Vukovar, (IKA) – Vukovarska župa sv. Josipa radnika u Borovom naselju proslavila je u petak 1. svibnja 50. obljetnicu svoje ponovne uspostave. Misno slavlje na otvorenom na gradilištu nove crkve u naselju Borovo-Bata predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavilo je dvadesetak svećenika, među kojima provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, vukovarski dekan preč. Pavao Kolarević, domaći župnik fra Vjenceslav Janjić te prijašnji župnici fra Flavijan Šolc i fra Ante Perković. Slavlje je pjesmom uveličao župni zbor.
Govoreći o povijesti te župe nadbiskup Hranić naglasio je da je Borovo naselje godine 1938. postalo samostalna filijala župe sv. Filipa i Jakova. Vlasnik tvornice Bata dodijelio joj je zemljište za izgradnju crkve te je godine 1942. ta filijala uzdignuta na rang samostalne župe. Drugi svjetski rat onemogućio je njezino djelovanje, no godine 1965. ponovno je uzdignuta na rang župe. Zahvaljujući tadašnjem župniku fra Flavijanu Šolcu, unatoč svim poniženjima koje su proživljavali kao vjernici katolici sagrađena je crkva Gospe Fatimske. U Domovinskom ratu porušenu, opet su je za vrijeme župnika fra Ante Perkovića novu izgradili i sada se u njoj okupljaju vjernici i slave liturgijska slavlja.
“Zahvaljujem sadašnjem župniku Janjiću, koji je proveo natječaj za idejno rješenje, prionuo izradi potrebne dokumentacije te poželio da 50. obljetnicu ponovne uspostave župe obilježimo euharistijskim slavljem na ovom prostoru te istodobno simbolički označimo početak izgradnje nove crkve – za sada područne crkve vaše župe – s perspektivom da ona jednoga dana, ukoliko se naselje proširi postane i župnom crkvom te se uz crkvu dograde i drugi za život župe potrebni prostori”, rekao je nadbiskup.
Svjestan velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, napose u Slavoniji i Vukovarskom dekanatu, ustvrdio je kako je Isus svojim rukama radio i čovjeku pruža osloboditeljski pogled na rad i na radnika te naviješta spas od svih oblika robovanja. Čovjek, stvoren na sliku Božju, obdaren voljom i razumom, ima potrebu raditi i svojim se stvaralaštvom ostvaruje te potvrđuje kao čovjek. Lišiti čovjeka mogućnosti da radi znači poniziti ga, gaziti sliku Božju, lišiti ga njegova dostojanstva, samostalnosti, slobode; lišiti ga mogućnosti da radi i stvara znači podvrgnuti ga trpljenju i patnji, rekao je među ostalim nadbiskup te posvjestio kako u Josipu i u Isusu u stolarskoj radionici prepoznajemo sklad, rad, molitvu, ostvarenje ljudske potrebe za život; sklad između čovjeka, rada i obiteljskog zajedništva, između rada i odmora, zarade i neprolaznih vrijednosti; sklad služenja Bogu i općem dobru. Upozorivši na visoku stopu nezaposlenosti ustvrdio je kako “nemogućnosti raditi i ostvarivati se kao čovjek, stavljanje prirodnih bogatstava toga kraja u službu pojedinačnih interesa, pojedinaca i krupnog kapitala, vrijeđa i ponižava taj grad, njegove građane, cijelu Slavoniju i čitavo hrvatsko društvo, a jednako tako i neprilagođeni program te fakultetsko obrazovanje koje ne vodi računa o konkretnim mogućnostima za rad, ne potiče i ne promiče stvaralaštvo, poduzetništvo i stvarne potrebe razvoja toga kraja”. Nazočnim predstavnicima vlasti zahvalio je što vode računa da se to u njihovom kraju ne dogodi. Na kraju je sve pozvao: “Znajmo dizati glas na dobrobit ovoga kraja, ovoga grada, koji je toliko stradao i stradavao, jer Slavonija je toliko pretrpjela, i sada je ostavljen pomalo na rubu našega društva”. Ustvrdivši kako se čovjek ne školuje zato da ne bi morao raditi, nego da bi mogao bolje i kvalitetnije raditi, jer svojim radom slavi Boga, mladima je poručio da se ne zadovoljavaju minimalizmom i osrednjošću, nego maksimalno koriste mogućnosti koje su im ponuđene te odgovorno i savjesno pristupaju radnom mjestu i obvezama koje ono stavlja preda nj. Stavljajući za primjer sv. Josipa, koji je i radom i osluškivanjem otajstava slavio Boga, zamolio je da ne zaboravimo nedjelju kao dan svetkovanja i odmora, dan koji je važan za čuvanje dostojanstva ljudske osobe, obiteljskog zajedništva – smisla ljudskog života. Posebnu čestitku nadbiskup Hranić uputio je župniku fra Vjenceslavu, koji je toga dana proslavio i 40 godina svećeništva.
Znakoviti su bili i prinosni darovi: kruh, vino, voda i hostije, pečat, kronika i matice župe te za nadbiskupa borovske cipele, koje su na oltar u svečanim narodnim nošnjama donosili djeca i mladi te osmeročlana obitelj Džaja. U nazočnosti gotovo tisuću vjernika nadbiskup je na kraju mise blagoslovio gradilište buduće crkve za koju je kamen temeljac u svom pohodu Osijeku 2003. blagoslovio sveti Ivan Pavao II.
Za taj veliki događaj župa se pripremala duhovnom obnovom koju su od 27. do 30. travnja predvodili fra Marin Grbešić, odgojitelj postulanata u Samoboru, fra Darko Sudarić iz Požege te prijašnji župnici fra Ante Perković i fra Flavijan Šolc. U župi sv. Josipa radnika prije je Domovinskog rata živjelo 7500 Hrvata katolika. Nakon pada Vukovara, objekti su stradali, nesrpsko stanovništvo protjerano, mnogi ubijeni, velik broj zatočenih među kojima i svećenici. Dosada se vratilo i tamo živi 4500 Hrvata katolika, no ohrabruje to da su tu gotovo sve kuće obnovljene.