Istina je prava novost.

Homilija željezanskog biskupa mons. dr. Egidija Živkovića

Misa Prvog zajedničkog hodočašća Gradišćanskih Hrvata u Zagreb, 6. Vazmena nedjelja, 21. svibnja, Zagrebačka katedrala

Draga braća svećeniki, dijakoni, redovniki i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci!

Mnogopoštovana predsjednica Republike Hrvatske, poštovani kotrigi Hrvatske vlade s gospodinom premijerom na čelu, cijenjeni gradonačelniče i zastupniki grada Zagreba i društvenoga žitka Hrvatske – bili iz politike, kulture i medijov! Dragi hodočasniki i moji sunarodnjaki Gradišćanski Hrvati iz Slovačke, Austrije-Gradišća i Madjarske s našim zborom „Pax et Bonum”! Poštovani gledatelji i slušatelji Hrvatske televizije i radija, ki ste sada s nami povezani, posebno bolesni i nemoćni! Moja draga hrvatska braća ovde u Zagrebačkoj katedrali, diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore širom svita!

UVOD
Ovo je milosni i povijesni dan za nas Gradišćanske Hrvate i za naš hrvatski narod. Po 500 ljeti prvi put u ovako velikom broju – nas je simbolično 500 hodočasnikov – mi Gradišćanski Hrvati iz trih zemalj – Slovačke, Austrije i Madjarske – i četirih biškupijov – iz Požonske, Željezanske, Jurske i Sambotelske – skupno hodočastimo u našu „Staru Domovinu” Hrvatsku i to u glavni grad Zagreb na grob blaženoga kardinala Alojzija Stepinca u ovoj prekrasnoj katedrali.
Kada Europa po malo zatvara granice i se države i narodi izoliraju se mi Gradišćanski Hrvati ovim shodišćem otvaramo, dajemo na put i prekoraknemo granice naših država i biškupijov, pokažemo i posvidočimo, da je u globaliziranom i modernom svitu potribna otvorenost, suradnja, povezivanje, medjusobno obogaćenje, pomirenje i dijalog. Došli smo danas na zviranjak-izvor našega hrvatskoga naroda, koga smo mi Gradišćanski Hrvati pred 500 ljeti po bitki na Krbavskom polju morali napustiti, da se ovde spomenemo naših korjenov, hvalimo za naš povijesni hod i pomolimo za naš hrvatski narod, Europu i naš svit. Vi, ki me sada putem televizije i radija gledate i slušate, se sigurno pitate gdo je ov biškup, gdo su Gradišćanski Hrvati, kakov je to čudan stari jezik, i ka je veza s domovinom Hrvatskom?
Odgovor na ova pitanja neka sada daju Gradišćanski Hrvati sami, naš najveći zbor „Pax et Bonum”, ki će mene, sebe i naše 500 hodočasnike predstaviti s Himnom Gradišćanskih Hrvatov.
(Jači-pjeva se himna Gradišćanskih Hrvatov!)
Sada znate gdo smo i ča nas povezuje – vjera, jezik i kultura a pred svim velika ljubav prema našemu hrvatskomu narodu!

GLAVNI DIO
Ča je poruka ove današnje šeste vazmene nedilje za nas same, za našu Crikvu i društvo u Hrvatskoj i Europi kot i za naš hrvatski narod? Mislim da je današnja duhovna poruka trostruka:

