Zagreb, (IKA) – Župno proštenje, svetkovina Blažene Djevice Marije Majke Crkve, svečano je proslavljena na Duhovski ponedjeljak 25. svibnja u zagrebačkoj Trnovčici. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Njega je na samom početku pozdravio župnik domaćin o. Andrzej Wosko, SCJ, pozivajući vjernike da ovim misnim slavljem zahvale Bogu za 22 godine postojanja župe, 35 godina od prve održane mise u Trnovčici u tadašnjem pastoralnom centru koji je bio dijelom župe Obraćenja sv. Pavla u Retkovcu, kao i za 50. obljetnicu od završetka 2. vatikanskog koncila na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Majkom Crkve.
Na početku homilije biskup Pozaić osvrnuo se upravo na završetak 2. vatikanskog koncila i na konstituciju Lumen gentium u kojoj papa Pavao VI. obdaruje Presvetu Mariju još jednim naslovom – Majka Crkve – a koju nudi svekršćanskom puku na utjehu i korist. “Dok je Marija stajala pod križem i srcem i vjerom prinosila žrtvu za spas svijeta čula je one čudesne riječi Isusove: Ženo, evo ti sina. Sinko, evo ti majke. U tako bolnom času pod križem, Marija je nadahnuta Duhom Svetim shvatila i prihvatila Isusovu oporuku. Jednako tako i apostol Ivan. I Marija postaje majkom učenika Ivana, A Ivan njezin sin umjesto Isusa. U tom času Ivan je bio predstavnik svih učenika Isusovih, vjernih i nevjernih, kukavica i izdajica, onih koji su pobjegli od Isusa i njegova križa, onda i kroz svu povijest, svih svetaca i grešnika, pokajnika i obraćenika, do danas i do sudnjeg dana”, rekao je biskup. Onaj koji gaji pobožnost prema BDM Majci Crkve sigurno će često misliti na nju, u svojoj blizini imati njenu sliku ili kip, možda pročitati o njenu životu, poći na neko hodočašće, nastavio je biskup, ističući da onaj tko Mariju štuje i ljubi nastoji ju nasljedovati u privatnom i u javnom životu, rado ju zaziva i u nevoljama i radostima, u žalosti i utjehi. Biskup se dotakao i aktualnih problema s kojim se susreće suvremeni čovjek, napose obitelj: “Rastava braka je u modi. I nitko ne misli na glavne žrtve toga zla, a to su djeca bez oca, bez majke. (…) Živimo u vremenu vrhunskog licemjerstva, ne samo političkog i ekonomskog, nego i u našim redovitim međusobnim odnosima. Umjesto kulture života rasplamsava se kultura smrti. Abortus, eutanazija, a mi se ponašamo kao da se ništa ne događa, kao da nije u pitanju čovjek, slika Božja, koji ima pravo na život po Božjem, a ne po političkom pravu, od začeća do prirodne smrti. Razaraju se temelji našeg osobnog i obiteljskog, narodnog i duhovno-vjerskog života nasrtajima na svetu i jedinstvenu ustanovu braka i obitelji”. Biskup se dotaknuo i referenduma o legalizaciji istospolnih brakova održanog u Irskoj i istaknuo kako Ustav države Irske započinje riječima: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, pitajući se: “Nakon što su izglasali zakonsko pravo protiv prirodnog prava, bezakonje, možda će se promijeniti i ta uvodna rečenica kako bi Ustav odsada započinjao riječima: U ime duha babilonskoga…”. Istaknuo je kako je i Hrvatska bila pod sličnim pritiskom siline zla, ali koja je pobijeđena zahvaljujući građanskoj udruzi U ime obitelji i vjernom hrvatskom narodu, te je u Ustav unesena jasna stavka kako je brak životna zajednica muškarca i žene. Citirajući riječi pape Franje o ljepoti brojnih obitelji kao i o egoizmu onih koji ne žele djecu, opovrgao je one koji ga pokušavaju uzeti kao argument za svoja neutemeljena stajališta. Propovijed je zaključio ističući kako je kršćanski put vjere neraskidivo povezan s Marijom od onoga trenutka kada ju je Isus, umirući na križu, dao nama za majku. “Te riječi imaju vrijednost oporuke i dale su svijetu Majku. Od toga je trenutka Majka Božja postala i naša majka i izvor nade i istinske radosti”, rekao je biskup.
Na završetku misnog slavlja župnik o. Wosko zamolio je biskupa da uruči u znak zahvale slike Svete nazaretske obitelji župnim suradnicima koji dulji niz godina pomažu u izgradnji kako materijalne tako i duhovne crkve.
Osim te večernje mise, služena su jutarnja i poldanja misa koju je predvodio župnik župe Pohoda BDM Čučerje Dragutin Mostečak, u zajedništvu s jedanaestoricom svećenika Remetskog dekanata.