Lokrum, (IKA) – Na blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije, u nedjelju 31. svibnja, u crkvi Navještenja BDM na otoku Lokrumu pokraj Dubrovnika slavljena je prva misa ove godine koju je predvodio kapelan župe sv. Andrije i Gradske župe don Marin Lučić i koja označava svojevrstan početak sezone na Lokrumu na koji se tijekom zimskih mjeseci ne može doći. Nakon mise blagoslovljene su “dvije drvene kuće”, a potom se na lokrumskim livadama zaplesao i Linđo.
Don Marin je u propovijedi rekao da Isus svojim učenicima daje „vlast ljubavi”, te da Bog čovjeku otkriva „snagu ljubavi koju ima u sebi i koju daje čovjeku”. Istaknuo je da se Bog otkriva čovjeku te sam postaje čovjek. Rekao je okupljenim vjernicima da mogu „dotaknuti živoga Boga, susresti živoga Isusa” u obliku hostije. Istaknuo je da Bog „želi zahvatiti svakog čovjeka i uvući ga u avanturu ljubavi”. Pojašnjavajući značenje blagdana koji se slavio, rekao je da Marija u zahvalnosti Bogu odlazi u pohod Elizabeti koja je u potrebi, te da Boga ne prepoznaje samo kao stvoritelja, već i spasitelja. Rekao je da kao što je Marija nosila Isusa Elizabeti, tako i vjernici kad prime u pričesti Isusa, trebaju ga svojim životom nositi svakom čovjeku u potrebi. Istaknuo je da je Bog prisutan u svijetu na način da ga vjernici nose drugima, da dijele ljubav koju su primili od Njega, u čemu Marija može biti primjer.
Don Marin je nakon mise blagoslovio drvene kućice, od kojih će jedna služiti kao restoran, a druga kao kongresna sala s pratećim sadržajima. Na misi, kao i blagoslovu i otvorenju sudjelovali su brojni Dubrovčani, uključujući i gradonačelnika Andru Vlahušića, ali i turisti koji su se zatekli na ovom lijepom otočiću pokraj Dubrovnika.
Inače, dvije drvene kuće na Lokrumu građene su u proteklom stoljeću i funkcionirale su do pred rat 1991. godine, a nakon toga su stale jer su bile u ruševnom stanju. Njih je u prvoj polovici 20. stoljeća Njemačka isporučila Kraljevini SHS u ime naknade pretrpljenih ratnih šteta. Početkom 20. stoljeća u pokušaju obuzdavanja tada neizlječive tuberkuloze, razvila se metoda liječenja, odnosno usporavanja napredovanja bolesti, tzv. insolacijom ili helioterapijom. Pacijenti se u lječilištima, sanatorijima, koji niču širom Europe, podvrgavaju boravku na čistom zraku i suncu, sjedeći i ležeći na osunčanim verandama, balkonima i terasama. Stoga porijeklo i funkciju verande na lokrumskim kućama treba vezati uz doktrinu liječenja insolacijom, pa se može ustvrditi da je njihova izvorna namjena, za koju su projektirane, lječilišna, te su kao takve namjenski odabrane upravo za tadašnje Državno oporavilište na Lokrumu.