Aljmaš, (IKA) – Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu i ove je godine s tisućama hodočasnika svečano proslavilo svetkovinu Velike Gospe za koju su se vjernici pripravljali trodnevnicom, pobožnostima i ispovijedi. Središnje euharistijsko slavlje 15. kolovoza u marijanskom svetištu Đakovačko-osječke nadbiskupije predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, koji je istaknuo kako Bog želi i traži novi savez s nama ljudima kao što ga je stvorila Marija i govori nam po njoj, evanđelju i drugim ljudima, a taj je savez, u autentičnoj vjeri i gradnji novih odnosa među ljudima. “Marija za sebe kaže da je neznatna službenica. Odazvala se Božjem glasu, ali nije postala pokorna ropkinja, nego služiteljica. Bog Mariju nije sveo na ulogu, na službu, na bespogovornu klimoglavku. Ništa nije činio bez njezina pristanka. Bog, dakle, želi slobodne ljude, a ne poslušnike i robove. I to pokazuje u Mariji. On nas ne svodi na pokorne robove. Marija nije bila sredstvo u njegovim rukama, nego njegov saveznik i partner. I svi autentični ljudski odnosi, od prijateljskih do bračnih, temelje se uvijek u ljubavi, u čistoj radosti zbog postojanja druge osobe. I Bog želi takve odnose među svim ljudima, a ponajprije među nama u Crkvi, koji se okupljamo i blagujemo s istog oltara. Bog traži novi savez s nama ljudima.”
Govoreći o čovjekovu odnosu prema Bogu i s Bogom, mons. Hranić istaknuo je da u prolaznom životu tražimo Boga i želimo ga susresti, a Bog je u našem bližnjem, te je pojasnio: “Ne možemo u tom kontekstu ne spomenuti život i stradanje člana naše biskupijske zajednice, naše župe Vrpolje, Tomislava Salopeka i članova njegove obitelji. Pritisnut gospodarskom situacijom u Hrvatskoj, radno mjesto je pronašao u nekoj francuskoj tvrtki u Egiptu. I što mu se dogodilo?! Čovjek na zemlji iskušava i takve nevolje koje ga guraju u beznađe i očaj, u uzaludnost svega. Danas je ovdje u Aljmašu organizirano dobrovoljno davanje krvi. Zašto? Zato što su mnogi među nama bolesni, bolest im oduzima njihovu slobodu i potrebna im je tuđa krv da im spasi život, a naša osječka bolnica nema dovoljno krvi. U pitanju su ljudski životi i zato su predstavnici s Odjela transfuzije i Crvenoga križa danas došli među nas vjernike u Aljmaš da svojim činom solidarnosti pokažemo kako vjerujemo u svetost i dostojanstvo svake ljudske osobe, da nismo tek sitni, malaksali i polovični kršćani i ljudi, nego smo spremni svojim dobrovoljnim davanjem krvi pomoći liječnicima u spašavanju najveće vrednote, a to je ljudski život i skrb za dostojanstveniji život čovjeka. Ako je temeljno čovjekovo pitanje odnos s Bogom, onda opravdano možemo postaviti pitanje gdje susresti Boga… Bog i ljudska traženja nekako se približavaju… I trebalo bi odmah odbaciti iskrivljenu, pogrešnu sliku prema kojoj često mislimo i vjerujemo da je Bog protivnik ljudskoga veselja, zemaljskih radosti, ljudskog traženja sreće. Ne, Bog upravo želi da mi ljudi tražimo i nađemo sreću… Bog nije, kako se često misli i vjeruje, samo u pojedinim svetim mjestima, crkvenim prostorima, samo u svetim vremenima. Iako neki upravo to misle pa obilaze svetišta, oltare, kipove, “bježe” od kuće i od svojih, tražeći Boga kao da on nije ondje gdje čovjek već jest. No, čak i onda kad mislimo da smo ga našli, Bog nam uvijek ostaje nedohvatljiv; istodobno nam je tako bliz, tako očit, a opet tako svoj i dalek. Nalazimo ga ondje gdje se okupljamo u njegovo ime, gdje smo njegovu imenu sagradili crkvu, svetište. Ali on nije zatvoren u naše crkve i svetohraništa. I u svakom vremenu najteže je susresti Boga u čovjeku. Lakše je biti nasamo s Bogom u molitvi, lakše je u crkvi tražiti Boga, gledati ga u svetim prilikama kruha i vina. Lakše je Boga zamišljati na nebesima, u dalekim prostranstvima, otkrivati ga u čudesnom otajstvu ljepote i reda u stvorenom svijetu – u prirodi. Ali naći i ljubiti Boga u čovjeku, te služiti Bogu u čovjeku, slaviti Boga promičući dostojanstvo čovjeka i svetost svakoga ljudskoga života – to je uvijek teško!”
