Split, (IKA) – U kapeli Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu u četvrtak 9. srpnja bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa slavili su s odgojiteljima i profesorima “Te Deum”, misu zahvalnicu za proteklu akademsku i odgojnu godinu. Misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s rektorom CBS-a don Borisom Vidovićem, vicerektorom don Marijom Buljevićem, duhovnikom don Eduradom Pundom i drugim svećenicima.
Na početku nadbiskup je istaknuo kako treba zahvaliti Bogu za sve doživljeno u protekloj akademskoj i odgojnoj godini koja je Božji dar prožet osobnim radom, zalaganjem i molitvom. “U našim životima i vremenu prisutna je providnost, no jesmo li sposobni i spremni vidjeti tu dimenziju providnosti, darovanosti, ljubavi koja nas prati i tamo gdje smo izgubljeni, nestali i tamo gdje smo umrli”, upitao se nadbiskup. U svjetlu biblijskoga teksta koji govori o Josipu izdanom, prodanom i odbačenom koji je poslije i na kraju svega postao hranitelj, spasitelj svoje braće i koji je zahvaljivao Gospodinu za sve proživljeno, nadbiskup je napomenuo kako je i protekla akademska i odgojna godina bila prepuna poteškoća, problema, poraza, opasnosti, no kako poput Josipa na kraju treba zahvaljivati Gospodinu. Njegova providnost iznenađujuće sve vodi pema uspjehu, velikom iznenađenju. Često gledajući samo sebe ne vidimo tu providnost i dolazimo u opasnost da postajemo vlasnici vremena, osobnosti, mogućnosti, sposobnosti da providnost pretvorimo u samovolju i onda to postaje računica, interes i iznenađenje izostaje, nema ga. Gospodin nas želi izvući iz naših kriterija , okvira, posjeda, kontrole, u dimenziju darovanosti i providnosti, darivajući nam Sina Spasitelja svijeta koji i smrt pretvara u život i uskrsnuće. Nije dovoljno ispuniti indeks ocjenama jer to nije zdravlje, niti spasenje, niti je uspjeh. Važnije je “koliko sam ja u ovom vremenu osobno ozdravio i koliko sam drugome pomogao da ozdravi. Koliko sam svakodnevno pridonosio ozdravljenju odnosa u zajedništvu i koliki je taj moj doprinos u raspoloženju drugoga koji je pao, bio potišten i jesam li ga podigao”. “Nadolazeće vrijeme odmora neka vam bude blagoslovljeno. Budite prepoznatljivi, predani Božjoj providnosti i budite dar Božji, bogatstvo drugima. U tom duhu darovanosti i u dimenziji providnosti ispravno iskoristite ovo vrijeme za zasluženi odmor”, poručio je nadbiskup. Misno slavlje završilo je s “Tebe Boga hvalimo”.
Zgrada Centralnoga bogoslovnog sjemeništa, za koju je kamen temeljac postavljen 1926., podignuta je do zgrade Nadbiskupskog sjemeništa i s njom sačinjava jednu cjelinu. Sjemenište je bilo zatvoreno u tijeku II. svjetskog rata, pa su dalmatinski biskupi svoje bogoslove slali u druga sjemeništa, ponajviše u Đakovo i Zagreb. Nakon rata Bogoslovno sjemenište ponovno je bilo otvoreno i već poslije deset godina rada bilo zatvoreno od komunističkoga režima u montiranom sudskom procesu godine 1956. Ponovno je otvoreno godine 1963. i od tada neprekidno djeluje sve do sada. Najveći broj bogoslova bio je krajem šezdesetih godina, kada ih je bilo i do 120. Akademske godine 2014./15. bilo je četrdesetak bogoslova od kojih su četvorica u lipnju zaređeni za svećenike. Službu rektora obnaša don Boris Vidović, vicerektora don MarijoBuljević, a duhovnik je dr. don Eduard Punda.