Slatina, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 14. lipnja euharistijsko slavlje u Slatinskom Drenovcu, nedaleko Slatine, u spomen na ubijene civile i hrvatske vojnike u II. svjetskom ratu među kojima su i dvojica svećenika – orahovački župnik Ivan Đanić i slatinski župnik Julije Bürger. Na misi su se okupili svećenici Našičkoga i Slatinskog dekanata, predstavnici javnog života i vjernici iz Slatine, Čačinaca i drugih okolnih župa.
Uvodeći u misno slavlje biskup je spomenuo kako je u nekadašnjem obližnjem dvorcu bila kapela posvećena Presvetom Srcu Isusovu, te se pokazalo prikladnim u nedjelju nakon svetkovine Srca Isusova okupiti na tom mjestu mržnje i osvete koja je dodijelila sudbinu mnogim ljudima čije kosti počivaju u masovnoj grobnici. Istaknuo je kako sabranošću i molitvom želimo iskazati poštovanje i zahvalnost svim žrtvama pogubljenima u Slatinskom Drenovcu, njih oko pet stotina, kao i svima koji su stradali u obližnjim mjestima i pokopanima u nepoznatim jamama. Pozvao je vjernike da u to spomen-slavlje uđu srcem koje nije ispunjeno mržnjom i željom za osvetom nego da ga usklade s raspoloženjem božanskog srca punog milosrđa i praštanja te tako pristupe zlu koje se dogodilo i mole za sve žrtve, uvjereni da im jedino Bog može vratiti oduzeto dostojanstvo. Spomenuo je kako se ove godine navršava 70. obljetnica završetka II. svjetskog rata te u svoje molitve uključujemo sve žrtve toga doba, one koji su ubijeni tijekom komunističke vladavine i u Domovinskom ratu.
U homiliji biskup je kazao da želi podsjetiti na neke ljudske a zatim na Božje činjenice. Istaknuo je kako je u Slatinskom Drenovcu partizanska vojska godine 1942. osnovala logor za svoje neprijatelje kroz koji su prošli mnogi civili iz slatinskoga i našičkog kraja te hrvatski vojnici, ondje bili poubijani i pokopani u jami pored pravoslavne crkve Sv. Spasa. Od 1942. do 1945. neki su bili pogubljeni bez suda a drugi stavljeni pred prijeki Vojni sud koji nije donosio presude po pravdi nego po kriteriju mržnje i osvete, redovito osuđujući protivnike na smrt. Među njima su bila i dvojica svećenika – orahovački župnik Ivan Đanić, ubijen 1943. godine i slatinski župnik Julije Bürger, strijeljan 1944. U to isto vrijeme u Voćinu je ubijen župnik Josip Martinac dok je u Čačincima nakon rata ubijen župnik Augustin Duković. Biskup je kazao kako je komunistička ideologija na malom prostoru slatinskog kraja ubojstvom spomenutih svećenika posvjedočila svoju okrutnost napose prema Crkvi čije je službenike progonila i nakon rata. Spomenuo je kako nakon II. svjetskog rata nije bilo dopušteno o spomenutim zločinima govoriti, istraživati mjesta njihova ukopa, niti je tko za zločine odgovarao. Ukazao je na tužnu činjenicu da do danas u Hrvatskoj komunistička strana ne priznaje svoje zločine počinjene za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, nego se bavi zločinima druge strane, umnaža žrtve i njima manipulira. Biskup je istaknuo kako je potrebno da se i u Hrvatskoj što prije dogodi civilizacijski pomak te svi koji su na bilo kojoj strani počinili zločine priznaju to zlodjelo, otkriju tajna mjesta na kojima su pokopali žrtve, zatraže oproštenje te na taj način pridonesu pomirenju. U suprotnom, dodao je biskup, hrvatsko društvo ostat će još dugo podijeljeno i nemoćno ozbiljnije krenuti putem napretka.
Zapitao se je li sve što u ovom trenutku možemo učiniti u Slatinskom Drenovcu podsjetiti se na počinjeno zlo te ostati pred njim nemoćni. Kip Srca Isusova, izložen pokraj oltara, podsjeća na neke Božje činjenice koje nam valja razumjeti i prihvatiti ih: da je Bog biće srca, da je u Sinu svome progovorio ljubavlju, izabrao put patnje, trpljenja, poniženja, zgaženosti, nepravedne osude, ubojstva i smrti kako bi u naša ljudska stanja nemoći prolaznosti i smrtnosti unio moć svoje ljubavi jače od smrti. Spomenuo je kako i na tom mjestu ljudskih stradanja svoj pogled upiremo u Boga kojemu vjerujemo i kojemu su vjerovale mnoge žrtve tu ubijene i u toj vjeri ne želimo ostati zarobljenicima mržnje i osvete. U tom pomaže Božja riječ koju smo navijestili. Isus u današnjem evanđelju na primjeru gorušičina zrna govori o velikim Božjim istinama: iz malog gorušičina zrna, sitnog poput praha nekom njegovom nutarnjom snagom izraste drvo i do tri metra visine. Isus je bio to maleno sjeme gorušice koje je bilo zgaženo, popljuvano i ubijeno. No, iz njegove muke i smrti snagom ljubavi izrasla je veličanstvena pobjeda nad smrću te Isusovo gospodstvo nad svim predstavlja Božju veličinu koja se rađa iz ljudske malenosti. U to nas uvjerava i prorok Ezekijel kad predstavlja Boga koji zasađuje malu grančicu te ona snagom koju joj je on udijelio izraste u ponosno visoko cedrovo drvo. Biskup je spomenuo kako su i svi oni koji su u Slatinskom Drenovcu i na drugim mjestima zgaženi, poniženi i pobijeni, po ljudskim prosudbama izgubljeni, ali po Božjem kriteriju oni su u svom poniženju i žrtvi maleno zrno, prah, kosti iz kojih on moću svoje ljubavi može izvesti svoje veličanstveno djelo, pobjedu života nad smrću. To je sloboda s kojom želimo stajati pred slatinsko-drenovačkim žrtvama, kako nam ona pomaže da ne postanemo i sami žrtve zla, nego da se najvećom moći duha, praštanjem i milosrđem vinemo iznad počinjenog zla, ne ostanemo zaraženi mržnjom i osvetom. “Tragajmo za nutarnjom duhovnom slobodom, nadvladajmo teškoće Božjom ljubavlju i živimo u dimenziji srca”, zaključio je biskup Škvorčević.
Pri kraju misnoga slavlja biskup je zahvalio svima koji su svojim dolaskom u Slatinski Drenovac iskazali poštovanje i zahvalnost žrtvama II. svjetskog rata, kao i svećenicima što svake godine tamo nastoje misnim slavljem spomenuti se ubijenih.