u slobodu”, rekao je Vučković i zaključio da tema pomirenja i praštanja vodi prema Golgoti i može crpsti snagu jedino iz tog mjesta.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su sudjelovali svi predavači.
XIII. dies theologicus zatvorio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak.