Požega, (IKA) – U predvečerje osamnaeste obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, 4. srpnja, požeški biskup Antun Škvorčević otvorio je i blagoslovio Riznicu požeške katedrale. Događaju su nazočili kanonici Stolnog kaptola, svećenici središnjih biskupijskih ustanova, sestre redovnice i drugi uzvanici među kojima i Ferdinand Troha, zamjenik požeško-slavonskog župana, Vesna Vlašić, pročelnica odjela za društvene djelatnosti, Mirjana Repanić Braun, znanstvena savjetnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, Ivanka Reberski, umirovljena ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, Mario Braun, ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Arijana Koprčina, viši kustos Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu te drugi uzvanici.
“Svima vama dragim uzvanicima – svećenicima na čelu s članovima Stolnog kaptola, županijskim i gradskim predstavnicima, prijateljima iz Zagreba, napose požeškim vjernicima – upućujem pozdrav iskrene radosti i dubokog poštovanja! U predvečerje 18. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, imenovanja njezina biskupa i uzdignuća župne crkve Sv. Terezije Avilske na katedralno dostojanstvo – a čega se spominjemo o 500. obljetnici rođenja spomenute španjolske svetice – otvaramo Riznicu požeške katedrale”, rekao je biskup i pročitao ulomak iz Dekreta o njezinu osnutku 31. kolovoza 2004. u kojem stoji: Apostolskim pismom “Praeclarum evangelizationis opus” papa Ivan Pavao II. utemeljio je Požešku biskupiju i uzdigao župnu crkvu Sv. Terezije Avilske u Požegi na čast katedrale te je sve što se u njoj našlo dobilo novo značenje. Tijekom gotovo dva i pol stoljeća postojanja te crkve u njoj su sačuvani liturgijski predmeti značajne kulturne i povijesne vrijednosti, kao što su kaleži iz 15. stoljeća, među njima jedan s kasnije ugraviranim požeškim tekstom i kronogramom iz 1725. te darovi carice Marije Terezije i zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja prigodom njezine posvete 1763. godine. Nakon ukinuća isusovaca 1773., pavlina 1786., Subalternog konzistorija u prvoj polovici 19. stoljeća, Nadbiskupskog orfanotrofija 1946. godine te tijekom dugogodišnjih istraživanja i uređenja crkve Sv. Lovre u Požegi (1961.-1998.) u župnu crkvu Sv. Terezije Avilske preneseni su brojni liturgijski (…) predmeti (…) ovih crkvenih ustanova. Da bi se sva ta baština prikladno čuvala, konzervirala i obnavljala te dostojno prezentirala, ovime se u skladu s Konstitucijom o svetoj liturgiji II. vatikanskog sabora “Sacrosanctum Concilium” (br. 126), Apostolskom konstitucijom “Pastor bonus” (čl. 100-101) i drugim dokumentima opće i partikularne Crkve utemeljuje Riznica požeške katedrale u koju će se pohraniti i čuvati predmeti liturgijske namjene iz požeške katedrale.”
“Radostan sam što se uređenjem oratorija katedrale iznad desne sakristije i smještajem navedenih liturgijskih predmeta u taj prostor danas cjelovito ostvaruje spomenuta zamisao. Među različitim vrstama katedralnih riznica, posebnost je požeške u tome što ona sadrži tri vrste liturgijskih predmeta: metalne, tekstilne te rukopisne i tiskane bogoslužne knjige iz vremena prije i nakon osnutka biskupije. Svi ti predmeti svjedoci su obnove nakon osmanlijskog pustošenja ovih prostora i višestoljetnog duhovnog identiteta hrvatskog čovjeka koji je u radosti i žalosti, vedrim i teškim vremenima po sačuvanim predmetima uzdizao dušu Bogu, oblikovao duh, pronalazio nadahnuća svoje slobode za ostvarivanje čovjeka po Isusovu modelu, uzdizao se u Božji svijet, živio u dimenziji onostranosti kao bitnoj sastavnici cjelovitosti svoga postojanja. Kaleži, monstrance, relikvijari, liturgijsko ruho i knjige na svoj su način opečaćeni duhom onih svećenika koji su ih uzimali u ruke, odijevali ih ili iz njih pobožno molili. U njih je utisnut i duh svih onih naraštaja vjernika koji su tijekom više stoljeća živom vjerom upirali u te predmete svoj pogled, uzdizali se k Bogu iz vječno teškoga životnog usuda na ovim hrvatskim slavonskim prostorima. Tako nam ova opipljiva baština svjedoči o zgusnutoj neugasloj povijesti duša, kojoj i sami pripadamo. Ta baština je naše lice i naš duh u kojem trajno susrećemo ono duhovno bogatstvo koje je Bog darovao ljudima i u vremenima materijalne oskudice, kada ga je siromašan čovjek želio opredmetiti u zlatu ili nekoj drugoj građi, svjedočeći veličinu svoje duše i plemenitost srca, predajući tu baštinu Bogu i nama na uzdarje. Iskreno zadivljenim srcem želio bih im večeras zahvaliti za zlatne tragove koje su nam ostavili, za dobro koje su nam učinili.
