Daruvar, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima Pakračkoga dekanata, slavio je 19. kolovoza misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Daruvaru prigodom obljetnice početka ratnih stradanja u tom gradu. Spomen na te događaje, u kojima je 1991. ubijen prvi branitelj policajac, a uz njega te iste godine poginuo još 21 branitelj a četvorica nestala, organizirala je Udruga hrvatske policije branitelja Daruvara 91. i Grad Daruvar.
Na početku mise biskupa je pozdravio domaći župnik Ivan Nikolić. U uvodnoj riječi biskup je nazočnima u crkvi spomenuo da su se okupili kako bi zajedno molili za poginule i stradale policajce i druge branitelje koji su položili svoje živote. Zapitao je jesu li oni to uzalud učinili te kazao da pravi odgovor imamo u žrtvi na križu Isusa Krista, Sina Božjega u kojoj svako polaganje života za drugoga nalazi svoj smisao a naše ljudske pobjede ugrađene u njegovu pobjedu nad smrću. Biskup je istaknuo kako ga raduje što postoje kod nas oni koji nastoje čuvati spomen na hrvatske branitelje, napose poginule i što taj spomen nije tek u opisivanju značenja njihove žrtve za obranu domovine, nego u molitvi i povjeravanju njihovu sudbinu živome Bogu i promatranju u njemu njihova dostojanstva.
Na početku homilije biskup je s ponešto humora spomenuo kako su se govori kod spomenika palim daruvarskim policajcima i braniteljima odužili te je misa započela sa zakašnjenjem a da neki nisu ni došli u crkvu, smatrajući da nije potrebno doći čuti još jedan govor koji će se ovdje održati. Istaknuo je da svrha našeg dolaska u crkvu nije nešto govoriti o palim hrvatskim braniteljima, nego po svetom slavlju biti dionicima Isusova tijela položenog za nas i krvi prolivene u kojem na najdublji način susrećemo istinu o braniteljima koji su položili živote za našu slobodu i slavimo ih. Kazao je da nas u to otajstvo uvodi sam Isus Krist uspoređujući u evanđelju svoj i naš život sa zakonitošću zrna pšenice koje mora pasti u zemlju i istrunuti da bi mogla krenuti klica novog života, izrasti stabljika i donijeti mnogo bogatiji plod nego li je zrno koje je umrlo. Nema života bez umiranja, kazao je, a to umiranje je ljubav koja je u temelju svega postojećeg i koja je u svojoj biti polaganje života za drugoga. To je Božji dinamizam života očitovan u Kristovu potpunom predanju za nas, rekao je biskup. Dodao je kako je većina naših branitelja po spremnosti da polože život za vrijednosti kao što je sloboda, domovina, obitelj duboko u sebi nosila istinu tog dinamizma Božje ljubavi pa su dali svoje živote za nas te je stoga ljekovito prisjećati se njihovih života i umiranja jer oni nisu nestali, nego su ugrađeni u duboku stvarnost Ljubavi koja je Bog.
Da bi još snažnije pojasnio spomenutu zakonitost ljubavi, biskup je upozorio na upaljenu uskrsnu svijeću, u čiji je mali plamen Bog utisnuo veliku moć kojom svjetlo pobjeđuje tamu. Ona je, uz zrno pšenice, još jedan podsjetnik na Isusa Krista koji je snagom Božje ljubavi poput svjetla jači od mraka, zla i smrti. No, dramatično je pitanje, nastavio je biskup, kome mi u Hrvatskoj otvaramo vrata svojega srca? Ako otvaramo svoje živote mraku, međusobnim osudama, ogovaranjima, te ako se to događa u političkom i gospodarskom životu, onda je naravno da grcamo u nemoćima tame i da takvi ljudi nisu u službi čovjeka. Istaknuo je od kolike je važnosti u razmišljanjima i nastojanjima oko obnove i napretka u Hrvatskoj vjerovati spomenutoj Božjoj logici i unositi je na političku, gospodarsku, kulturnu, prosvjetnu u druge razine života. Još je dodao nazočnima, ako imaju bolju formulu po kojoj će biti pobjednici u životu, neka je pošteno slijede, ali je pripomenuo da je čovječanstvo ne pozna, nego da to ostaje trajno Isus Krist, jedini pobjednik nad smrću, te ih je pozvao da ga danas još uvjerljivije prihvate kao istinu od koje će živjeti. Biskup je očitovao želju da se pored toga u ovom svetom slavlju zaustavimo pred tolikim braniteljima i brojnim tzv. malim ljudima te da utvrdimo kako se naša sadašnjost i budućnost ponajviše izgrađuje po takvim neznatnim i neznanim ljudima koji vjeruju Isus Kristu, u pobjedu svjetla nad mrakom, ugrađuju svoju ljubav i žrtvu u obiteljski i društveni život te po njima Hrvatska pobjeđuje. Podsjetio je na važnost vojne strategije i oružja u Domovinskom ratu, ali je istaknuo da je konačnu pobjedu ostvarila ljubavi onih branitelja koji su sebe dokraja položili za druge i združili se s Bogom.
Ukazujući na takvu ljubav, biskup se nadovezao na riječi prvog liturgijskog čitanja koje naviješta kako su duše pravednika u ruci Božjoj, a očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća. Svima okupljenima biskup je poručio da se nalaze na svetom mjestu kako bi se oslobodili bezbožničkog pogleda kojim je moguće tumačiti i djelo naših branitelja i koji ne vidi dubinu Božje stvarnosti u koju smo uronjeni. Također je poručio da nas naši poginuli branitelji pozivaju da ne svedemo niti sebe niti njih tek na koju izrečenu riječ, nego da, svjesni kako su nam darovali slobodu i dostojanstvo mira, i mi tako životom idemo s njima, a to znači da svatko na svojoj razini daruje sebe, u obiteljima, u braku, u društvu. Srce nam kaže da čovjek nije stvoren za malo, istaknuo je biskup, a pogotovo ne za sebičnost koja ga razara, nego za Božju ljubav, za puninu, za put na kojemu svjetlo pobjeđuje mrak. Na kraju homilije još je naglasio da svijeća umire, nestaje i troši se kako bi bilo svjetla, te potaknuo sve sabrane u crkvi da budu spremni trošiti sebe – ne u besmislenim sukobima, svađama i osuđivanjima – već u onom što je Božje, dobro i plemenito. To je smisao, put i istina Božja u nama, zaključio je biskup.
Na svršetku misnog slavlja otpjevana je hrvatska himna, a potom je biskup uime poginulih hrvatskih policajaca i drugih branitelja zahvalio svima nazočnima što su ih se molitveno spomenuli, napose članovima Udruge hrvatske policije Branitelja Daruvara 91., te iskazao posebno poštovanje i blizinu obiteljima i najbližima poginulih branitelja grada Daruvara.