Pula, (IKA) – Prvoga dana trodnevnice uoči svetkovine sv. Ivana Krstitelja 21. lipnja u tome svecu posvećenoj župi u Puli postavljena je i blagoslovljena replika križa sv. Damjana iz Asiza.
Ove godine pulska župa sv. Ivana proslavlja svoj župni blagdan posebno bogatim programom, koji svake večeri trodnevnice donosi neku novu zanimljivost. Nakon uvodnog pozdrava domaćina o. Đure Hontića, svečano misno slavlje prvoga dana predvodio je pulski dekan preč. Milan Mužina. Najvažnije pitanje koje si svatko od nas treba postaviti je: Mogu li drugi u meni prepoznati Isusa po tome kako živim u svome svakodnevnom životu? Treba živjeti tako da drugi, promatrajući naš život, i bez naših izjava mogu prepoznati u nama vjernika, Isusovog sljedbenika, istaknuo je preč. Mužina u homiliji. Lako je živjeti poseban vjerski ushit na hodočašćima, u svetištima i duhovnim seminarima, no nadasve je potrebno svjedočiti vjeru u svojoj sredini, u svome svakodnevnom životu, zaključio je propovjednik.
Nakon misnog slavlja preč. Mužina je blagoslovio novopostavljeni križ sv. Damjana. Replika je djelo akademske umjetnice Petre Turković, suradnice o. Ivana Marka Rupnika. Nakon završne pjesme, župnik je najavio članove Franjevačkoga svjetovnog reda koji su, njih dvadesetak, naizmjence čitajući teološka tumačenja i prigodne meditacije pojasnili kompleksnu i prebogatu simboliku svih elemenata križa sv. Damjana.
Križ iz crkvice Svetog Damjana u Asizu zapravo je ikona – slika Krista Spasitelja, koja je progovorila svetom Franji, pa je onda postala dragocjena relikvija ne samo Franjevačkog reda, nego i cijele Crkve, rečeno je na početku.
Franjo se na početku svog obraćenja, najvjerojatnije 1205. godine, nalazi u stanju neprestanog nutarnjeg traženja: siromašan među siromašnima, neshvaćen, udaljen od svih, prazan u nutrini, ali čitavim svojim bićem, željom za ispunjenjem, ispružen prema Bogu. U takvom stanju praznine, jednog je dana naišao pokraj zapuštene crkve svetoga Damjana. Potaknut Duhom ušao je da se pomoli, ponizno i pobožno se ničice baci pred raspelom. Bio je ganut neobičnim viđenjem, progovorio mu je lik Krista Propetoga. Pozvao ga je imenom: “Franjo – reče – idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši!” Ova ikona Raspetoga iz crkvice Sv. Damjana koja je do 1260. godine bila u njoj dok nije prebačena u novosagrađenu baziliku Svete Klare.
Djelo je nepoznatog autora, staro gotovo osam stoljeća i još uvijek odražava sjajnost boja, ispunja životnošću i blista ljepotom. Krist prikazan na njoj nije trpeći Krist, nego više proslavljeni, Uskrsli Gospodin: njegov duboki pogled proniče onoga tko ga promatra, ruke su mu raširene, i uspravan je kao na tronu. Očito je da je autor nadahnut Evanđeljem sv. Ivana te stoga prikazuje raspetoga Gospodina Isusa Krista u radosti i u vjeri u uskrsnuće: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam”, istaknuli su članovi OFS-a.
U nastavku su posebno pojašnjene višeznačne simbolike Krune slave, Isusovo lice i oči, odjeća te rane na Isusovu tijelu. Zatim je objašnjena scena Uzašašća koja se nalazi na vrhu i ruka s visina – desnica Očeva. S desne strane Isusu, na najvažnijem i najčasnijem mjestu, naslikana je Marija te apostol Ivan, ljubljeni Isusov učenik. Od drugih likova posebno su istaknuti i pojašnjeni: Marija Magdalena i druga Marija, satnik, rimski vojnici Longin i Stefanon, te anđeli.
Tumačenje je zaključeno meditacijom “Ti si naša ljubav”.