Split, (IKA) – U znaku tematskih predavanja, pedagoških radionica i prigodnog kulturno-umjetničkog programa protekao je i drugi dan Katehetske ljetne škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama, koja se 24. i 25. kolovoza održavala u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Nakon zajedničke molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji iz Dubrovačke biskupije, u drugi radni dan sudionike je uveo don Josip Periš, voditelj povjerenstva Katehetske škole i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije.
Uslijedilo je prvo predavanje koje je pod naslovom “Mir i pomirenje u kontekstu Domovinskog rata” održao doc. dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Ističući neraskidivost procesa praštanja s istinom temeljenom na stvarnim činjenicama, Nazor je podsjetio kako se o Domovinskom ratu, a posebice o vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja više govori u kontekstu njegovih posljedica nego uzroka. Posljedice rata i danas su primjetne, a prevladati se mogu iskrenim dijalogom svih pripadnika i zainteresiranih skupina u hrvatskom društvu, odnosno suočavanjem s činjenicama, istaknuo je Nazor, dodavši kako je objektivni govor o posljedicama rata povezan s utvrđivanjem njegova uzroka i poštovanjem kronologije događaja.
U tom smislu, služeći se povijesnim činjenicama, tekstovima i zemljovidima, predavač je iznio sažeti pregled velikosrpske politike za čije su ideje zaslužni poznati srpski intelektualci od početka 19. st. pa sve do današnjih dana. Stoga i ne čudi, kazao je Nazor, da i današnja vladajuća garnitura u Srbiji ne odustaje od istog, a podršku za to nažalost ima i od strane Srpske pravoslavne Crkve. Značajan dio svog predavanja Nazor je posvetio tumačenju procesa diplomatskih pregovora i raspoloženju međunarodne zajednice koja je, unatoč brojnim apelima i mirovnim inicijativama hrvatske strane, sa stanovitom rezignacijom gledala na velikosrpsku agresiju i brojne zločine na području Hrvatske i susjedne BiH. U toj situaciji Hrvatska je politika bila primorana svoj, ali i susjedni teritorij, zaštititi vojnim putem, što je na koncu i dovelo do konačnog završetka sukoba i oslobađanja do tada okupiranog hrvatskog teritorija.
No, uza sve to, za rat i zločin u Hrvatskoj ne smije se prozivati cijeli srpski narod jer je i među njegovim redovima bilo onih koji su se protivili velikosrpskoj ideji, te u samom ratu spašavali živote mnogih Hrvata. Zlodjela koja su se pak događala od strane pojedinih pripadnika Hrvatske vojske naše je pravosuđe uglavnom kazneno procesuiralo, te se ne može kazati da je nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti izvršen planski genocid. Stoga nas s pravom trebaju zabrinjavati istupi današnjih političara u Srbiji koji ratni poraz smatraju tek “prvim poluvremenom” u daljnjem propagiranju velikosrpske hegemonije, zaključio je dr. Nazor.
Kako u svemu tome ipak smoći snage za opraštanje, te poput prvog hrvatskog predsjednika kazati kako onaj koji ne prašta sije klimu mržnje, pokušao je u svom predavanju izložiti fra Božo Vuleta, nekadašnji ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira. Na temu “Obrazovanje i odgoj za mirotvorstvo na osnovu evanđeoskih paradoksa” Vuleta je sam pojam paradoksa ocijenio kao bitni instrument rasuđivanja koji potiče aktiviranje i interakciju, te se može prepoznati kao specifičnost kršćanskog odgoja i obrazovanja za mir i mirotvorstvo. Među brojnim evanđeoskim paradoksima izdvojen je Isusov “Govor na Gori” te naviještanje kraljevstva Božjeg u kojem vlada red koji nadilazi ljudsku logiku. U tom smislu ide i poruka praštanja i “okretanja drugog obraza” koja se, prema Vuleti, poklapa s općim ciljevima odgoja za mirotvorstvo: odgoj izvan kolektivističkih i ideologijskih vizija kršćanstva, odvajanje vjere od politike, podrška demokraciji i građanskom društvu, protivljenje fundamentalizmu i integrizmu, te pokušaj mijenjanja sebe, a ne svijeta.
O pitanjima i dvojbama izraženim u oba tematska predavanja među sudionicima se razvila žustra i dinamična rasprava, što je još jedan dokaz aktualnosti i dobrog odabira okvirne teme ovogodišnje Katehetske ljetne škole. Zainteresiranost vjeroučitelja pogotovo se ogledala u njihovu sudjelovanju na pedagoškim radionicama što je, između ostalog, naglašeno i u samom izvješću pri kraju Katehetske škole. Kroz tri zadane teme u dvanaest radnih skupina sudionici su otkrivali nove načine interpretacije biblijskih tekstova na temu mira, analizirali su crkvene dokumente koji govore o miru, te su upoznavali različite strategije i metode koje pomažu u prevenciji disciplinskih problema u razredu.
Škola je obogaćena i kulturno-umjetničkim programom kroz prikaz monodrame “Dječak koji je govorio Bogu” koja je u režiji Damira Mađarića i glumačkoj izvedbi Gorana Košija na potresan način progovorila o tragičnom stradanju Židova u tijeku II. svjetskog rata. Po već ustaljenoj praksi Škola je okončana završnom raspravom i okruglim stolom u kojoj su vjeroučitelji i ovog puta izmijenili svoja iskustva, te izrazili zadovoljstvo koncepcijom i cjelokupnom organizacijom ovakvih susreta. Njihova razmišljanja na kraju je objedinio prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, potaknuvši vjeroučiteljice i vjeroučitelje na njihov daljnji doprinos u integralnom odgoju učenika za kulturu dijaloga, tolerancije i mirotvorstva.