Pula, (IKA) – U pulskoj katedrali Uznesenja Marijina u subotu 20. lipnja porečki i pulski biskup Dražen Kutleša zaredio je trojicu novih svećenika. Novozaređeni svećenici Porečke i Pulske biskupije su Petar Popović i Marcin Madej iz pulskoga Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”, te Želimir Bagavac iz riječkoga Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.”. Na misi ređenja bili su rektor riječkoga bogoslovnog sjemeništa preč. Sanjin Francetić i rektor pulskoga biskupijskog misijskog sjemeništa preč. Piergiorgio De Angelis, te sedamdesetak svećenika iz Istre i drugih krajeva.
U homiliji biskup je obrazložio prispodobu o gorušičinu sjemenu iz Evanđelja po Marku, koja je kratka, ali sadrži nepogrešive istine. Značajna je činjenica da Isus često upotrebljava slike iz rasta prirode kako bi opisao dolazak Kraljevstva Nebeskog. Taj je rast neopažen, a ishod pouzdan, napomenuo je biskup. Rast biljke je često usporen, nezamjetan iz dana u dan, ali vidljiv kroz duži period, tako je i s rastom Kraljevstva nebeskog. Kada prođu godine postane uočljiv njegov rast. Poput rasta bilja i rast Kraljevstva nebeskog je konstantan, nema ljudske isprekidanosti. Poput korijena drveta koje podiže betonsku stazu i rast Kraljevstva nebeskoga je neodgodiv.
Promišljajući o danu žetve, “kada se dobar plod skuplja, a kukolj uništava”, biskup je naglasio tri stvari koje su nam stavljene na dušu: poziv na strpljivost, kojoj se učimo gledajući Boga, poziv na nadu, jer očaj, beznađe i pesimizam ne smiju postojati kod čovjeka koji vjeruje u Boga, te poziv na konstantnu pripravnost na susret s Bogom. Ako živimo u strpljivosti koja ne može biti poražena, u nadi koja ne može očajavati i u pripravnosti koje uvijek gleda na život u svjetlu vječnosti, mi ćemo, s milošću Božjom, biti spremni za dolazak Kraljevstva Božjega kada ono stigne, istaknuo je propovjednik.
Poznato je da se gorušičino zrno poslovično smatralo najmanjom stvari na svijetu, i upravo je stoga uzeto kao simbolika rasta, jer kada naraste bude izuzetno velika biljka. Obraćajući se ređenicima biskup ih je ohrabrio neka ih ne obeshrabre skromni počeci, i poteškoće početka; sve mora imati svoj početak, naša je dužnost učiniti što možemo, a kumulativni učinak svih malih napora može biti zadivljujući. U Starom zavjetu uobičajeni je način opisivanja velikog kraljevstva bilo opisati ga poput stabla u kojem su vazalski narodi kao ptice koje pronalaze zaštitu u sjeni grana. Crkva je započela pojedinačno, a zamišljeno je da završi s cijelim svijetom. Crkva je sklonište za mnoga razmišljanja i teologije, ona je uvelike pridonijela slobodi razmišljanja, naglasio je mons. Kutleša, te pozvao svećenike da uvijek budu svjesni da nastavljaju tu tradiciju, koju trebaju razvijati i njegovati, kroz toleranciju prema drugima, ali uvijek nadasve ljubeći i poštujući Crkvu. Crkva je sklonište za mnoge narode, Crkva je Božja obitelj, započela je u Palestini, na početku mala kao gorušičino zrno, no u njoj ima prostora za sve narode svijeta, u Božjoj Crkvi ne postoje pregrade, čovjek ih je stvorio, a Bog ih je u Kristu porušio. Kroz riječi: “Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao”, propovjednik je naglasio kako u tome stoji definicija mudrog učitelja i mudrog učenika. Isus je prilagodio svoju pouku sposobnosti onih koji ga slušaju, to je osnovno u mudrom poučavanju. Mudar učitelj, svećenik izbjeći će svaki oblik samoisticanja, jer tada znanje koje se želi prenijeti, objašnjavajući ga na previsokoj razini, promaši učenika, stoga što ga on ne može razumjeti. Jednako tako svećenici trebaju izbjegavati osjećaj superiornosti. Učitelj na pijedestalu ne može imati uspjeha, pravo podučavanje sastoji se iz zajedničkog dijeljenja i otkrivanja istine, to je mjesto spajanja umova. Biskup je nadalje naglasio kvalitete koje mora posjedovati onaj koji podučava: razumijevanje, strpljenje i ljubaznost prema učenicima, mora ih ohrabrivati a ne obeshrabrivati sarkazmom, ismijavanjem ili podcjenjivanjem. S druge pak strane mudar učenik razmišlja o onome što je naučio, i primjenjuje to u svome životu. Mudar učenik uvijek traži učiteljevo društvo, upravo poput apostola koji su ostali kada se mnoštvo koje je slijedilo Isusa raspršilo. Isusova je poruka ne toliko u onome što kaže, koliko u tome što on jest, zaključio je biskup. Na kraju mise novozaređeni svećenici podijelili su svoj mladomisnički blagoslov svima okupljenima. Misu ređenja pjevanjem su uzveličali Katedralni zbor i kantori iz sjemeništa Redemptoris Mater.