Vatikan, (IKA) – U zajedništvu i istodobno s pravoslavnom braćom, ali i sa svim ljudima dobre volje, Crkva je, po Papinoj želji, 1. rujna prvi put proslavila Svjetski dana molitve za brigu za stvoreni svijet. Na Službi riječi, kojoj je predsjedao papa Franjo u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, sudjelovali su hodočasnici i predstavnici Rimske kurije, ali na poziv pape Franje na obnovu svog poziva “čuvara Božjeg djela”, odgovorile su u Europi i svijetu mnoge crkvene zajednice molitvama i razmišljanjima, javlja talijanski program Radio Vatikana.
“Gospodine, daj nam snage da se brinemo za život, da živimo kao braća, da širimo ljepotu, a ne uništenje i pouči nas otkriti vrijednost svega …”. Tako se, na različitim jezicima, molilo i pjevalo tijekom Službe riječi na taj Dan koji se slavio na Papin poticaj. O stvaranju, međuovisnosti u svemiru i čovjekovoj odgovornosti, govorio je također u propovijedi propovjednik Papinske kuće.
Uzrok sadašnje ekološke krize, podsjeća o. Raniero Cantalamessa, je nerazborita čovjekova vladavina nad prirodom, pogrešno tumačenje onoga što je napisano u Knjizi Postanka: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!” To ne znači, objasnio je, “izrabljivanje”: “Božja vladavina nad stvorenjima nema za cilj vlastiti interes, već je na korist stvorenja koje on stvara i čuva. Postoji jasna paralela: kao što je Bog čovjekov dominus, tako čovjek mora biti dominus ostalih stvorenja, to jest odgovoran za njih i njihov čuvar. Čovjek je stvoren da bude ‘na sliku i priliku Boga’, a ne ljudskih gospodara”. Čovjek na Božju sliku je dakle “jamstvo a ne prijetnja stvorenju”. Riječ je o primljenom talentu kojeg moramo biti svjesni, dodao je o. Raniero, koji ističe kako Biblija ukazuje također na hijerarhiju prisutnu u prirodi koja joj daje smisao, povezujući sva živa bića međusobno i s čovjekom. Tu se hijerarhiju krši, primjerice, kada se rasipa silan novac za životinje (i to ne za one kojima prijeti izumiranje!), dok se mirno promatra kako milijuni djece umiru od gladi i bolesti, rekao je o. Raniero. On poziva na brigu za sutrašnjicu budućih stanovnika ovoga planeta a to znači osuditi gomilanje bogatstva na trošak bližnjega. “Nitko ne može ozbiljno služiti očuvanju stvorenoga svijeta ako nema hrabrosti uprijeti prstom na gomilanje pretjeranog bogatstva u rukama malobrojnih i na tiraniju novca”, upozorio je o. Raniero, istaknuvši kako nam primjer očuvanja stvorova pruža sv. Franjo Asiški: “Franjo nam pokazuje put za radikalnu promjenu našeg odnosa sa stvorenim svijetom: ta se revolucija sastoji u tome da se posjedovanje zamijeni kontemplacijom. On je otkrio drukčiji način uživanja stvari koji se sastoji u njihovu kontempliranju namjesto posjedovanju”. Posjedovanje isključuje i unosi razdor, kontemplacija povezuje i obogaćuje. Svaki od nas mora razmišljati o tome što može učiniti u svom svakodnevnom životu za planet. “Kakvog smisla ima, primjerice, srditi se na one koji truju zrak, oceane i šume, ako se ja sam ne ustručavam baciti u rijeku, potok ili more plastičnu vrećicu koja će ondje ostati stoljećima, ako je netko ne pokupi, ako bacam bilo gdje, na put ili šumu, ono čega se želim osloboditi, ili ako nagrđujem zidove moga grada?” U očuvanju stvorenog svijeta počinje se odmah od samoga sebe. “Bez promjene čovjekova srca, ekologija nema nade za uspjeh”, upozorio je o. Raniero Cantalamessa.