Dubrovnik, (IKA) – Mnoštvo vjernika pohodilo je na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije 8. rujna biskupijsko svetište Gospe od Milosrđa u Gospinu polju u Dubrovniku moleći se za svoje i opće potrebe, izvršavajući zavjete, mireći se s Bogom i slaveći euharistiju. Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić jer najavljeni krčki biskup mons. Ivica Petanjak nije mogao doći. Pozdravljajući sve nazočne i zahvaljujući svima koji su pomogli u proslavi Gospe od Milosrđa rektor svetišta fra Stanko Dodig posebno je zahvalio biskupu Uziniću koji je skratio svoj boravak u Rami da bi stigao u Gospino polje.
U homiliji je biskup govorio o tome da Bog želi spasenje čovjeka i da očekuje suradnju od onih koje je izabrao. Posebice se obratio obiteljima, istaknuvši dimenzije radosti, proroštva, zajedništva, izlaska iz samih sebe i pitanje Božjeg očekivanja od svake obitelji.
U Božjem planu spasenja važna osoba je Blažena Djevica Marija čije rođenje danas slavimo, rekao je biskup. Bog je s njom surađivao, ali i ona s njime. “Tako Bog želi surađivati sa svakim od nas, i nas je unaprijed izabrao i predodredio i želi s nama surađivati na planu našeg osobnog spasenja te spasa svijeta i čovječanstva kojem pripadamo”, pojasnio je.
U ozračju Godine posvećenog života i Biskupske sinode o obitelji koja će se u listopadu održati u Rimu biskup je glavne poruke u propovijedi uputio obiteljskoj zajednici. Kroz dvije osnovne dimenzije obitelj je prisutna i u pročitanom evanđelju, rekao je biskup, a te dvije dimenzije su prenošenje života i prenošenje vjere iz generacije u generaciju.
Obitelj i posvećeni život (redovnici i redovnice) su dva mjesta na kojima se na povlašten način očituje evanđelje. U obitelji evanđelje treba preobražavati svakodnevni život te obitelji, a kod posvećenog života življenje evanđelja je slika naše budućnosti.
U vremenu krize obitelji, čini se, ne uspijevaju na pravi način odgovoriti na ona očekivanja koja Bog ima od njih, rekao je biskup Uzinić. Na temelju dijela poruke pape Franje o očekivanjima od osoba posvećenog života biskup je iznio razmišljanja o očekivanjima koja Bog ima od obitelji i koja mogu promijeniti njezino trenutačno stanje.
Prvo očekivanje je radost. Oni koji su izgubili vjeru u obitelji i nemaju o njoj dobro mišljenje, koji se ne žele uključiti u obitelj, same obitelji bi trebale pokazati da su u obitelji ispunjeni radošću. “Pokazati da je Bog po obiteljskom životu ispunio naše srce, da nas je učinio sretnima. Da nemamo, jer smo sretni u obitelji, potrebu tražiti sreću negdje izvan obitelji. Da nas zajednički obiteljski život ostvaruje kao osobe i daje puninu našem životu. Pokazati da slabosti i krize nisu nerješive uz Božju pomoć jer s Bogom ‘i kad sam slab, onda sam jak’. Pokazati privlačnost bračne vjernosti i roditeljske otvorenosti životu. Biti, u društvu koje se razmeće površnim vrijednostima, svjedoci vrijednosti obiteljskog života. To može onaj koji je radostan”, istaknuo je biskup.
Drugo očekivanje je proroštvo. Uz ono da je prorok onaj koji ima pronicavost, poznaje Boga i ljude, i nema druge gospodare osim samoga Boga, u slučaju obitelji “prorok je prije svega onaj koji je sposoban unutar obiteljskog ozračja stvarati drugačija mjesta gdje se živi evanđeoska logika dara, bratstva, prihvaćanja i uzajamne ljubavi”. U ovom svijetu u kojem se ne živi evanđelje, u kojem se ljudi ne žele darovati, u kojem ima sve manje bratstva, a sve više neprijateljstva, sve manje prihvaćanja i ljubavi, treba biti sposoban stvarati takva posebna mjesta u obitelji. U obiteljskim odnosima stvoriti ozračje ‘kvasca’, ‘grada na gori’, koji govori istinu o ljepoti i vrijednosti obiteljskog života. I proroku ponekad dođe napast da odustane, rijetke su obitelji koje nikad nisu bile u krizi, rekao je biskup, ali i u takvoj situaciji onaj tko je prorok, a takve trebaju biti naše obitelji, zna da nikad nije sam, da je s njim Bog koji kaže ne boj se, ja sam s tobom da te izbavim.
