Imotski, (IKA) – Misu zadušnicu za redovnika – svećenika fra Brunu Pezu koji je iznenada preminuo u Živogošću u ponedjeljak 13. srpnja u 67. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, na blagdan Presvetog Otkupitelja, zaštitnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u srijedu 15. srpnja u crkvi Sv. Franje u Imotskom.
U koncelebraciji bili su provincijal fra Joško Kodžoman, imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović i 117 svećenika. Rodbina, vjernici, redovnice, profesori i učenici Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti, župljani Prološca i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Brune. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đule, a na orguljama je pratila s. Sofija Vuković. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je gvardijan fra Kristian Stipanović.
U trenutku oproštaja od pokojnog fra Brune nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut provincijalu Kodžomanu, svećenicima i franjevcima, bogoslovima, sjemeništarcima, redovnicama, mještanima Prološca, profesorima i učenicima Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, župljanima župa u kojima je fra Bruno pomagao, rodbini i prijateljima.
U propovijedi nadbiskup Barišić istaknuo je kako je fra Bruno kao svećenik i franjevac svjedočio za Krista osobito na Franjevačkoj gimnaziji kao i župama u kojima je pomagao. Zahvalio mu je na svjedočenju ne samo uime Provincije nego i uime Splitsko-makarske nadbiskupije, zaželjevši fra Bruni da doživi prijelaz i susret sa svojim Otkupiteljem.
Oproštajne riječi uputio je i provincijal Kodžoman, istaknuvši kako je iznenadna vijest o smrti fra Brune odjeknula poput snažnog groma, ostavivši sve u nevjerici, grču, tuzi i boli. Nije bio od velikih riječi, ali svi koji su ga poznavali mogu posvjedočiti da je njegov govor imao sadržaj, riječi važnost i težinu. Uslijedilo je čitanje životopisa fra Bruna Peze, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je rođen 23. studenoga 1948. u župi Proložac pokraj Imotskog. Upisuje se u Franjevačko sjemenište u Sinju, gdje od 1964. do 1969. pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju. Nakon mature upisuje filozofsko-teološki studij, koji pohađa u Dubrovniku i Makarskoj od 1969. do 1973. godine. Diplomirao je 1975. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 9. srpnja 1965. Doživotne zavjete položio je 17. rujna 1971. u Italiji na La Verni. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika je zaređen u Imotskom po rukama mons. Frane Franića 29. lipnja 1974. godine. Kao mladomisnik obnašao je godinu dana službu katehete i župnog vikara u župi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrome. Potom ga je, kao nadarenog studenta, Uprava Provincije poslala na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je 19. lipnja 1978. na Papinskom sveučilištu Salesiana položio magisterij, a doktorirao je 23. listopada 1980., iz kršćanske i klasične književnosti na temu “O životu i djelu Jakova Bunića”, i postigao titulu doktora klasične filologije. Od školske godine 1980./1981., fra Bruno je do 2013., pune 33 godine, predavao klasične jezike na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju s pravom javnosti.
U međuvremenu je od školske godine 1982./1983. do 1984./1985. bio i ravnatelj Gimnazije. Nakon umirovljenja u rujnu 2013. godine, fra Bruno je još neko vrijeme ostao u samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje je proveo glavninu svoga života, da bi potom preuzeo pastoralnu službu župnog vikara u župi sv. Luke u Podbablju s rezidencijom u samostanu Sv. Franje u Imotskom.
Uz odgojno-obrazovnu djelatnost obnašao je različite službe koje mu je povjerila Provincija; bio je član Vijeća za odgoj i obrazovanje, definitor, član Svećeničkoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, provincijski tajnik za odgoj i obrazovanje, član i predsjednik Komisije za pravdu i mir, član Komisije za teološku i pastoralnu izobrazbu, član Komisije za trajnu franjevačku formaciju, voditelj trajne formacije, član Vijeća za formaciju i studij.
Pisao je i objavljivao članke i radove u mnogim zbornicima, časopisima, u provincijskom Zborniku Kačić te brojnim župnim listovima. Poseban opus njegovog spisateljskog stvaranja i znanstvenog istraživanja predstavljaju radovi na polju mariologije, marijanskog štovanja napose u vjerničkoj tradiciji hrvatskog naroda. Tu opčinjenost fenomenom i kultom Blažene Djevice Marije i istaknuti interes za marijansko-mariološku tematiku treba tražiti u činjenici da je fra Bruno desetljeća svoga života proveo u marijanskim središtima u kojima se i osobno osvjedočio u važnost i ulogu BDM u životu njezinih vjernih štovatelja.
Uime Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, uime svih djelatnika i učenika od pokojnika se oprostio fra Josip Grbavac, ravnatelj te gimnazije. Istaknuo je kako je fra Bruno kao odgovorni predavač i pedagog stjecao poštovanje svojih učenika i redovničke braće koji su s njim dijelili teškoće i odgovornost za rad u školi i zavodu u kojemu se odgajala budućnost Provincije. Uslijedile su oproštajne riječi kolege fra Jakova Udovičića i župnika župe sv. Luke u Podbablju fra Nedjeljka Čarapića. Na kraju se uime franjevaca koji žive u samostanu i samostanskom okružju, uime svećenika Imotskoga dekanata, uime redovnica te uime vjernika imotske župe od fra Brune oprostio gvardijan Stipanović. Među brojnim brzojavima sućuti bio je i brzojav provincijala Franjevačke provincije Sv. Jeronima – Zadar fra Andrije Bilokapića.