Kad je sv. Ivan Pavao II. 1997. utemeljio biskupiju sa sjedištem u gradu Požegi kao da je na svoj način želio potvrditi tu veličinu i snagu vjere čovjeka u ovom dijelu Hrvatske i dati puno crkveno značenje spomenutoj povijesno-kulturnoj baštini uzdignućem crkve Sv. Terezije Avilske na stupanj i dostojanstvo stolne crkve. Stoga mi večeras po predmetima sakralne baštine u ovoj crkvi iz vremena prije utemeljenja biskupije, povezujući je s predmetima koji su darovani ili nabavljeni za pontifikalnu službu Božju od osnutka biskupije do danas na svoj način povezujemo u jedno duhovnu prošlost i sadašnjost, te po Riznici na tragu Papine odluke pridonosimo da ova crkva i u toj dimenziji može s pravom biti nazivana katedralom. Ovi predmeti smješteni su na jedno mjesto u okviru katedrale kako bi mogli služiti za slavljenje svetih otajstava. Prikladno su izloženi kako bi ih posjetitelji mogli razgledati te se i tim putem uključiti u ljepotu njihova oblikovanja i u povijest s kojom nas povezuju.
Od srca zahvaljujem svima koji su pomogli u ostvarenju tog djela: ponajprije poštovanom prof. Mariju Beusanu za koncept i postav, Arijani Koprčina za obradu metalnih predmeta, Jeleni Ivoš za obradu tekstila, a Nikolini Mandić za liturgijske knjige. S ne manjom srdačnošću zahvaljujem i svima vama koji večeras svojim sudjelovanjem na ovom činu pridonosite svečanosti spomena 18. obljetnice utemeljenja naše biskupije te izlaganja ovih predmeta pred oči javnosti i njihovu prvom razgledavanju. Neka Riznica katedrale služi napose mladim naraštajima u njihovu traganju za hrvatskim duhovnim identitetom na ovim prostorima lijepe naše Domovine. Bog pomogao da tako bude”, zaključio je biskup.
Uslijedilo je izlaganje Maria Beusana, profesora na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je vodio cjelokupni projekt postavljanja riznice. Istaknuo je kako je u mali prostor oratorija ponad katedralne sakristije smješteno mnoštvo vrijednih predmeta u vitrine presvučene topolinim furnirom, zaštićene staklenom površinom u koje je provedena električna rasvjeta te se vrši stalan sigurnosni videonadzor i kontrola vlažnosti zraka.
Potom je Arijana Koprčina predstavila metalne predmete u riznici, počevši od kaleža iz 15. stoljeća, istaknuvši nekoliko vrlo vrijednih primjeraka, a posebnu pozornost je posvetila vrlo rijetkom primjerku pokala iz 17. stoljeća s iskucanim detaljima. Svoje izlaganje zaključila je s metalnim i drvenim predmetima liturgijske uporabe koji su nastali od osnutka Požeške biskupije 1997. do današnjih dana, ističući napose vrijedna ostvarenja Šime Vulasa i Hrvoja Ljubića. Tekstilne predmete smještene predstavila je Mirjana Repanić Braun, spomenuvši posebno barokno crkveno ruho kazulu, dalmatike i pluvijal, dar carice Marije Terezije iz 1763. i ukazavši na vrlo vrijedne vezene motive i bogatu cvjetnu ornamentiku koja se na njima nalazi. Izlaganje je zaključila s predstavljanjem nekoliko misnica iz novijega doba, među kojima je i misnica s mlade mise biskupa Antuna Škvorčevića i s njegova biskupskog ređenja te misnica, dalmatike i plašt koje je radio o. Marko Ivan Rupnik iz Rima za desetu obljetnicu uspostave biskupije. Nikolina Mandić, voditeljica Povijesne knjižnice Požeške biskupije, predstavila je zbirku liturgijskih knjiga koje se nalaze u postavu, istaknuvši tri vrlo vrijedna rukopisna kantuala iz 17. stoljeća. Sva izlaganja bila su popraćena video prezentacijom pojedinog predmeta. Na kraju biskup Škvorčević blagoslovio je prostore riznice i tako ih otvorio za razgledavanje nazočnima i svima koji to odsada budu željeli. Program je bio protkan glazbenim točkama u izvedbi Katedralnoga mješovitog zbora pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina.