Istina je prava novost.

Stolac proslavio blagdan svoga zaštitnika

Stolac, (IKA) – Slavlje “Petrove” na Stocu, malom mjestu iznad Senja, koje je i ove godine uz mještane okupilo ne samo raseljenike koji su u tome mjestu rođeni, nego i hodočasnike s raznih strana, održano je u subotu 27. lipnja. Program u prirodnom perivoju pored crkve započeo je već od 15 sati, a u kapeli Sv. Petra i Pavla misa je slavljena u 16 sati. U koncelebraciji sa senjskim župnim vikarom Nikolom Pršom predvoditelj slavlja bio je don Anđelko Kaćunko, župnik Kompolja, Brloga i Vratnika, a pjevanje je vodio zbor župe Kompolje.

U prigodnoj propovijedi don Anđelko je, na temelju misnih čitanja svetkovine svetih apostola, najprije istaknuo kako nam Riječ Božja posvješćuje tri konstante kršćanstva, tri pojavnosti koje stalno prate Isusove učenike od početka do danas. Prva je progon Crkve, koji nije prestao ni jednom trenutku tijekom njezine dvomilenijske povijesti. Progoni Isusovih učenika bili su i krvavi – sličan je odnos prema Crkvi bio i kod nas u vrjemenu totalitarizma – ali i vrlo podmukli a izvana bez nasilja. Takvi su poglavito danas vrlo česti – primjer za to je fenomen da neprijatelji Crkve hvale papu Franju, a sve drugo u Crkvi pogrđuju i javno ne skrivaju svoju katolikofobiju.
Druga konstanta je radosna činjenica da “Gospodin izbavlja svoje štovatelje”, kao što je apostola Petra po anđelu čudesno izbavio iz “dubokog” zatvora. To je svim Isusovim učenicima velika utjeha, jer znaju da nisu prepušteni “nemiloj sudbini” te da ih ni u nevoljama Gospodine ne napušta. Treća konstanta je Isusovo jamstvo da Crkvu “ni vrata paklena neće nadvladati”. Stoga su potpuno nepotrebni strah i “panika” koji se ubrzano šire glede budućnosti Crkve, a koje potiču neki “pobožni” vjernici i glasno se javno angažiraju kao da je Bog upravo njih “šalje u boj” kao svoje posljednje vojnike. Današnji kršćani, naglasio je propovjednik, trebaju ostati mirni u olujama ovoga vrjemena, ali sa čvrstim pouzdanjem u snagu Isusove riječi i moć Duha Svetoga koji svojim darovima ispunja vjernike i upravlja duhovne pastire na čelu sa Svetim Otcem. Stoga su nam, istaknuo je don Anđelko na kraju, danas potrebne tri odlike koje su resile apostola Petra – “provokativnost”, poniznost i predanost. Riječ je o “provokativnom” svjedočenju vjere na svakom mjestu u svakodnevnom životu, jer kršćanin ne smije u svijetu biti neprimijećen, “neutralan”, “na pristojnoj udaljenosti” odnosno mlak. To se posebno odnosi na življenje “teologije tijela” u današnjem moralnom razvratu. Upravo kako nas u svojoj Prvoj poslanici potiče Sv. Petar: “Klonite se tjelesnih požuda… uzorno živite među poganima!” Krjepost poniznosti je također velika “lekcija” današnjem mentalitetu koji je pod jakim utjecajem medija koji reklamiraju oholost, bahatost, nemilosrdno gaženje po svima na putu do uspjeha i slave. A sv. Petar nije se smatrao dostojnim čak niti umrijeti kao njegov Gospodin pa je tražio da ga razapnu na križ glavom prema dolje. Zato je napisao neka “radi Boga podnosimo nevolje i nepravdu… (jer) Isus nam je uzor”.
Petrova pak predanost svojemu apostolskom pozivu, evangelizaciji, širenju Radosne vijesti do spremnosti da umre na križu, veliki je poticaj današnjim kršćanima da se zapitaju koliko su spremni pretrpjeti za Krista, koliko se svakodnevno angažiraju u apostolatu, žrtvuju li se za svoju župnu zajednicu… imajući stalno na umu apostolove riječi: “Krist je trpio i ostavio nam primjer da idemo stopama njegovim.” “Samo s tim krjepostima odnosno samo s ljubavlju prema Isusu Kristu, kakvu su imali i svojom krvlju posvjedočili apostolski prvaci, možemo i mi danas biti pobjednici nad svim nedaćama pa i u okolnostima trenutne demografske katastrofe našega naroda i biti vjerni svojemu kršćanskom poslanju”, rekao je na kraju don Anđelko i podsjetio na upozorenje brazilskog biskupa Camare: “Pazite, kršćani, vi ste jedino evanđelje koje će neki pročitati!”
Nakon slavlja u crkvi, na livadi je nastavljeno pučko veselje uz živu glazbu, pjesmu, ples i razgovor, pa je i to slavlje pokazalo koliko je važno na takvim “zborovima” držati tradiciju okupljanja i druženja vjernika iz susjednih župa.