Zagreb, (IKA) – Drugi susret u novopokrenutom nizu događanja u knjižari Kršćanske sadašnjosti na zagrebačkom Kaptolu, naslovljen “Susret s autorom” održan je u utorak 26. svibnja. Gost susreta bio je prof. dr. sc. Božo Lujić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Dr. Lujić je u “Kršćanskoj sadašnjosti” objavio jedanaest naslova. Na početku tribine, voditelj prof. Anton Šuljić zamolio je gosta da pokuša sam sebe definirati kao bibličara. “Bavim se nečim što mi je odredilo život, što je ispunilo moj život i što mu je dalo smisao”, rekao je te pojasnio kako korijeni njegova bavljenja Biblijom idu u njegovo djetinjstvo, Bibliju je volio za studija, prokomentiravši da se Biblijom bavi, odnosno ona s njim kroz sve ovo vrijeme. Istaknuo je kako neki događaji u djetinjstvu mogu utjecati bitno kasnije na život. Spomenuo je da je rođen u bosanskoj Posavini, u odžačkom kraju, te kratko podsjetio na tešku povijest toga kraja koji su iznijele majke udovice, jer je za Drugog svjetskog rata pobijena trećina pučanstva. Spomenuo je nekoliko događaja vezanih uz obitelj, poglavito oca koji su ga odredili. Rođen odmah poslije rata, dobio je ime po najmlađem bratu majke, te ga kasnije njemu u spomen kao redovnik nije želio mijenjati. Ispričao je i zanimljivu crticu “susreta” s Biblijom, konkretno prorokom Jeremijom. Lujićev otac sakupljao je pomoć za sjemeništarce za što je kao zahvalu dobio petnaestak knjiga koje je pripremio profesor na KBF-u Janko Obreški. Riječ je o ilustriranoj Bibliji. Otac je knjige podijelio djeci, za što je osuđen. Primjerak koji je ostao sakriven u kući jednoga dana je mali Božo pronašao i otvorio na mjestu gdje se nalazila ilustracija čovjeka koji sjedi na ruševinama, a ispod koje je pisalo “prorok Jeremija plače nad razrušenim gradom Jeruzalemom”. To ga je ponukalo na razmišljanje, tko su ti ljudi koji su razrušili grad. Kasnije, kad je birao doktorski rad odlučio se upravo za proroka Jeremiju što mu je otvorilo neke nove perspektive, nove nade i dalo snagu preživjeti. “Doktorirao sam 1982. godine i nisam ni slutio da će se ono što se dogodilo u vrijeme Jeremije malo drugačije dogoditi i meni, i narodu: prognanici, porušene kuće, crkve, razrušeni životi”, rekao je dr. Lujić. Doktorska disertacija “Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi” ujedno je bila prva njegova knjiga koju je objavila Kršćanska sadašnjost. U nastavku razgovora dat je osvrt na deset naslova koji su slijedili, a koji u središtu imaju teme: starozavjetni proroci, Božje kraljevstvo i međuodnos Boga i čovjeka. Neki od naslova su obavezna literatura studentima.
Razgovor je bio prožet nizom slika iz osobnoga života koje su duboko prožete Biblijom. Tako je spomenuta i diplomska radnja na germanistici, gdje je pri obradi teme Kafkine „Presude” napravio usporedbu s milosrdnim Ocem. Dajući osvrt na generalno bavljenje Biblijom, odnosno pitanje što mu je bliže Stari ili Novi zavjet, dr. Lujić je istaknuo kako je po povratku sa studija predavao i jedno i drugo. „Bliže mi je životu, ako bi se bavio Novim zavjetom, jer to mi je pragmatičnije. Mogu napisati članak, može koristiti za propovijed, duhovnu obnovu. Od Starog zavjeta ljudi pomalo zaziru. Ljudi ga shvaćaju ‘stari staro’. No, nije ‘stari staro’ već su to naši korijeni. Stoga, bliži mi je svijet Novog zavjeta, ali se uvijek radujem ako ono što je u Novom mogu naći začeto u Starom”, pojasnio je dr. Lujić. Lujićeve knjige koje su rezultat dugogodišnjeg rada i istraživanja krasi još jedna specifičnost. Svaka od knjiga ima posebnu posvetu nekoj osobi, instituciji, zajednici koja je na poseban način obilježila autora. Jedna od knjiga je posvećena i fra Bonaventuri Dudi koji je pratio i poticao njegovo bavljenje biblijskim temama.