1. Kot kršćani smo dica Duha Svetoga a ne dica zaloga duha!
Kršćan svetim krstom i svetim bermanjem-krizmom postaje Božje dite i hram Duha Svetoga. U njemu se nastani i biva Duh Sveti a po njemu ta isti Duh Božji djeluje u Crikvi i svitu. Ovo nam poručuje prvo štenje iz Činov apoštolskih kada Filip prodikuje Božju rič u Samariji a Petar i Ivan polažu ruke na nje, da primu dar Duha Svetoga. To je ta snaga Božja, ka kršćana poziva na dobro, plemenito, slogu, jedinstvo i pozitivno. Zali duh je ta, komu nije do istine, ki širi laž, negativno i zlo. Duh Sveti uvijek spaja i izgradjuje a zali duh razdvaja i razara.
Još kao mladi student Zagrebačke bogoslovije sam 1983. ljeta dolazeći iz slobodne Austrije u bivšu komunističku Jugoslaviju na studije u Zagreb vidio i osobno doživio muke i patnje ovoga naroda. Iako sam bio mlad, sve sam shvatio i osjetio na svojoj koži, ča znači biti vjernik, katoličan i Hrvat. Ja sam 500 ljet po svojem 18. koljenu bio tako daleko a tako blizu Hrvatske, ali sam ipak kao hrvatski student i bogoslov bio nekim opasan, ne poželjan i sumljiv kada sam se stalno morao u glasovitoj Petrinjskoj ulici ovde u Zagrebu javljati policiji na informativne razgovore. A kako sam bio mlad, lud i naivan onda sam iskoristio priliku, pak sam i ja njih malo ispitivao. Zamislite! Cijelu akademsku godinu sam se ja „kao” prijavljivao za privrimeni boravak. Skoro više vrimena sam bio u policiji, nego na bogosloviji.
Mi u Europi dobro znamo s kim i s čim ste vi ovde u staroj domovini živili iako ste bili okovani željeznimi vrati komunizma. Znamo i sada s čim se vi nosite, ar Berlinski zid još uvijek nije pao u glava nekih ljudi. Ali vi ste po teški represija, muka i stradanja konačno pobijedili i nadvladali zlo. Po ovom mučnom iskustvu ne pozabite nikada, da se i danas nastavlja borba Dobra i Zla, da kao pokršćeni i pobermani nosite u sebi Duha Svetoga kot Branitelja i Batritelja, ki vas uvijek poziva da se odrečete zla i odlučite za dobro. Ovako kot kršćani sebe, Crikvu i društvo izgradjivate i naš hrvatski narod jačate i obogaćivate.

2. Budimo pripravni na svidočanstvo vjere i angažman u društvu!
Ovimi riči poziva sveti Petar u drugom štenju prve kršćane, ki živu u strahu i progonstvu. Ali kršćan se razlikuje od pogana u tom, da ima ufanje i budućnost i da je povezan s Kristušem, goristalim-uskrslim Gospodinom. Zato se i ne boji s njim i za njega trpiti. Kršćan sigurno i mirno odgovara svojim mučiteljem i je stalan u svidočanstvu vjere, voli trpiti zbog pravice nego zbog krivice – kot naš blaženi A. Stepinac. Za svidočanstvo vjere triba kršćan snagu i hrabrost, crikvenu zajednicu i Božju milost.
Na žalost! Ravno ovo se danas u modernom društvu napada, umalovažuje i proganja. Ali ravno ovo je nam Gradišćanskim Hrvatom pomoglo, da si kroz pet stoljeća očuvamo našu vjeru, jezik i kulturu, naš vjerski i narodni identitet! Ravno vjera nam daje snagu i orientaciju za život. Ravno crikvena zajednica nas kot pojedine i narod okuplja, uči, hrani, potpira, da se ne zgubimo i potopimo. A Božja milost pelja nas i naš hrvatski narod u srcu Europe i ga poziva na nove pute i mogućnosti, da se ne zatvara i izolira, da ne slijedi krivim prorokom i lažnim obećanjam. Ne živite nek u prošlosti nego u sadašnjosti i za budućnost, da kot hrv. predsjednica mudro nas sve opominja ne stvarajte nepodnošljivo i štetno društveno ozračje. Konačno nadvladajte povijesne hipoteke i budite pripravni na oprost i novi početak. Narod, ki to čini ima budućnost! Kršćana vjera obvezuje na takov angažman u Crikvi i Društvu! Evo, mi Gradišćanski Hrvati, iako smo davno silom napustili ove prostore, mi ljubimo i cijenimo svoju staru domovinu i nećemo podržavati one, ki nam staru majku iznutra i izvana uništavaju u ime liberalizma, kapitalizma, antagonizma i lažnoga demokratizma. Zauztavite one, ki domovinu doživljavaju i iskorištavaju kao maćehu a ne kao majku. Recite im stop! Koga se bojite? Ljubite i volite svoju vjeru i domovinu, angažirajte se za nju, ne iskorištavajte ju i ne pljuvajte po njoj nego uvijek i ponovno ginite za nju!