Vjernike je nadbiskup Hranić u propovijedi podsjetio kako Marijin blagdan svakoga od nas poziva na preispitivanje i otvara mnoga pitanja: “Tko je meni taj čovjek, konkretni čovjek koji sa mnom živi i radi, kojega susrećem, s kojim živim, čak možda s njim jedem za istim stolom i liježemo u istu postelju? Je li on doista svetinja i za mene. Kad sam ga zadnji put doista pitao kako je? Jesam li u meni najbližoj osobi, na njezinu licu, na mome bračnom drugu, na mome radniku, na mom suparniku, prepoznao makar trag prisutnosti Isusa Krista? Ili sam u svojim očima lišio Boga i njegove svetosti, nepovredivosti njegova dostojanstva? Tko su, naime, meni osobno, meni kao poslodavcu, profesoru, trgovcu, medicinskoj sestri; meni i nama kao političarima – zapravo ljudi? Jesu li oni sveti Božji hram ili sredstvo za moj osobni probitak, sredstvo u službi mojih interesa ili sredstvo za umnažanje moje zarade? Svetkovina Marijina uznesenja je svetkovina čovjekova nepovredivog dostojanstva… Toliko toga što nam poručuju današnja svetkovina i kršćanska vjera, dovedeno je nažalost radikalno u pitanje. Postalo je sasvim normalno i svakodnevno da se ruši ljudsko dostojanstvo, mirno sluša o ubijanju i stradanju ljudi, o ubijanju i samoga Boga u čovjeku. Ljude pretvaramo u sredstva koja, ako nam smetaju “bacamo” na groblja, protjerujemo, pljačkamo, zlorabimo, proglašavamo tehnološkim viškom, otpuštamo, iskorištavamo, mičemo, orobljujemo. Postali su sredstvo za postizanje naših sebičnih interesa. Pogledajmo kako se samo ljudima oduzima pravo na slobodu, pravo na njihovo vlasništvo, pravo na odmor, pravo na majčinstvo i očinstvo, pravo na život.” Potrebno je samo otkriti što je to što Bog baš od mene želi i tome, što Bog želi, kao i Gospa reći svoj: Neka mi bude po tvojoj riječi, zaključio je mons. Hranić.
Na središnjoj blagdanskoj misi, uz ravnanje Tihane Huber, pjevao je zbor župe sv. Rozalije iz Ivanovca kojemu se pridružio župnik i čepinski dekan Andrija Vrbanić, a na klavijaturama pratio Tomislav Duk. Molitvom su u slavlju sudjelovali i predstavnici Osječko-baranjske županije, Općine Erdut i MO Aljmaš, te pojedinci iz političkog života Osijeka. Proslava Velike Gospe završila je blagoslovom djece i obitelji nakon večernje mise koju je predvodio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Solidarnost i humanost obilježili su slavlje jer su se vjernici odazvali akciji dobrovoljnog davanja krvi koju je organizirao osječki Crveni križ s Odjelom za transfuzijsku medicinu KBC Osijek. Već tradicionalno ekipe volontera osječkog Crvenog križa i Hitne medicinske pomoći pružali su zdravstvenu pomoć potrebitim hodočasnicima.
Slavlju u Aljmašu prethodile su pobožnosti, a svečano ozračje osjetilo se 14. kolovoza prije večernje mise kada je rijeka hodočasnika na brdu Kalvarija, idući prema novopostavljenom kipu Isusova Uskrsnuća, održala pobožnost križnoga puta koju su vodili Robert Almaši i Dinko Glavaš, bogoslovi KBF-a u Đakovu. Misa je bila vrhunac trodnevne duhovne priprave predvođene fra Ivanom Matićem, voditeljem duhovnih obnova u Kući susreta u Taboru, koji je poslije mise i klanjanja pred Presvetim u svetištu sudjelovao u pobožnosti krunice idući u procesiji sa svijećama do šumske kapelice “Na lipi” gdje je blagoslovio okupljene. U radosnom iščekivanju blagdana sudjelovale su i redovnice iz Aljmaša i Osijeka, dok su deseci svećenika i redovnika omogućili ispovijed. Proslavu je dobrodošlicama na početku svih misa uveličao aljmaški župnik i upravitelj svetišta Ante Markić, kazavši kako je posebno radostan što je tijekom 42 godine, koliko je župnik u Aljmašu, pobožnost Gospi rasla i tristoljetno milosno marijansko mjesto iz godine u godinu prima sve više hodočasnika iz Hrvatske i inozemstva.