Rimini, (IKA) – Naša je prisutnost u Siriji poslanje i nećemo otići. Više ljubimo, više opraštamo, više svjedočimo, rekao je fra Ibrahim Alsabagh, franjevac sirijskog podrijetla i župnik u Alepu. Fra Ibrahim je ovih dana sudjelovao na Meetingu u Riminiju te govorio o svojem iskustvu življenja u stalnoj opasnosti od džihadista, kao i o iskustvu pomaganja izbjeglicama i susretanju Boga u gestama ljubavi, prenosi Radio Vatikan.
Ovdje sam da podijelim radost vjere. Da se živi pod stalnom grmljavinom bombi i sa samozvanom Islamskom državom praktično u dvorištu – ili se mora biti lud ili Bog mora biti blizu, rekao je franjevac u razgovoru za talijanski portal La Nuova Bussola Quotidiana, dodajući: “Živimo u kaosu i stalnoj nestašici svega. Uz stvarni problem sigurnosti – četvrt u kojoj živi pod kontrolom je sirijske vlasti, ali su borci samozvanog Kalifata uvijek u blizini – teško je doći do potrepština zbog sve većih cijena i nedostatka sredstava. Svakodnevno vidim patnju, ali najteže je podnijeti patnju djece koju mi je Gospodin povjerio. Međutim, ne možemo se na tome zaustaviti. U Alepu uviđamo znakove Gospodinove prisutnosti, koje ponekad – možda kad uživamo preveliko blagostanje – ne uspijevamo primijetiti. I dobri je razbojnik uvidio znakove Gospodinove prisutnosti upravo dok je patio na križu. Tako je i za nas. S očima vjere i nade možemo doista uvidjeti Kristovu prisutnost usred rata”.
Zbog predanja u Gospodinove ruke i u sadašnjem se stanju u Siriji uči kršćanska radost. Nadalje, više se nauči cijeniti vodu. Što više osjećamo da nam nedostaje, toliko smo radosniji za svaku kap kiše koja padne na zemlju. Svaki put kad popijem čašu vode, od srca zahvaljujem Gospodinu na dragocjenom daru sestre vode. Jednako tako se cijeni i bratstvo, dar zajedništva, kruha, čak i ako je tvrd. Valja nam živjeti radikalnost vjere. Ići svaki dan na misu, slaviti i iskreno živjeti opraštanje grijeha, molitvu. To vrijedi za sve, ne samo za nas, napomenuo je fra Ibrahim.
Župnik u Alepu naveo je i konkretni primjer svjedočenja. Zbog nedostatka vode, svi su počeli dolaziti u župu, koja ima bunar i opskrbljuje potrebite. Unatoč tome što se satima čeka u redu, nema nereda. Ljudi s osmjehom čekaju svoj red, napomenuo je sirijski svećenik, dodajući: Jedan mi je musliman bio pristupio i rekao: “Ovo je jako čudno, ima nešto veliko među vama. Kad hodam gradom, vidim ljude da se tuku, gotovo se ubijaju za kantu vode. Ali ovdje je drukčije”.
Prema fra Ibrahimu, ostvaruju se Isusove riječi: “Dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu” – ali, kako naglašava, mi molimo za svakoga tko nas ubija. Prikazujemo mise za njihovo obraćenje. Sigurni smo ako se te osobe jednoga dana obrate da će postati veći kršćani od nas samih. Gospodin koristi naše molitve i patnje za njih te će im prije ili poslije dati veliki dar vjere. Ali taj je proces već započeo! Toliki su koji traže krštenje za svoju djecu, a drugi kucaju na vrata samostana i žele znati više o Isusu. Mi možda ne uviđamo koliko su velike zasluge naših patnji, ali sigurni smo da izgrađuju svijet i spašavaju mnoge duše. Ranije, rekao mi je jedan biskup, smo mislili da je bolje šutjeti o razlikama kako bi se održao mir; no čini se da Gospodin nije prihvatio taj naš način postupanja i sada nas primorava da govorimo o Kristu i svima ga naviještamo. Nevjerojatno je to što se događa u Alepu! Mnogo je novih vjernika! Mnogi ljudi traže, a mnogi se srame nasilja koje vide. I kad shvate kršćanski ideal ili vide živote kršćana i ljepotu Kristova lica, onda spontano prihvaćaju kršćansku vjeru rekao je fra Ibrahim.