Plaški, (IKA) – U župi sv. Joakima i Ane Plaškom u Ogulinskom dekanatu svečano je proslavljen blagdan nebeskih zaštitnika župe. U nazočnosti hodočasnika ogulinskog kraja koji tradicionalno hodočaste u Plaški misno slavlje predslavio je gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Dubravi u Zagrebu dr. fra Draženko Tomić u suslavlju mjesnog župnika fra Šimuna Romića kao i župnika Oštarija i Cerovnika popa Ante Luketića i župnog vikara župe sv. Križa u Ogulinu vlč. Dine Ručića.
Misno slavlje počelo je s procesijom s likom sv. Ane koju su nosile žene u narodnim nošnjama iz krajeva iz kojih su se doselili u Plaški, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Breze i Kotor Varoši.
Primjer današnjih svetaca Joakima i Ane, na poseban način svete Ane koju štujemo, stavlja danas u prvi plan i pred nas roditelje i odgojitelje, bake i djedove. Što može dobra učiniti sveta Ana za koju smo sigurni da ju je Gospodin Isus Krist pohodio kao svoju baku? Što je mogao od nje učiti, što li od nje čuti? Je li ga i ona učila prve molitve po njihovu zakonu, onako kao što i naše bake, dok majke i očevi rade, uče svoju djecu i unuke da se križaju moleći Gospodina u ime Oca i Sina i Svetoga Duha? Nije li to prekrasan i predivan primjer od kojega ne smijemo bježati i koji ne smijemo izgubiti da bismo opstali i kao narod, i kao ljudi na ovim našim prostorima? Ja znam da vaše iskustvo, drage bake i djedovi i poštovani roditelji, itekako svjedoči da u životu postoje neke vrijednosti koje nikada ne gube svoj sjaj i koje uvijek ostaju jednako prisutne u svakome čovjeku. Mislim da je pošten čovjek jednako pošten i u okolici Banjaluke i u Plehanu, da je jednako pošten i u Varešu i u cijeloj Bosni, i čašćen kao što je čašćen u našoj brdovitoj i kršnoj Lici. A tko koga to može naučiti nego čovjek s iskustvom i onaj koji je prošao križ života? I tko to može bolje svjedočiti mladom čovjeku, nego što to mogu ljudi s dubokim iskustvom? Pa i onda kada nam se čini da ne slušaju, kao ona mlađarija što se smiju ispod onoga hrasta, opet jednim uhom oni slušaju i opet će nešto naučiti i nešto će ostati. Ali što ćemo, braćo i sestre, ako i mi sami izgubimo svoju vjeru, svoj obraz, vlastitu vjeru i vlastito poštenje, rekao je propovjednik, te potaknuo sve okupljene vjernike, posebno djedove i bake na molitvu za obitelj i posebno djecu i mlade.