Zagreb, (IKA) – U tijeku svečane koncelebrirane mise u subotu 27. lipnja u župnoj i samostanskoj crkvi otaca karmelićana Majke Božje Remetske u Remetama vojni biskup Juraj Jezerinac zaredio je za svećenika Vojne biskupije đakona Antonija Mikulića iz zagrebačke župe Kozari bok, rodom iz BiH. Uvodeći u svečano euharistijsko slavlje biskup je istaknuo da je “svećeničko ređenje našeg Antonija drugo po redu u Vojnoj biskupiji. Prvo je bilo vlč. Željka Savića, pa neka bude blagoslovljeno i sretno! Daj Bože da ubuduće budemo dionici više đakonskih i svećeničkih ređenja”, kazao je biskup u prepunoj crkvi pred roditeljima, rodbinom, kolegama, prijateljima, karmelićanima suslaviteljima, ostalim svećenicima te brojnim remetskim župljanima. “Tu je neko vrijeme boravio i pripremao se naš Antonio za svećeničko zvanje pa je prikladno da se ređenje održi u ovom svetištu, kad još nemamo svoje katedrale”, istaknuo je biskup, zahvalivši upravi svetišta, a posebno vojnom generalnom vikaru, karmelićaninu o. Jakovu Mamiću, kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli Antonijevoj duhovnoj izgradnji, odgojiteljima i ostalima koji su ga molitvom i na druge načine pomagali na njegovu nimalo lakom putu prema svećeništvu. Posebno je zahvalio roditeljima ređenika te svu braću svećenike suslavitelje i okupljene vjernike, te pozvao na molitvu za Antonijevu ustrajnost u odluci svećeničkog zvanja kao i za sva svećenička zvanja u našem hrvatskom narodu.
U homiliji biskup je govorio o specifičnom pozivanju Božjem u njegovu apostolsku i svećeničku službu, kao i o trajnoj Božjoj vjernosti i pomoći čovjeku na njegovu životnom putu prema vječnoj sreći. Vjernike je pozvao da promišljaju o vrijednosti i značenju svećeničkog zvanja, kazavši da su “svećenici neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo”. Pozvao je na molitvu i za sve one svećenike koji neumorno i u svim nevoljama pružaju vjernicima Isusovu riječ. “Ali, ne zaboravite ni one jadnike koji svoj svećenički ugled koriste da razore malene i nevine sablazne, jednostavne i Bogu odane. Ovo je trenutak istinske i duboke molitve za autentičnost svećenika”, upozorio je biskup te povezao liturgijska čitanja koja su čitali predstavnici HV, HRM i policije, dok je misno slavlje pjesmom pratila klapa “Sveti Juraj” HRM.
Isus šalje svoje učenike – apostole da po njima i po njihovim nasljednicima – biskupima, trajno vrši svoju zadaću učitelja, svećenika i pastira. Upravo tako svećenici, u suradnji s biskupima, služe Božjem narodu putem svećeničke službe i prenose im milosti Božje. Isus nije došao suditi svijetu nego da se svijet spasi po njemu. Učenici su primili vlast i moć opraštati grijehe i postali su tako navjestitelji sveopćeg spasenja. Svećenik je Božja svojina. Između njega i Isusa Krista ostvaren je odnos posebnog povjerenja, prijateljstva i ljubavi. Stoga Isus s pravom očekuje od svećenika da mu bude do kraja vjeran. Tako će ostati vjeran i braći ljudima, kazao je biskup te protumačio mjesto i značenje vojnih i policijskih kapelana koji su poslani “ljudima koji žive u specifičnim uvjetima života, da im budu na duhovnu pomoć”. Vojnici katolici i policajci katolici od svojih kapelana očekuju da budu njihovi duhovni pastiri, a ne činovnici. Da biste u tome uspjeli morate biti ljudi molitve. Biti svećenik znači biti molitelj Crkve za Crkvu, Upozorio je i na dvije opasnosti za svećenika: jedna je prevelika aktivnost na račun duhovnog života, a druga je opasnost da se svećenik povlači u privatnost, da ga se ne vidi i da izlazi iz svojega svijeta. “Ako želiš biti Isusov, budi sav Božji za ljude”, zaključio je biskup te poručio ređeniku Antoniju da kao svećenik bude odan u službi Kristova posvećivanja te da ne zaboravi Isusove riječi Ocu: “Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet. I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini”. Uvijek imaj pred sobom primjer dobrog pastira Isusa Krista, koji je došao da drugima služi a ne da bude služen; koji je došao tražiti i spasiti što je izgubljeno. Budi graditelj našeg svećeničkog zajedništva, naše sloge, zauzetosti oko duhovnog dobra onih koji su nam povjereni, za koje smo odgovorni pred Bogom i pred ljudima, zaključio je biskup homiliju, nakon koje je slijedio obred ređenja. Na kraju mise u kojoj je prvi puta suslavio i novozaređeni svećenik Antonio, slijedilo je zajedničko slikanje s roditeljima i rodbinom, predstavnicima HV, policije, te na kraju prijateljima i vjernicima, a potom je priređen domjenak u Policijskoj akademiji na koji su bili pozvani svi nazočni ređenju.