Đakovo, (IKA/TU) – Povodom proslave Dana grada Đakova u Spomen-muzeju biskupa J. J. Strossmayera u Đakovu 9. svibnja otvorena je izložba slika akademskog slikara i likovnog pedagoga Nedjeljka Čubeka. O slikama koje je po prvi puta, povodom 776. prve obljetnice od prvog pisanog spomena Đakova, izložio u Strossmayerovu muzeju govorili su ravnatelj dr. Drago Tukara, vlć. Ivica Križanović, voditelj galerije, zamjenik gradonačelnika Mirko Ćurić koji je izložbu i otvorio, te sam autor.
Nema sumnje da je lijepo i poučno baviti se proučavanjem i promatranjem likovne, a i svake druge umjetnosti. Tko se rado bavi prošlošću, njemu povijest priča o svojim spomenicima i slikama. Ova izložba zasigurno je vrijedna promatranja i izučavanja, jer i ona priča o svom autoru i izabranim motivima. Kaže se da tko ljubi umjetnost, tomu ona pokazuje bezbroj vrijednih i uzvišenih djela raznih umjetnika. Ova izložba nudi dio likovnog opusa, ali samo jednog umjetnika, kazao je dr. Tukara zahvalivši autoru što je bio spreman ponuditi svoj likovni opus gradu Đakovu povodom Dana grada. Vlč. Ivica Križanović, kazao je kako ne pamti kada je u tom prostoru bila postavljena izložba čistog pejzaža bez ljudske figure, kakvom se predstavlja Nedjeljko Čubek. Umjetnik i profesor Čubek predstavlja se izložbom pejzaža. Kao akademski slikar, sasvim sigurno bio je suočen s nizom problema na početku stvaranja jer se na akademijama nikada nije izučavao pejzaž kao samostalna slikarska disciplina, jer je smatran manje vrijednim. Na akademijama se uvijek izučavao ljudski lik i to u idealnim proporcijama kako ih nam je ostavila antička umjetnost, kazao je između ostaloga voditelj galerije vlć. Križanović. Sam autor, Čubek, kazao je kako su na slikama motivi Save, Drave, Dunava… Ti motivi postoje i dan danas, jer ja sam čovjek koji direktno odlazi u pejzaž. Neponovljivo je ono što osjećamo direktno u pejzažu. On djeluje na čovjeka, na njegovu dušu. Moj problem je bio u tome da što jednostavnije to prenesem. Ova izložba izlazi iz svih koncepata moderne umjetnosti, ona nije ni napravljena radi toga. Jednostavno, zabilježeno je ono što vidim, naravno na mjestima gdje običan čovjek ne odlazi. Na slikama vidite stare panjeve, stare čiklove, nešto što se raspada, što bi čovjek povezao sa smrću, a ja bih rekao da to nije tako. Upravo tu se priroda pokreće, kazao je autor izložbe dodavši kako je riječ o tehnikama akvarela, ulja na platnu i akrila.