Šibenik, (IKA) – Devetnaesta obljetnica smrti šibenskog biskupa dr. Srećka Badurine obilježena je u četvrtak 17. rujna misom zadušnicom u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji s većim brojem svećenika, te braćom pokojnog biskupa fra Ivanom i fra Antunom Badurinom, predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Euharistiju je služio i za sve žrtve Domovinskog rata. Misnim slavljem započeli su i “Dani biskupa Srećka Badurine” koje organizira prigodom deset godina djelovanja Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika “Biskup Srećko Badurina”. Danas se spominjemo 24. obljetnice “rujanskog rata”, “ratnoga rujanskog podviga” kako volimo reći. Bio je to zaista podvig kojim je osujećen plan da se Hrvatska podijeli na dva dijela s jasnim ciljem da se ostvari dugo planiran plan i san o “velikoj Srbiji”. Sjećamo se tenkova na šibenskom mostu, ratnih brodova u luci, tenkova prema Vodicama, Pakovu selu, u skradinskom zaleđu. Sjećamo se sveopće zaprepaštenosti i nevjerice i straha i panike i muke pred mnogim pitanjima na koje tada nismo znali odgovora. Onaj strašni zvuk sirene koji je prodirao duboko u dušu i srce, avioni koji su nadlijetali, pucanja s brodova. Bio je znak da je opasnost zaista tu. Da to nije samo prijetnja, prisjetio se u homiliji biskup šibenskih ratnih dana.
Podsjetio je kako smo ove godine prigodom obilježavanja 20. obljetnice akcije “Oluja” bili svjedoci strašnih opakih pokušaja da se naša povijest opet krivotvori, da se pobjeda proglasi “udruženim zločinom” i “etničkim čišćenjem”. Ponovno su svom žestinom i lažima oživjele poznate optužbe hrvatskog naroda, kao fašističkog i genocidnog. I to ne samo od onih koji su iz Srbije planirali i organizirali pobunu i vodili agresorski, rušilački rat, rat u našoj domovini, na našim pragovima i svetinjama, nego nažalost i od onih koji žive s nama i uživaju sve privilegije i zaštitu, i od ove hrvatske države primaju obilatu pomoć da bi i dalje mogli blatiti, optuživati, suditi i uznemirivati cijeli narod. Opet “čupaju srce” blaženom Alojziju i tako cijelom hrvatskom narodu, obnavljajući stare komunističko-srpske, četničko-jugoslavenske mitove o “zločincu Stepincu”, o hrvatskoj fašističkoj Crkvi koja da je protiv drugih naroda i vjera, zatvorena i isključiva. Kad za to nema dokaza, istinitih argumenata i činjenica, pribjegavaju na već poznati način mitovima i lažima, i montiranim poluistinama iz kojih viri samo pakost i mržnja, istaknuo je biskup Ivas. Važno je pamtiti i čuvati istinu, govoriti i svjedočiti Istinu, prenositi je generacijama koji dolaze. Da znaju koliko je živih ljudskih žrtava ugrađeno u ovu Domovinu i njezinu slobodu, mir, blagostanje, i da to znaju cijeniti. Važno je na poseban način zbog onih koji su nas životom branili i za nas poginuli. Zato nam je ova misa i molitva toliko sveta i važna. Zaista je trebalo nadljudske hrabrosti da bi stali pred čelik i gusjenice. Još više pred silinu mržnje i crvene ideologije koja nam je htjela zanijekati i ukrasti sve: i postojanje i ime i dostojanstvo, i vjeru i ljudsko i božansko pravo na slobodu, dom i domovinu. Nisu li baš zbog toga naši branitelji onako spontano nosili krunicu oko vrata, jer su osjećali da im s Neba, od Boga, od Gospe, od naših svetih zaštitnika i mučenika treba snaga i hrabrost? Večeras zato za sve naše branitelje i njihove obitelji Bogu zahvaljujemo i za sve poginule i preminule branitelje ovu misu Bogu prikazujemo, naglasio je biskup Ivas.
Potom se prisjetio i pokojnog biskupa Srećka Badurine. “Večeras se na poseban način spominjemo 19. obljetnice preminuća velikog “duhovnog branitelja”, našeg biskupa Srećka. On je doista bio branitelj, na duhovnoj fronti obrane našega grada, biskupije,Crkve i cijeloga naroda hrvatskog. Njegovo je jedino oružje bila Istina i samo Istina. Ona sa velikim slovom: Istina koja je Bog, koja izlazi iz Istine Božje, ne ljudske. On je zaista vjerovao da jedino “Istina oslobađa” i pobjeđuje. Da Istina oslobađa čovjeka iznutra, u duši i duhu, i da je ta nutarnja sloboda temelj svake prave slobode. Biskup Srećko živio je po Istini Božjoj. Bio je tumač istine i branitelj istine na svim frontama i bojištima.
“Kao uporište obnove opet nam je potrebno navijestiti Isusa Krista ovom narodu, posebno mladom naraštaju. Potrebno je da se obnovi vjera, ufanje i ljubav i da se preporođeni čovjek s pouzdanjem uhvati u koštac sa silama zla koje ga razaraju. Radosnu vijest trebamo unijeti u svaku ljudsku sredinu da se obnovi optimizam, povjerenje u Boga i povjerenje u čovjeka. Sve mogućnosti za bolju budućnost nalaze se u čovjeku, u ljudskoj osobi, u sposobnostima duha i tijela koje su vlastite čovjeku. U čovjeku, kao dar za stvaranje boljega čovječanstva djeluje Kristova milost, njegova ljubav, koja je jača od smrti. Nema nitko prava sputavati te duhovne energije u narodu, priječiti slobodu radišnosti, dobrote i mudrosti”, upozoravao je biskup Srećko.
Potom je biskup Ivas istaknuo kako se iz ratnih dana najviše sjećamo zajedništva i snage tog zajedništva koje nas je nosilo, jačalo, tješilo i davalo vjeru da ćemo uspjeti obraniti se i pobijediti. Upravo je to zajedništvo svima davalo pobjednički duh. I braniteljima i njihovim obiteljima i svemu narodu. Zaboravljali su se mnogi prijepori i nesloge koje su kroz cijelu povijest mučile naš narod. Danas je fronta vrlo velika, široka i opasna, i kao da se sve više otvara, fronta na kojoj treba braniti i čuvati našu domovinu i Crkvu. Jesmo li napustili naše najjače oružje: Ljubav, Istinu i zajedništvo i narodnu slogu!? Gdje smo danas, pitaju nas večeras naši pokojni branitelji. Pita nas naš biskup Srećko? Dok molimo pokoj našim braniteljima i biskupu Srećku, molimo ih da iz Božje vječnosti, zajedno s našom Gospom Majkom Marijom, mole za sve nas, za naše obitelji, djecu i mlade, za zajedništvo i slogu naroda Hrvatskoga. Da ostanemo pobjednici, zaključio je biskup Ivas.