Stari Grad, (IKA) – Ispred crkve Sv. Nikole biskupa svečano je 9. srpnja proslavljena 125. obljetnica čašćenja sv. Reparate, mučenice i zaštitnice Starog Grada. Prethodnog dana u crkvi je otvorena raka s njenim tijelom, a benediktinka s. Barbara Bagudić izvela je monodramu o blaženoj Ozani Kotorskoj. Koncelebrirano blagdansko euharistijsko slavlje predvodio je fra Božo Vuleta, župnik Novog Sela i Povlja na otoku Braču. Koncelebrirala su desetorica svećenika, među kojima je bio starogradski župnik i hvarski dekan don Ante Matulić, župnik i dekan u Travniku u BiH Mato Janjić, župnik Svete Nedelje kod Zagreba Dragutin Bubnjar te župnik župe Vratišinec u Međumurju Pavao Mesarić. Na misnom slavlju s brojnim vjernicima Starog Grada i otoka Hvara bio je i starogradski gradonačelnik Vinko Maroević. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi zbora sv. Reparate pod ravnanjem Meri Pavičić Tonkić, uz orguljsku pratnju Lukrecije Lučić Lavčević i Starogradski kantaduri.
Sudionike misnog slavlja srdačno je pozdravio župnik Matulić, koji je poželio da to slavlje bude svojevrsna obnova, jer riječ Reparata znači obnovljena. Istaknuo je da obnova dolazi iznutra, iz srca, iz čišćenja svojih misli, pogleda i nakana. Potrebno da jedni druge gledamo drukčijim očima; da jedni u drugima vidimo ono pozitivno i jedni drugima vjerujemo i na dobro potičemo. Samo tako može se obnoviti Stari Grad kao i svaki drugi grad ili mjesto.
Fra Božo je u propovijedi pozvao vjernike da žive onako kako je Isus živio, da ga nasljeduju kao sv. Reparata i da iz dna srca i duše mole za sve svoje neprijatelje. To su Isusove riječi iz govora na gori. Isus hoće pobjedu dobra nad zlom, ali ne borbom protiv zla, nego borbom za dobro, borbom da dobro nadvlada zlo. Isusovo sredstvo borbe protiv zla i kojekakvih neprijatelja je ljubav. Nitko više nije potreban ljubavi od onoga koji je obuzet mržnjom, jer mržnja toliko isuši dušu da ona postane poput isušene zemlje koja vapi za kišom. Ljudi koji iz mržnje čine zlo bogalji su i njima treba pomoć kao i svakom drugom bogalju. Takve treba, po Isusovoj preporuci, blagoslivljati, a ne proklinjati. Nije potrebno pitati se što nam to rade neprijatelji, već kako bi Isus postupao prema njima. On je umro za svijet. Mučenik umire kao i Isus; da spasi izgubljeno. I najljući pas ne ujeda one za koje osjeća da mu nisu prijetnja. Uvijek se treba konzultirati s Kristom; što bi on učinio u određenoj, osobito zloj situaciji. Nažalost, slušajući druge, a ne Krista, možemo čak i s našim mučenikom Stepincem prkosno mahati prema njegovim i našim neprijateljima. Da je on umro u mržnji prema svojim ubojicama, nikako ne bi mogao biti svetac. Mi trebamo sveca mučenika koji će nam biti svjetlo, kako bismo ga lakše nasljedovali i po njemu prepoznali put hoda za Kristom. Mučenik nam ne treba kao znak razdora ili prkosa prema neprijateljima. Na putu evanđelja nema lagodnog života, već se život, prema evanđelju, dobiva tek onda kad se izgubi, a gubi kad ga se spašava. Ako mi u životu odradimo ono što od nas Isus traži, tada smo na putu mučeništva ili nasljedovanja Krista. Svijet koji nas okružuje, i svaki pojedinac u njemu, vrijedan je naše ljubavi, jer i sunce Božje grije i dobrima i zlima i kiša Božja pada pravednima i nepravednima. Ako to ne shvaćamo, sve naše pobožnosti mogu biti uzaludne. Ako ne možemo ili nećemo oprostiti, zavaravamo one koji bi mogli slijediti Isusa Krista i koji ga žele slijediti. Oni koji Krista mrze, oni su ga najpotrebniji. Oni ga traže, ali na pogrešni način. Mi možemo takvima na njihovu putu traženja Krista biti preprekom ako imamo kršćansko ime iza kojega ne možemo stajati, rekao je fra Božo Vuleta.
Pri kraju misnog slavlja oko grada i kroz grad krenula je veličanstvena procesija s škrinjom sv. Reparate koju su nosili: Nikša Škarpa, Teo Bratanić, Jerko Pajina, Bariša Plenković, Jure Tadić, Nikša Paštrović, Nikola Lupi i bogoslov Hvarske biskupije Toni Aviani. Ispred i iza rake sv. Reparate išle su djevojke u bijelom, noseći u rukama palmine grane. Uz zbor i kantadure sudjelovala je i Hrvatska starogradska limena glazba.
Za sv. Reparatu samo se zna da je bila kršćanka – ne samo po imenu i krštenju, već po svom životu i uvjerenju – te da je za svoju vjeru žrtvovala svoj život. Mučena je i pogubljena u doba cara Valerijana, oko 260. godine u Rimu, te je pokopana u katakombama na Veranskom groblju. Na njezinu grobu, bez ikakvog imena, bila je urezana samo palmina grančica kao znak mučeništva. Njeni posmrtni ostaci izvađeni su iz groba godine 1674. u doba pape Klementa X. koji ih je darovao biskupu Tadiji Actini u Civita Catelana kod Rima. A biskup je tijelo svetice godine 1680. darovao benediktinkama u Aurelii u Umbriji. Blagdan joj se slavio 9. srpnja. U Stari Grad njeno tijelo stiglo je zaslugom rimskog studenta don Rajmunda Maroevića koji je tijelo dobio 1889. godine od biskupa u Aureliji. Tijelo je najprije bilo smješteno u Hvaru. U župnu crkvu u Starom Gradu preneseno je 5. srpnja 1890, a četiri dana kasnije, na svetičin blagdan, smješteno je u crkvu Sv. Nikole, gdje danas boravi na oltaru Svetih mučenika. Odlučeno je da se svaka 25. obljetnica proslavi svečano, s procesijom. Najsvečanija je bila 100. obljetnica 1990. godine.