Istina je prava novost.

Tribina "Petar Žagmeštar - učenik, svećenik, mučenik"

Nakon što je primio svoju katehetsku plaću, stvorio bi se red siromaha pred vratima njegova stana. Za nekoliko je dana ostao bez novaca pa je posuđivao od kolege. Tako je jednom prilikom prodao svoj novi zimski kaput, da bi novac dao siromašnom ocu, udovcu s petero gladne, nezbrinute djece

Sisak, (IKA) – Tribina “Petar Žagmeštar – učenik, svećenik, mučenik” u organizaciji Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i katedralne župe, održana je u srijedu 17. lipnja u pastoralnom centru katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Predavanje je održala Vera Grgac, rođakinja vlč. Žagmeštra, a nazočili su mu sisački biskup Vlado Košić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, kao i rođaci mučenika, te brojni Siščani.
Na početku predavanja Grgac je podsjetila kako je Žagmeštar porijeklom iz župe Bistra, rođen je godine 1899. u Bistranskim Novakima, a kako je u Sisak došao 1926. te tu proveo gotovo 20 godina, sve do svoje mučeničke smrti od komunista 1945. godine. Naglasivši brojne dobre karakteristike i odluke koje je činio taj omiljeni sisački kateheta, predavačica je istaknula kako je zaslužio da ga se prikaže današnjim generacijama, govori o njemu i tako čuva od zaborava na trajni spomen.
Osvrnula se i na brojne svjedoke koji govore o životu vlč. Žagmeštra, te je između ostalih spomenula svećenika i Siščanina vlč. Krešimira Ivšića i vlč. Srećka Drakslera te sisačkog župnika Petra Lončarevića. “Oni tvrde da je Žagmeštar bio veoma revan svećenik i vjeroučitelj, najbolji što ga je Sisak ikada imao. Da je odlično znao raditi s djecom, ministrantima i mladima. Bio je moralan, strog, ali veoma osjećajan i pravedan. Imao je čitav niz sjemeništaraca, koji su se upravo na njegovu primjeru oduševljavali za duhovni poziv. Bio je uvijek u poslu, bavio se pisanjem, bio član kulturnih, karitativnih i prosvjetnih organizacija. Imao je opće priznati ugled i kao svećenik i kao hrvatski rodoljub. Dok je Žagmeštar bio kateheta u Gimnaziji, vlč. Lončarević bio je kateheta u osnovnoj školi. On je za života govorio da je narod Žagmeštra prozvao ‘Majka sirotinje’. Nakon što je primio svoju katehetsku plaću, stvorio bi se red siromaha pred vratima njegova stana. Za nekoliko je dana ostao bez novaca pa je posuđivao od kolege vlč. Lončarevića. Tako je jednom prilikom prodao svoj novi zimski kaput, da bi novac dao siromašnom ocu, udovcu s petero gladne, nezbrinute djece. Žagmeštar je uoči rata od 1938. do 1940. godine stanovao kod sisačke obitelji Despot. U toj su se kući održavali ilegalni sastanci sisačkih komunista. Na jednom sastanku on je spasio i Despota i sisačke komuniste od uhićenja, skrivajući njihov propagandni materijal. Za vrijeme rata ustaške su ga vlasti saslušavale zbog skrivanja židovske obitelji u kući gospođe Vnučec, gdje je tada stanovao. Godine 1942., dok su kozaračka, uglavnom srpska djeca, bila smještena u osnovnoj školi, Žagmeštar im je svakodnevno donosio mlijeko i drugu hranu, koju je za tu prigodu sakupljao od sisačkih obitelji”, istaknula je Grgac te je govorila i o njegovoj smrti. “Dana 5. svibnja 1945. godine Sisak ‘oslobađa’ 45. srpska udarna divizija. Grad je bio pust, kao da su svi stanovnici pomrli. Tako je bilo danima, a nakon toga uslijedila su odvođenja mnogih stanovnika, trgovca i obrtnika kojima je u parku Šetališta Vladimira Nazora na glazbenom paviljonu izrečena presuda ‘Uime naroda’, a glasila je smrt vješanjem ili strijeljanjem. Neposredno nakon ‘oslobođenja’ treći, četvrti dan odveden je vlč. Žagmeštar i od toga trenutka zameo mu se svaki trag. To nije rasvijetljeno niti do današnjih dana te postoji više indicija što se dogodilo, ali sigurno je da su ga ubili komunisti. Velečasni Žagmeštar izgubio je život samo zato što je bio uzoran svećenik kojeg su resile vrline odanosti služenja svojoj Crkvi i njezinim vjernicima, a poglavito mladeži. Kao svaki katolik nosio je u svom srcu, pored ljubavi za Krista, i svoju veliku ljubav za domovinu, za Hrvatsku”, zaključila je predavačica.
Nakon predavanja svoje svjedočanstvo iznijela je učenica vlč. Žagmeštra Vera Sušnik, pročitano je i svjedočanstvo Irene Marić, a nova saznanja o mogućem mjestu smrti iznio je sisački povjesničar Lojzo Buturac. On je upoznao okupljene kako postoje određeni dokazi da su partizani vlč. Žagmeštra bacili u Savu, kao što su to učinili i sa 140 ranjenika iz sisačke bolnice.
Okupljenima se obratio i biskup Košić, koji je najavio da će 28. lipnja ispred katedrale biti blagoslovljen spomenik vlč. Petru Žagmeštru te da će od toga dana i Pastoralni centar katedralne župe nositi njegovo ime. Na kraju je svima nazočnima zahvalila na dolasku predsjednica sisačkog ogranka Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika Ankica Potkonjak.