Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, drugoga proglašenog hrvatskog sveca, svečano je proslavljen u utorak 12. svibnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru gdje je tri godine djelovao i čiji je rektor bio sv. Leopold (1897. – 1900.). Uz tu crkvu nekad se nalazio kapucinski samostan čiji je Mandić bio poglavar, a srušen je u II. svjetskom ratu. Zbog svečeva djelovanja u crkvi Gospe od Zdravlja kojoj se za života osobito utjecao, zadarski nadbiskup Marijan Oblak tu je crkvu 1978. g. proglasio svetištem sv. Leopolda koje ima i svečev relikvijar, a ispred velike oltarne slike Mandića, počastili su ga vjernici na kraju tri slavljene blagdanske mise.
“Hvala svecu Leopoldu na vjeri i ljubavi, na njegovu bogoljublju i domoljublju. Hvala mu što nas je divno predstavio u ovome svijetu. Mnogi prepoznaše u njemu Isusa Krista, dobrog pastira”, rekao je u propovijedi večernjeg misnog slavlja koje je predvodio u crkvi Gospe od Zdravlja don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale Sv. Stošije koja brine o toj crkvi u središtu grada na zadarskom poluotoku. Od pedeset i dvije godine svoje ispovjedničke službe, Leopold je četrdeset godina služio Bogu i ljudima ispovijedajući u Padovi, na velikom glasu svetosti, stajući uz bok sv. Anti Padovanskom u obilasku hodočasnika svijeta ta dva svetišta u Padovi, rekao je don Josip. “Neki su ga optuživali da je previše popustljiv i blag pri slavljenju sakramenta pomirenja. ‘Nisam ja blag i dobar, Bog je blag i milosrdan. Bog je jedini dobar, a mi smo svi pozvani, živeći tu ljubav, biti jedni drugima dobri i da znamo jedni drugima opraštati grijehe’, govorio je Leopold. To je odlika dobrog pastira koji i u tom pogledu polaže svoj život za ovce svoje”, rekao je don Josip, istaknuvši da je Leopold bio jednostavan, skroman, ponizan i strpljiv. Poželio je da sv. Leopold potakne vjernike da se rado i često ispovijedaju. “Da kroz sakrament ispovijedi pokušamo razumjeti kako je ispovijed srce duhovnosti svakog vjernika. Kao što srce u sredini našeg organizma nečujno kuca i radi za sve, za cijelo naše tijelo, tako i taj sakrament, koji se nečujno odvija u skrovitom mjestu ispovjedaonice, po kojem nam Bog ponovno vraća krsnu milost, čini da uvijek iznova postajemo Božji sinovi i kćeri”, istaknuo je don Josip.
Taj svetac tješi i ohrabruje, ne samo dok je živio i ispovijedao, nego i sad na njegovu grobu mnogi pronalaze milosne odgovore za svoj život. “U vrtlogu izgubljenosti i otuđenosti današnjice, mnogi kod sv. Leoploda traže moćni zagovor i prepoznaju da put koji on nudi usmjeruje čovjeka Isusu Kristu koji je pozvao umorne i opterećene da dođu njemu, on će ih odmoriti”, rekao je don Josip.
Istaknuo je kako je to veliki svetac duhom, premda malen tjelesnim rastom. “Bio je prepoznatljiv i po svom niskom rastu. Obično takvi ljudi trpe zbog kompleksa manje vrijednosti, ako se ne pomire s tim i ne prihvate svoje stanje. Mnogi to teško prihvaćaju. No, Leopold je to prihvatio i Bog ga je učinio svecem i visokim uzorom svima. Čovjek nije u stasu. Čovjek je u duhu. One koji su bolovali od takvog kompleksa, Leopold je znao utješiti, pomoći im, pokazati da je svatko pred Bogom velik i da je svaki čovjek pozvan biti svetište Božje. To je on na poseban način činio kroz evangelizaciju u ispovjedaonici”, rekao je don Josip.
Predstavio je životopis sv. Leopolda, najmlađeg od dvanaestero djece Petra Antuna i Dragice rođ. Carević, kojeg je svako jutro otac pratio na misu i pričest. Don Josip je istaknuo kako je sv. Leopold 1917. g. odbio uzeti talijansko državljanstvo; često je govorio da krv nije voda, zbog čega je bio potjeran i u zatvor na jug Italije. “Svoje rodoljublje nije zatajio, a radio je na zbližavanju kršćana Istoka i Zapada. Rekao je i da će svaka duša koja bude tražila njegovu službu biti njegov Istok”, rekao je don Josip. Podsjetio je i na Leopoldovo proroštvo da će kapucinski samostan u Padovi u II. svjetskom ratu biti razoren bombama, što se i dogodilo. Jedino je ostala netaknutom ćelija gdje je sv. Leopold ispovijedao do dvanaest sati dnevno i gdje su nebrojene duše primale Božje milosti po susretu s Leopoldom koji je govorio da su Božja obećanja vezana uz naše molitve.