3. Hodimo u istini kot naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac!
U današnjem evandjelju Jezuš veli: „I ja ću prositi Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da ostane s vami na sve vijeke, Duha istine.” I mi Gradišćanski Hrvati, kao hodočasniki došli smo putem Zagrebačke sinode i vašega kardinala Josipa Bozanića – hoditi u istini. Kot kršćani nimamo drugoga puta. Došli smo reći, svitu i narodu, da tu istinu o životu i borbi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca podržavamo i mi iz Austrije, Slovačke i Madjarske. Na žalost. Čujem da se braća sa istoka boji istine. A zač?
Zato, ar je došlo vrime razotkrivanja i dokazivanja lažnih optužbov prema Stepincu. Bit će dokazana i lažna optužba prema cijelokupnomu Hrvatskomu narodu. Ljudi Božji! Samo istina će nas osloboditi, spasiti i pomiriti. Pokažimo kot pravi kršćani, jedni i drugi, da smo Kristuševi, pripravni na suradnju i oprošćenje a ne na sukobe i podvale. Ovo je pravo svidočanstvo vjere! Ako Boga ljubite i u njegovo ime govorite, onda zapovidi njegove čuvajte. Narode moj, Crikva moja, poštovatelji Stepinca nebojte se nikoga i ničega dokle hodite u istini. Prepustite se vjetru i snagi Duha Svetoga, ki vas nosi i pelja putem mira i dobra.
Danas smo došli na grob bl. Alojzija Stepinca, da se spomenemo kako se on prepustio peljanju i snagi Duha Svetoga. Izdržao je u teški muka crpeći snagu od Duha Branitelja. Kroz muku i molitvu je dobio veliku hrabrost boriti se protiv montiranih laži zloglasnoga i sotonskoga komunizma. Ne. Nisu mu mogli slomiti krila istine. Stepinac nam je dokaz, da je Božja uvijek zadnja a ne ljudska! Pokazao je svojim mučiteljem ča je jače, križ kao znak mučenika ili petokraka kao znak mučitelja. Kanili su ubiti istinu u Stepincu i to još danas bez srama pokušavaju. Kanu skriti istinu o milijun mučenih, ubijenih i prognanih Hrvatov i drugih ljudi, ki nisu mogli prihvatiti laž i kradnju ljudske slobode govora. Stepinac je simbol istine i borac protiv laži. Pobijedio je sve lažne ljudske sude. Dobro je konačno pobijedilo zlo. Hodimo zato i mi u istini kot Stepinac i držimo se njegovoga gesla: „U ljubavi svojoj prema domovini i narodu ne dam se ni od koga nadvisiti.”

ZAVRŠNI DIO
Naše prvo skupno shodišće u Zagreb po 500 ljeti pelja nas Gradišćanske Hrvate iz Slovačke, Austrije i Madjarske u našu staru domovinu Hrvatsku. Mi se željimo kot vjerniki i rodoljubi spomenuti naših korjenov i ohrabriti za naše dalnje skupno putovanje u srcu Europe. Kot narod živimo podiljeni u tri država i četiri biškupija ali sada pod skupnim krovom Europske unije opet smo povezani sa našom starom domovinom Hrvatskom.
Ostanimo kot vjerniki i narod dica Duha Svetoga a ne zaloga duha! Budimo uvijek pripravni na svidočanstvo vjere i angažman u društvu! Hodimo kot blaženi kardinal Alojzije Stepinac u istini i borimo se za istinu, slobodu, pravičnost, čisto dušno spoznanje, mir i pomirenje!
Dragi brati i sestre! Mi Grad. Hrvati vas volimo ali vas zato i molimo: Čuvajte nam našu staru domovinu Hrvatsku! Naši su oci na Krbavskom polju pred 500 ljeti prolili svoju krv za domovinu. Vaši su oci kao i vaši pastiri u prošlom bezbožnom vrimenu i u nedavnom domovinskom ratu trpili i umirali sanjajući slobodu. Ne pozabite nikada vaše branitelje, ke od srca ovim putem pozdravljam! Oni su dali sebe za vas. Umirali su s željom, da bar mrtvi moru počivati u slobodnoj Hrvatskoj. Iz njihovoga groba radja se Goristanje-Uskrsnuće, ko se zove Slobodna Hrvatska!
Dragi naš Bože, ufam se, da me čuješ! Diboko ganut u srcu se danas od radosti plačem i tebe molim: „Bože, čuvaj Hrvatsku moj dragi dom, ljude koji blaguju pri oltaru tvom.” Ova jačka-pjesma na koncu prodike je naša skupna molitva za našu nam dragu napaćenu i ugroženu domovinu Hrvatsku i za naš hrvatski narod širom svita! (Zbor pjeva!)
Božji blagoslov, zagovor „Kraljice Hrvatov” i svih hrvatskih svecev a posebno našega bl. kardinala Alojzija Stepinca, za čije proglašenje svetim molimo i ko željno iščekujemo neka nas Grad. Hrvate očuva od nesloge, asimilacije i sekularizacije, da si očuvamo i nadalje našu vjeru, lipu materinsku rič i bogatu kulturu. Naš hrvatski narod u domovini i dijaspori Bože sprohadja u dobru, srićnu i mirnu budućnost!
Blaženi Alojzije Stepinče, človik istine i čiste savjesti, moli i Ti za nas! Amen.