Zagreb, (IKA) – Novi, peti ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” ima za temu „Liturgijske posljednice”.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe, kako „u odgovoru na Božju pojetičnost, Crkva svojim liturgijskim slavljima daje ruho poetičnosti, odijevajući svoju hvalu i molitveni govor u svečani izričaj, poklik, pjesmu, ili pak u lirsku uronjenost koja zahvaća neobuhvatljivu zbilju Boga. Liturgijska poezija izrasla je iz Božje pojetičnosti, ozbiljene u slavlju Crkve”.
Nadalje Crnčević podsjeća kako je vjernička osjetljivost stvorila i poseban književni rod, poznat u imenu sequentiae ili posljednice, kojima je vjernička zajednica izricala svoju sraslost sa slavljenim otajstvom, a liturgijska književnost u drugoj polovici srednjega vijeka broji više od pet stotina posljednica. U obnovljenoj liturgiji sačuvane su samo četiri: Svetoj žrtvi uskrsnici (na dan Vazma); Dođi, Duše Presveti (na Pedesetnicu), Hvali, Sion (na svetkovinu Tijelova), te Stala plačuć (na spomendan Blažene djevice Marije žalosne).
Stoga se u ovom broju „Živoga vrela” želi svratiti pozornost na ispravno vrjednovanje tih lirski uistinu jedinstvenih tekstova, podarenih nam za milosno izručenje pojetičnosti slavljenih djela spasenja.
U tekstu naslovljenom „Raspjevana tišina. O nastanku i mjestu posljednica u liturgiji” Crnčević daje povijest pregled razvoja posljednica ili sekvenci kao jedinstvenog oblika liturgijske lirike prodahnute predajom Crkve i osjetljivošću vjerničke pobožnosti.
Drugi tematski tekst „Uskrsna i duhovna posljednica. Vivtumae paschali laudes (Svetoj žrtvi uskrsnici) i Veni, Sancte Spiritus (Dođi Duše Presveti)” potpisuje Ivan Šaško. Autor ističe, da „premda je od posljednica (sequentiae) u sadašnjoj liturgiji ostao tek trag, poznata je njihova povijesna vrijednost. Možda najčvršća hipoteza o nastanku posljednica ostaje ona koja upućuje na razvedenost i obilatost melizmatičkih melodija poklika ‘Aleluja’, ponavljanoga nakon što je prvi put intoniran prije navještaja evanđelja”.
Šaško u tekstu u sažetome obliku donosi razmišljanja Augusta Bergaminija o dvjema posljednicama, iz rada u kojemu je on predstavio deset posljednica s kratkim povijesnim, teološkim i duhovnim naznakama.
U trećem tematskom tekstu „Pohvale iz supatnje s Kristom. Teološke slike posljednica ‘Hvali Sion Spasitelja’ i ‘Stala plačuć” Ante Crnčević ističe kako posljednica, poniranjem u njezin sadržaj, pruža Crkvi jedinstven put supatnje s Marijom Supatnicom u Kristovoj otkupiteljskoj patnji.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja. Uz sedmu vazmenu nedjelju tekstom „Jedno u Kristu” promišlja Ante Crnčević. „Duh iz Isusova daha” naslov je promišljanja uz svetkovinu Duhova što potpisuje Ante Vučković. Uz svetkovinu Presvetoga Trojstva Ivica Raguž promišlja tekstom „Trojedina duša kao spužva Trojedinoga Boga”, a uz svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove Slavko Slišković promišlja tekstom „Sveta gozba”. Ivan Šaško potpisuje promišljanje uz desetu nedjelju kroz godinu „Biti izvan”.
Kraća razmišljanja uz prva čitanja u rubrici „Odjeci riječi” potpisuju Mario Cifrak i Darko Tepert.
Rubrika „pisma čitatelja” u ovome broju obrađuju temu vezanu uz misna čitanja na spomendane svetaca.