Kompolje, (IKA) – U župnoj crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika u Kompolju susretom molitvenih zajednica Otočkoga dekanata započela je 19. kolovoza trodnevna duhovna priprava za proslavu zaštitnika kompoljske župe sv. Stjepana Prvomučenika – “Letnje Stipanje”, koja se slavi u subotu 22. kolovoza. Nakon molitve krunice, koju su animirali Jelena Jergović i Mile Bogdanić, slijedila je misa, koju je uz suslavitelje don Anđelka Kaćunka, župnika, i vlč. Juru Ladišića, duhovnika slijepih i slabovidnih osoba, predvodio preč. dr. Richard Pavlić, senjski župnik i profesor Teologije u Rijeci, a pjevanje je vodio kompoljski župni zbor, s Glorijom Kranjčević za orguljama.

Predvoditelj slavlja u propovijedi istaknuo je kako nam i prvo čitanje (iz Knjige o Sucima) i evanđelje (Isusova priča o radnicima u vinogradu) donose važnu prigodnu poruku. Starozavjetno je čitanje zanimljiva i poučna priča – basna, s porukom da “Bog i po našim krivim crtama piše ravno”, a Isus je veoma volio poučne priče. Sve su one vrlo razumljive i životne, pa se tako u današnjem evanđelju ističe – mrmljanje. Ono se, posvijestio je preč. RichardPavlić, vrlo često spominje u Evanđeljima te se doslovce navodi da pismoznanci, farizeji, mrmljahu… kao što smo slušali prije dvije nedjelje, kako je zabilježio evanđelist Ivan: “Židovi mrmljahu protiv Isusa…”, a Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!” Potom je dr. Pavlić upitao vjernike znaju li kada su oni posljednji put mrmljali protiv nečega ili nekoga – prošli tjedan, jučer, danas? – te je naglasio da ima mnogo vjernika koji stalno na nekoga ili na nešto mrmljaju, a uz to redovito idu u crkvu i redovito se mole pa se drugi se pitaju: “Pa zašto idu u crkvu i stalno se mole kad stalno mrmljaju?” Sigurno se, potaknuo je propovjednik vjernike na razmišljanje, “možemo prepoznati u obje uloge – nekada nam strašno smetaju oni koji uvijek nešto mrmljaju, a nekada i sami mrmljamo – jednostavno, dođu trenuci kad nam sve smeta…” Ali, istaknuo je zanimljiv fenomen, mrmljanje može biti i znak duhovnog rasta. To je pojava kada se nešto u nama opire promjeni i nemoguće je potpuno se osloboditi mrmljanja. Ključno je tada pitanje: kako se nositi s vlastitim mrmljanjem? Apostol Pavao nam daje pouku: Ne dopustiti da nas mrmljanje potpuno obuzme! Kaže doslovce: “Ne žalostite Duha Svetoga. Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.”
Potom je propovjednik istaknuo primjer svetih mučenika – oni nisu mrmljali. O sv. Stjepanu je zapisano kako njegovi protivnici “uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo…” i dok su ga kamenovali on je molio: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” A Miroslav Bulešić, naš blaženik, čije relikvije će bit pohranjene u oltar kompoljske crkve, nakon što su ga na razne načine mučili, zapisivao je sljedeće riječi: “Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i duše svojih vjernika!” “Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga!” “Isuse, primi dušu moju!”
Na kraju je preč. Pavlić upitao što nam je dakle konkretno činiti te istaknuo tri zadaće. Prvo, treba biti iskren – priznati, i sebi, svoju gorčinu, srdžbu i gnjev, a ne glumiti i opravdavati se. Zatim, treba moliti Boga da nam pošalje duhovnu utjehu – tako su činili sveci. I treće, potrebno je i sebi priuštiti nešto lijepo, jer na to imamo pravo, tj. Božji je to dar, naglasio je propovjednik te dodao kako su mnogi su ogorčeni na druge zato što im je dobro u životu, a sami sebi nikada ništa dobra ne priušte, iako bi to mogli, za što su dakle sami krivi. “Sveti mučenici nisu ljudi koji su mučili sebe i druge, nego su bili žrtve tuđe zloće. Oni su nam svojim životom primjer, jer kao svjedoci evanđelja pokazuju da radostan čovjek nikada nije zao, dok zli ljudi nisu radosni”, zaključio je preč. Pavlić te naglasio kako je potrebno da razveselimo jedni druge i učinit ćemo nešto dobro, “nešto lijepo za Boga”, kako je ponavljala bl. Majka Terezija.

Na kraju misnoga slavlja župnik don Anđelko zahvalio je članovima molitvenih zajednica na sudjelovanju, posebno Jeleni Jergović koja je bila koordinatorica susreta, a preč. Richardu Pavliću na vedrim poticajnim za radosno svjedočenje evanđelja dobrim djelima a ne beskorisnim mrmljanjem, te je najavio program sljedećih dana trodnevnice i pozvao nazočne vjernike na sudjelovanje u nastavku priprave za “letnju Stipanju”. Susret je nastavljen druženjem u župnoj kući.