Velika, (IKA) – U Domu sv. Augustina u Velikoj od 16. do 19. kolovoza održane su duhovne vježbe za požeške djevojke i mladiće koje je predvodio Krunoslav Siroglavić, župni vikar u župi sv. Terezije Avilske u Požegi, a misao vodilja bila je “Idi i popravi moju kuću.” Najveći dio od tridesetak sudionika duhovnih vježbi jesu mladi koji se svake subote okupljaju na večernje klanjanje pred Presvetim u požeškoj katedrali. Biskup Antun Škvorčević posjetio ih je 17. kolovoza i s njima slavio misu. U pozdravu im je kazao da su učinili pravi korak kad su odvojili četiri dana kako bi u tišini osluškivali Boga, sebe i prijatelje s kojima se nalaze u Velikoj. Istaknuo je kako je došao moliti s njima da se u duhovnim vježbama učvrste u Božjoj istini o sebi samima te da po njezinu ostvarenju u njihovu životu budu uspješni i veliki ljudi.
U homiliji biskup je upitao mlade kako su, uvjeravajući ih da o tome trebaju razmišljati i razgovarati tijekom duhovnih vježbi koje su dragocjena prigoda za propitivanje o njima samima, o životnom putu, o onome što trebaju raditi i u čemu mogu pronaći smisao. Podsjetio ih je da u školi i na studiju proučavaju stvarnost oko sebe, ali da je puno važnije otkrivati istinu o samome sebi, osluškivati svoje srce u kojem odjekuje Božji stvoriteljski glas i poziv da sa sobom nešto učinimo. Naglasio im je kako je svaki od njih veliki Božji dar, ali da s njime treba nešto započeti, uzeti ga u svoje ruke, da inercija s obzirom na vlastiti život može dovesti do toga da se prepuste onome što im sebičnost diktira, da ih zavedu oni koji ih žele iskoristiti za vlastite svrhe, okovati ovisnostima u kojima gube slobodu i dostojanstvo.
Polazeći od liturgijskih čitanja, biskup se najprije osvrnuo na ulomak iz Knjige o sucima koji ukazuje na činjenicu da je narod onakav kakvi su njegovi pojedinci. Istaknuo je kako u ono davno doba tako i danas postoji napast da se pojedinac počne ponašati i ravnati prema drugima, uvjeravajući sebe da je nešto dobro jer to tako drugi čine, i na taj način gubi osobnu posebnost, jedinstvenost i neponovljivost. Snažnim riječima potaknuo je mlade da se ne daju pretvoriti u masu ili u nešto još gore, gdje ih određeni vođe promatraju kao objekt vlastitih prohtjeva, zavode na put gubitka časti. Podsjetio ih je da je njihovo dostojanstvo u Božjem podatku u njima te da ga ne daju prodati ni za što. Još je dodao, kako je izraelski narod na putu slobode kamo ga je pozvao Bog pod Mojsijevim vodstvom prolazio pustinjom, stanjem i prostorom u kojem nema ničega na što bi se čovjek mogao osloniti, nego samo na Boga. Kazao je mladima da to ne zaborave kad nastupi neka teška životna situacija, da patnje, trpljenja i neuspjesi nisu jednostavno gubitništvo, nego duboko oranje životne brazde iz koje se može očekivati bogati rod, kako nam to svjedoči sam Sin Božji koji je išao tim putem. Naglasio je da upravo na tom obzoru imaju smisao pustinjački i strogi klauzurni redovi u kršćanstvu.
Biskup je potom razložio mladima središnju temu ulomka iz Knjige o sucima, višekratnu tvrdnju svetog pisca da je narod otišao od Boga i saveza s njime, da mu je on dao suce kako bi ga vratili u savezništvo, ali da to nije bilo uspješno. Istaknuo je da je Bog u Isusu Kristu dao svome narodu novog Suca koji je pobijedio zlo i smrt, sklopio novi i vječni savez u krvi svoje posvemašnje ljubavi za čovjeka te da se vjerom u njega postaje dionikom života vječnoga. Na tu misao biskup je nadovezao Isusovu riječ upućenu jednom mladiću u evanđelju kao odgovor na pitanje što mu je potrebno činiti da baštini život vječni. Istaknuo je slojevitost kojom Isus tumači mladiću što mu je potrebno činiti da uđe u život: treba vršiti zapovijedi, a ako želi biti savršen, neka ostavi sve, proda što ima i slijedi ga. Biskup je upozorio mlade na činjenicu da evanđelist ne navodi ime mladića te na svoj način sugerira kako su oni u Velikoj danas taj mladić te da oni trebaju dovršiti evanđeosku scenu koja je ostala otvorena i ne tumači što se konačno s mladićem dogodilo. Postavio je mladima pitanje, što oni podrazumijevaju pod tim kad kažu da idu u život, osobito subotom na provod, kako misle postići onu puninu za koju osjećaju u srcu da su stvoreni. Pozvao ih da provjere ima li netko drugi od Isusa bolju formulu i sigurniji put kako postići život te ih je potaknuo da ga poslušaju te vrše zapovijedi, deset riječi slobode upisanih na ploče zakona, odnosno u našu savjest. Dodao je da promotre kakvog li dostojanstva u društvu koje grca u nemoralu živjeti po svojoj dobro oblikovanoj savjesti i ponosno svjedočiti svima kako se tim putom ide u život, a ne po sebičnim predlošcima koje nude određeni nositelji lažne suvremenosti. No, upozorio ih je na Isusovu riječ da valja ostaviti sve i slijediti ga, što upućuje na to da je najdublja povezanost s njime istinski put u život, i da onaj koji proda sve a ne slijedi ga, ostaje izvan punine života. Ukazao je na to da se u Isusovu “ostaviti sve” krije njegov put kojim je išao ovim svijetom i pobijedio smrt, a on se sastoji u ostaviti sebe, biti sav za drugoga čovjeka te tako – ostavivši sve – dobiti sve, život vječni. Biskup je pozvao mlade da u paradoksu ljubavi, koja je ostavljanje sebe da bi istinski našao sebe, izazov na koji trebaju nastojati odgovoriti u ovim duhovnim vježbama. Potaknuo ih je da na tom obzoru razmišljaju i o duhovnom pozivu, svećeničkom ili redovničkom zvanju te o braku i obitelji kao putu na kojem se ostavlja sve da bi se postiglo sve, i da se u toj posvemašnjosti dara samoga sebe za druge ulazi najdublje u zajedništvo života s Bogom koji je ljubav. Na kraju homilije biskup je poručio mladima da Hrvatska treba velikih ljudi, snažnih duhom Isusa Krista i da ne smiju propustiti priliku unijeti njegovu istinu u hrvatsko društvo, te ih je ohrabrio da idu s njime ruku pod ruku i da proširuju krug ljudi pruženih ruku jedni drugima.
Na svršetku euharistijskog slavlja, mlada Valentina uputila je biskupu zahvalu za očitovano povjerenje koje iskazuje prema njima, u novu snagu koju oni mogu unijeti u Crkvu te za upućenu riječ po kojoj su imali priliku razmišljati o smislu svoga života i o želji da budu Božji. Nakon toga, biskup je potaknuo mlade da se ne boje životnih poteškoća dok žive povezani s Isusom Kristom te da po povratku svojim kućama među prijateljima svjedoče veličinu i ljepotu života po iskustvu Božje blizine i opredijeljenosti za Isusov model ostvarivanja čovjeka.