Nin, (IKA) – “U našem životu, radu i odgoju riječi molim, hvala i oprosti previše su zanemarene. Kao da smo zaboravili njihovu upotrebu. Ne znamo ih izgovoriti ili nemamo hrabrosti njima se služiti”, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanoga misnog slavlja koje je na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u četvrtak 14. svibnja, predvodio u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu. Tim je slavljem ujedno završena proslava ninske zavjetne svetkovine Gospe od Zečeva, te je nadbiskup nakon mise predvodio i procesiju sa čudotvornim Gospinim kipom.
Tragom zaziva u Gospinim litanijama “Kraljice obitelji, moli za nas”, a ususret redovitoj sinodi biskupa o ulozi obitelji u Crkvi i svijetu, mons. Puljić u propovijedi je govorio o obitelji u vidu izgradnje njenih nutarnjih veza. Podsjetio je kako je papa Franjo rekao da ulazna vrata za dobar život i mir u obitelji čine riječi molim, hvala i oprosti. “Te riječi sadrže veliku snagu čuvanja kuće usred nevolja i kušnji. Njihov izostanak pomalo otvara pukotine koje mogu dovesti do urušavanja zgrade obitelji. Te riječi promatramo kao znakove dobrog odgoja. One to i jesu, ali odgoja koji pomaže da rastemo, napredujemo u svetosti”, rekao je mons. Puljić, dodavši da važnost dobrog odgoja potvrđuje i misao velikog biskupa Franje Saleškog – dobar odgoj je pola svetosti. “On je utemeljen na ljubavi prema dobru i poštivanju drugoga. Obitelj živi od takve osjetljive i tankoćutne ljubavi. Što su naši odnosi prisniji i dublji, to se više zahtijeva poštivanje slobode i čekanja da drugi otvori vrata svoga srca”, rekao je mons. Puljić, podsjetivši na Isusove riječi iz Knjige Otkrivenja: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom”. “Ako je Bog tako strpljiv s nama, koliko mi trebamo biti strpljivi jedni s drugima, da otvaramo vrata pažnje onima s kojima živimo. Ako Gospodin traži dopuštenje da uđe, kako nećemo mi, prije nego nešto učinimo u obitelji, tražiti isto. ‘Mogu li, mama, to uraditi, hoćeš li se, tata, naljutiti, ako… Kako su to lijepe riječi, koje roditeljima daju do znanja da su važni, a djeci ulijevaju povjerenje koje otvara vrata razumijevanja. To je jezik učtivosti i dobrog odgoja pun ljubavi, poštovanja i toliko je potreban i koristan za zdravo funkcioniranje obitelji”, poručio je mons. Puljić. Istaknuvši da odgojena osoba traži dopuštenje, kaže ‘hvala’ i ispriča se ako pogriješi, nadbiskup je protumačio te stvarnosti.
Riječ “hvala” je važna za život zajednice, društva i obitelji. “Nažalost, ponekad se uljudnost i sposobnost zahvaljivanja promatraju kao znak slabosti ili pobuđuju nepovjerenje, pa se stječe dojam da bi takve manire nezahvalnosti bile znak emancipacije. Treba se boriti protiv te tendencije. Roditelji i odgojitelji moraju biti nepopustljivi kad je riječ o odgoju za zahvaljivanje. Kad se u obiteljskom životu zanemari ta vrlina, izgubit će se i u životu društva. Zahvalnost je za vjernike u srcu vjere. I euharistija, na grčkom, znači zahvaliti. Kršćanin koji ne zna zahvaliti pokazuje kako zaboravlja Božji jezik. To je loše”, upozorio je mons. Puljić, podsjetivši kako je Isus upitao, kad je ozdravio desetoricu gubavaca, a samo jedan se vratio zahvaliti, gdje su ostali; nije mu bilo svejedno zbog devetorice. “Zahvalnost je biljka koja raste u plemenitom srcu i osjeća osobitu Božju milost, kad može na zahvalnost uzvratiti zahvalom. To je cvijet plemenite duše”, rekao je nadbiskup. U tropletu obiteljskih odnosa, istaknuo je i značaj riječi ‘oprosti’. Kad nje nema, nastaju pukotine koje s vremenom prerastu u duboke procjepe. “Nije bez temelja što u molitvi Očenaša, u kojem je sažeto bitno za život, nalazimo izraz: ‘Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim!’ Kad priznamo da smo pogriješili i da smo spremni vratiti ono što smo drugome uskratili, a često uskratimo poštivanje, iskrenost, ljubav, tada postajemo vrijedni oproštenja, pažnje. U kući u kojoj se ne traži oproštenje, zrak počinje biti zagušljiv a vode ustajale. Tolike povrede i razdori u obitelji počinju kad se izgubi dragocjena riječ ‘Oprosti mi’. Jasno je da život donosi napetosti, probleme, povišene riječi i svađe. Usprkos tome, pravi kršćanin neće dopustiti da mu prođe dan, a da se ne pomiri, da neki znak, pruži ruku. Problemi nastaju kad se to protegne i na sljedeći dan, tjedan. Onda se zašuti, živi se u mrtvilu nekomuniciranja”, upozorio je mons. Puljić. U nastojanju za pomirenjem, papa Franjo kaže da nije nužno pasti na koljena i moliti oproštenje. “Dovoljne su male geste koje vraćaju povjerenje i sklad u obitelji. Dovoljno je ljubazno pogledati onoga koga smo uvrijedili, pomilovati ga, pružiti znak kojim će osjetiti da nije svejedno što se nešto urušilo u odnosu. Osobito treba smoći snage, hrabrosti i odvažnosti pa reći ‘Oprosti, molim te'”, rekao je nadbiskup Puljić, poželjevši da Gospa od Zečeva pomogne vratiti to trojstvo obiteljskog odgoja i sreće u naša srca i domove.
Svetkovina Uzašašća osobito svečano slavi se u Ninu, i u spomen na svetkovinu Uzašašća Gospodnjeg 879. g., kada je papa Ivan VIII. služio misu u Rimu i poslao pismo hrvatskom knezu Branimiru, blagoslovivši Branimira koji je stolovao u Ninu, sav hrvatski narod i hrvatsku zemlju. U Ninu su u dvorskoj kancelariji 879. g. uz tu svetkovinu zaprimljena tri pisma koja je papa Ivan VIII. uputio Hrvatima i među najvažnijim su dokumentima državotvorne povijesti Hrvata. Tri pisma su bila upućena: hrvatskom vladaru Branimiru, ninskom biskupu Teodoziju te svim svećenicima i hrvatskom narodu. U njima Papa ističe vjernost Hrvata Bogu i Petrovom nasljedniku na Svetoj Stolici te sve blagoslivlja. Taj čin se smatra i prvim međunarodnim priznanjem suverenosti hrvatske države. “Prije Uzašašća Isus je apostolima dao zadatke i poslanje. Isus moli da ostanemo u njegovoj ljubavi, povezani s njim i sve ćemo tada moći učiniti. Euharistija je znak naše povezanosti i želje da ostanemo u Kristu i s njime trajno povezani, i naša zahvala Kristu koji je rekao da će poslati Duha da nas prati i bude s nama u sve dane do svršetka svijeta”, poručio je nadbiskup Puljić.