Istina je prava novost.

Misa zahvalnica za slugu Božjega Petra Barbarića

Travnik, (IKA/KTA) – Svečanim misnim slavljem 30. travnja u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage u Travniku izražena je zahvalnost Bogu što je papa Franjo 18. ožujka odobrio dekret o herojskim krepostima sluge Božjega Petra. Euharistiju je predslavio predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, a koncelebrirali su svi biskupi BK BiH: banjolučki Franjo Komarica, mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, vojni Tomo Vukšić, pomoćni vrhbosanski Pero Sudar, i pomoćni banjolučki Marko Semren. Također su koncelebrirali: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko i 25 dekana iz cijele BiH koji su se okupili na svoj Drugi među dekanski susret kao i članovi Vijeća za kler BK BiH te poglavari Nadbiskupijskog sjemeništa “Petar Barbarić”. Na misi su sudjelovali sjemeništarci te brojni vjernici koji se svakog četvrtka okupljaju u toj crkvi gdje se nalaze posmrtni ostaci časnog sluge Božjeg Petra Barbarića.
U pozdravu kardinal Puljić istaknuo je da tim misnim slavljem žele zahvaliti Bogu što proces za slugu Božjeg Petra Barbarića brzo napreduje prema proglašenju blaženim što bi se moglo dogoditi i tijekom 2015. godine. Podsjetio je i da su 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.

U propovijedi biskup Perić istaknuo je: “Približili smo se na korak-dva danu kada ćemo s Božjom pomoću, ugledati toga mladića čašću oltara ovjenčana”. Podsjećati na časnoga slugu Božjega Petra Barbarića znači buditi nadu u hrvatskom narodu, jer je “njegov život, onako kako ga je Bog – uz Petrovu suradnju – ispisao, dokaz da nismo zaboravljeni, i da naša vjera nije uzaludna. Evo nekoliko potkrjepa tim tvrdnjama iz pojedinih razdoblja Petrova kratkotrajna života”, rekao je biskup Perić te ukratko prikazao životni put Petra Barbarića.
Podsjećajući da se Petar Barbarić rodio u zaseoku Šiljevišta u Hercegovini, biskup Perić naglasio je da čovjek može postati velik i svet iz kakva god kraja došao jer ne čini čovjeka velikim mjesto, nego čovjek daje pečat svomu mjestu. “Časni sluga Božji rođen je od ćaće Ante i majke Kate koji su dali na svijet devetero djece, petoricu sinova i četiri kćeri. Dva se sina uputila u duhovna zvanja. Čak je petero djece umrlo ispod 15 godina. Tada je bila borba protiv smrti rađanjem djece. Život je jači od smrti. Velikodušnost roditelja da udomljuju ljubav danas postaje sve rjeđa, sve otuđenija našim suvremenicima, pa i u ovoj nekad rodnoj Bosni i Hercegovini! Otajstvo ženidbe temeljni je okvir da kršćanin pronađe sebi blisko biće, životnoga suputnika i supruga, onoga tko se zajedno s njim upregne – odatle riječ suprug – u ista kola životnih radosti i nada, žalosti i tjeskoba, ženidbene vjernosti i zadovoljstva, jer je u dvoje sigurnije i lakše. Iz te sigurnosti čovjek crpi snagu da se daje i trećima, da mu veliko otajstvo ženidbe bude savršen krug u kojem se rađaju novi ljudski životi i u kojem djeca mogu primiti doličan i odličan odgoj”, istaknuo je biskup Perić.
“Zahvaljujući pozivu otaca isusovaca Petra je životni put doveo iz Klobuka u Travnik, s periferije u nekadašnju prijestolnicu. Ovim je Travnikom hodao čovjek našega roda i jezika koji je govorio da će radije umrijeti nego Isusa uvrijediti. Možemo li to i mi danas ponoviti kao svoje životno opredjeljenje, osvjedočenje, svoj zavjet”, zapitao je biskup Perić ističući važnost suradnje s milošću koju su primili na krštenju, i ponovno u svakom sakramentu: ispovijedi, euharistiji, potvrdi, i ostalim Božjim otajstvima.
“Petar je kratko poživio, osam godina bio je sjemeništarac Mostarsko-duvanjske biskupije, a preminuo je kao isusovački zavjetovanik, s nepune 23 godine. Za zemaljskoga života nije stekao ni svjedodžbe zrelosti, ni studentskog indeksa, ni vozačkog ispita, ni bilo kakva uspjeha u svjetovnoj, crkvenoj ili znanstvenoj karijeri. Umro je kao časni brat u Družbi Isusovoj, a danas je sluga Božji naše mjesne Crkve, uskoro, ako Bog da, blaženik i svetac Katoličke Crkve. Vodio se načelom da je najlakše doći u nebo vršeći svoje svakodnevne dužnosti. Upravo je u tome njegovo herojstvo. Svojim uzornim životom – izvrsnim i u vladanju i u učenju – dao je ime ovomu Nadbiskupskom sjemeništu u kojem je proveo svoje plodno gimnazijsko školovanje”, kazao je biskup Perić.