Rijeka, (IKA) – Fra Dobroslav Salaj, svećenik franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, preminuo je u Rijeci na Trsatu u subotu 16. svibnja 2015. godine u 73. godini života, 56. redovništva i 46. svećeništva. Sprovodni obred na groblju na Trsatu i misu zadušnicu u bazilici Majke Božje Trsatske u ponedjeljak 18. svibnja 2015. godine predvodio je vikar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivan Matić. Na obredu i misi bilo je 40-ak svećenika te redovnici, veći broj redovnica i vjernici. O fra Dobroslavu Salaju na sprovodu je govorio fra Emanuel Hoško, iz Franjevačkoga samostana na Trsatu gdje je fra Dobroslav bio na službi.
Fra Dobroslav se rodio u Čakovcu 11. listopada 1942. i doživio je 73. godinu života. Nakon što je u Čakovcu završio osmogodišnje školovanje stupio je u zagrebačko franjevačko sjemenište. U 17. godini života pristupio je Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. U Zagrebu je završio gimnaziju i počeo studirati na Bogoslovnom fakultetu. Kad su Jugoslavija i Sveta Stolica 1967. godine uspostavili diplomatske odnose, dobio je putovnicu i završio dvije posljednje godine teološkog studija u Salernu u Italiji. Ondje je 1969. zaređen za svećenika. Nije se vratio kući nego ostao u Rimu na studiju. Postdiplomski studij psihologije završio je 1974. u Rimu magisterijem znanosti. Bio je osposobljen i predviđen za nastavnika na Filozofskom učilištu na Trsatu, ali postao je pomoćnik odgojitelja novaka jednu godinu u Cerniku. Bio je zauzet u obavljanju te zadaće, ali ubrzo je postavljen za upravitelja župe u Kozari Boku u Zagrebu. U službi u dušobrižništvu Hrvata u gradu Ramsteinu ostao je tri godine. Nakon toga bio je dušobrižnik za Hrvate u Beču, a na toj službi ostao je četiri godine. Bez prigovora je prihvaćao svaki premještaj pa se 1984. godine vratio u Hrvatsku i proveo u župnom radu šest godina u Virovitici i tri godine u Našicama. Bio je tajnik Provincije za vrijeme dvojice provincijalnih ministara. Godine 1998. doživio je moždani udar. Kao rekonvalescent stigao je 2002. godine na Trsat gdje je proveo 13 godina kao ispovjednik.
Rastali smo se s njime prisjećajući se latinske izreke: Nomen est omen, što znači da je ime znak, program. Dobroslav nije samo nosio to lijepo i znakovito ime. On je po njemu živio. Mi franjevci smo mu dali to ime, a on je prema svima nama bio beskrajno dobar. Prosvijetljeni vjerom stoga se usuđujemo reći da ga je Gospodin Bog već sada nagradio pa uživa njegovu vječnu dobrotu, rekao je fra Emanuel Hoško u oproštajnom govoru.