Omiš, (IKA) – Na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića 12. svibnja vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan predvodio je svečano euharistijsko slavlje u Zakučcu pokraj Omiša. Tu se nalazi svetište sv. Leopolda, koje ove godine slavi dvadesetu obljetnicu osnutka. Tom prigodom i ove godine župnik župe sv. Petra Apostola Priko-Omiš dr. don Emanuel Petrov, pod čiju župu spada i ovo svetište je organizirao svečanu proslavu. Nakon trodnevnice, na sam blagdan upriličena je izložba na otvorenom o povijesti svetišta. Nakon procesije kroz Zakučac s kipom i moćima sv. Leopolda proslavljena je svečana euharistija na kojoj se okupio velik broj vjernika. Uz biskupa Bogdana u koncelebraciji je bilo petnaestak svećenika.
Biskup Bogdan je u homiliji podsjetio na veličanstvene događaje pobožnosti i molitve 2016. i 2017. godine kad je tijelo sv. Leopolda iz Padove prevezeno u našu domovinu. „Vjernici razumiju i osjete kad je svetac među njima. Pred spontanim izljevom pobožnosti i poštovanja prema relikvijama sv. Leopolda, nevjernici su se u čudu pitali što se to zbiva?!” – rekao je biskup.
Biskup je nadalje u homiliji govorio o životnome putu sv. Leopolda od rođenja u Herceg Novom do svete smrti u Padovi 1942. godine. Sveti Leopold franjevac kapucin se osobito istaknuo i došao na glas svetosti kao vrsni duhovni savjetnik, vođa mnogih duša, ispovjednik u kapucinskome samostanu u Padovi.
Mons. Bogdan je također istaknuo kako se sv. Leopold žrtvovao za jedinstvo Crkve na Istoku i Zapadu. Bio je istinski ekumenski radnik. To je smatrao svojim životnim poslanjem, “Da svi budu jedno”. „Ostavši u Italiji shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: “Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok.” Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu” rekao je biskup. Leopold je bio karakterna osoba s izgrađenim ljudskim, vjerničkim i nacionalnim identitetom. Takav je bio uvijek i svugdje. I kad su od njega tražili da se odreče svoga državljanstva i svoga nacionalnog identiteta i prihvati talijansko državljanstvo, a bilo je to u jeku I. svjetskog rata, on je odlučno uzvratio „Krv nije voda”. Radi toga je trpio i morao je neko vrijeme otići u progonstvo. Biskup je također istaknuo i Leopoldov dar prorokovanja. Zbog njegove svetosti mnogi su vjernici hrlili do omiljenog sveca, od običnoga puka, do civilnih velikana. „Pred njim su klečali za sakrament pomirenja kardinali i sam Albino Luciani kasnije papa Ivan Pavao I., biskupi, sveučilišni profesori, akademici, jednostavni i nepismeni ljudi. Svi oni podjednako su osjećali u njemu velikog čovjeka, Božji Duh koji u njemu i po njemu djeluje” rekao je biskup.
Zato se i Padovom gdje je djelovao 40 godina nakon njegove smrti pronio glas “Umro je svetac”. Njegovo je tijelo s gradskog groblja preneseno u kapucinski samostan u Padovi gdje se i danas nalazi.
Propovjednik je dalje spomenuo kada je i kako proglašen blaženim i svetim. Ističući kako je Crkva i u naše vrijeme prepoznala i istakla njegov lik za primjer i štovanje, zajedno sa sv. Piom. ”Posmrtni ostaci – relikvije sv. Leopolda Mandića i sv. Pija iz Pietrelcine bili su izloženi javnom štovanju i u bazilici Svetog Petra u Rimu od 3. do 11. veljače 2016. Ova dva sveca izabrani su kao zaštitnici izvanredne Svete godine milosrđa te je njihovo cjelovito življenje kršćanske vjere, svjedočenje Božjeg milosrđa i ljubavi i neumorno služenje braći po sakramentu pomirenja stavljeno za primjer vjernicima cjelokupne Crkve”, napomenuo je biskup Bogdan. U zaključnoj misli biskup je govorio o sv. Leopoldu koji je propovijedao životom: ”Svi su mogli razumjeti i cijeniti njegovu “propovijed”, ponizni i moćni, učeni i neuki, koji su ga podjednako bez razlike tražili.” Na kraju je biskup Bogdan zamolio zagovor sv. Leopolda Bogdana kako bi uvijek ostali vjerni Kristu dobrome pastiru.
Na koncu euharistijskog slavlja župnik don Emanuel Petrov je uručio zahvalnice svima koji su doprinijeli u izgradnji i razvitku svetišta. Zahvalio je i svima ostalima koji su na bilo koji način radili za svetište i širenju pobožnosti sv. Leopoldu. Nakon svečanog blagoslova, druženje je nastavljeno u obližnjim prostorijama.

Iako je sv. Leopold rođen u Herceg Novom 1866. godine, a preminuo u Padovi 1942. godine, preci sv. Leopolda su stoljećima živjeli u Zakučcu kraj Omiša u zaseoku Mandići, gdje su došli iz Bosne bježeći pred Turcima. Njegov pradjed je iz Zakučca preselio u Herceg Novi. Taj stoljetni boravak njegovih predakau Zakučcu bio je povod izgradnji ovog svetišta u čast sv. Leopolda. Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića smješteno je u podnožju visokih hridina, nedaleko od slapa Ilinca. Splitsko-makarski nadbiskup metropolit Ante Jurić je 12. svibnja 1998, na svečev blagdan, blagoslovio kameni križ visok 8,20 metara koji se nalazi na hridini iznad svetišta. Križ je odliven u armiranom betonu, a obložen je kamenom i mramorom. To je početak izgradnje budućega svetišta. U podnožju hridina nalazi se špilja koja je uklopljena u buduće svetište i koju je već idejno osmislio arhitekt Jerko Rošin. Ispred špilje postavljen je brončani kip sv. Leopolda Bogdana Mandića visok 2 metra, rad ak. kipara Kažimira Hraste. Isti je umjetnik izradio svečev srebreni reljef.