Treće očekivanje je zajedništvo, ponajprije unutar vlastite u obitelji, a potom i u široj zajednici. Sve one negativne prakse poput kritiziranja, ogovaranja, zavisti, ljubomore, psovke, klevete, tračanja trebaju uzmaknuti pred oni dobrim poput uzajamne ljubavi, prihvaćanja, pažnje, povjerenja, poticanja, ispravljanja, dijeljenja materijalnih i duhovnih dobara, pomaganja, poštivanja, pojasnio je.
Dubrovački biskup je potaknuo obitelji da svakako traže vrijeme koje će provoditi zajedno, poput nedjeljnih ručkova, kad će zajedno razgovarati o sebi.
Dimenzija zajedništva treba se prenositi i na druge obitelji, na susjedstvo i unutar župa kako bi se stvorila ozračja obiteljskog života u kojima će se obitelji družiti s drugima koji na isti način žele odgajati svoju djecu. Pa uz korisna predavanja, razgovarati i dijeliti iskustva i razmišljanja. Tu je i zajedništvo koje trebate izgraditi sa svojim župnim zajednicama, svećenicima, ali i drugim društvenim institucijama koje žele pomoći. Nitko ne smije biti izoliran, svi smo usmjereni jedni na druge i trebamo jedni drugima pomagati, poručio je biskup.
Četvrto očekivanje je izlazak. Obitelji se ne smiju zatvoriti u vlastite obitelji nego se otvoriti i drugima, pomagati ih, podržavati i poticati u dobru. U situaciji izbjeglica koje kucaju na naša vrata mi smo pozvani i njima pomoći. “Pozivam vas da se uključimo u ono materijalno pomaganje koje se u ovom mjesecu organizira po našim župama. Ali ni to nije dovoljno, pratimo ih i molitvom. I osobito sutra, ako bude trebalo, otvorimo svoja srca, nemojmo biti neljudi, nemojmo biti oni koji nisu bližnji onima kojima su dužni to biti”, pozvao je biskup dubrovačke obitelji.
‘Izlaženje obitelji’ biskup je povezao i s tim da obitelji budu otvorene životu, trećem i četvrtom djetetu u obitelji. Iznio je i podatke demografa da će nas u idućih 15 godina biti 350 000 manje, što je grad veličine Splita ili više od četiri Dubrovačke biskupije. Ujedinjeni narodi su objavili da će nas za 50 godina biti samo 3,5 milijuna, a za 100 godina tek 2,6 milijuna.
Peto očekivanje je odgovaranje na pitanje što Bog i današnji svijet želi od svake obitelji. Obitelji se mogu ispitati što Bog traži od njih samo ako mole, istaknuo je biskup. Rekavši kako je molitva u obitelji danas zanemarena dodao je da to ne mora biti krunica niti neka preduga molitva, ali mora biti molitva.
Moramo biti i društveno odgovorni, potaknuo je biskup. Ovo društvo uz druge, pripada i nama. I mi trebamo imati za njega odgovornost i odgajati svoju djecu za odgovornost. Ne možemo oprati ruke.
U oba slučaja trebamo biti otvoreni Duhu Svetom i njegovim nadahnućima u ostvarenju onog plana kojeg Bog ima s nama, a to je plan spasenja.
U svetištu su na blagdan mise bile svakog punog sata od četiri sata ujutro do jedanaest sati, a hodočasnici su stizali iz raznih župa. Neki su u skupinama pješice hodočastili tijekom noći kako bi bili na ranim misama u svetištu.
Voditelji devetnice uoči blagdana bili su župnik u župi Gospe od Pojišana u Splitu fra Miljenko Vrabec i župni vikar u župi sv. Vida u Varaždinu fra Mijo Šarčević. Svake večeri u tih deset Gospinih dana, kako ih je nazvao rektor Dodig, na večernjoj misi pjevao je i zbor svetišta pod vodstvom s. Celestine Jelčić.