Vatikan, (IKA) – “Štititi Zemlju, oplemeniti čovječanstvo. Moralne dimenzije klimatskih promjena i održivi razvoj” tema je seminara koji je u Vatikanu organizirala Papinska akademija znanosti u suradnji s međunarodnom organizacijom “Religije za mir” i inicijativom Ujedinjenih naroda “Mreža rješenja za održivi razvoj”, izvijestio je 28. travnja Radio Vatikan. S problemom “klimatskih promjena i održivoga razvoja” moći ćemo se suočiti samo ako naš stav bude bitno human i moralan, istaknuo je u izlaganju kardinal Peter Turkson, predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir. Pohvalio je velike napretke u zauzimanju za ljudski život u posljednja dva stoljeća, te upozorio i na “mračnu stranu” te “neprihvatljive cijene” toga istog napretka: veliki broj odbačenih i isključenih ljudi, čije se dostojanstvo gazi. Još uvijek tri milijarde stanovnika Zemlje živi u siromaštvu, od koje je trećina zarobljena krajnjim siromaštvom. Papa Franjo to osuđuje kao “kulturu otpada” te “globalizaciju ravnodušnosti”, podsjetio je kardinal.
Budući da su ljudska bića dio prirode i da su od začeća do smrti ugrađena u cjelinu prirodnih procesa, to zahtjeva recipročan odgovor čovječanstva, a to je skrb za “vrt koji nas hrani i podržava”. Međutim, sve veće iskorištavanje fosilnoga goriva, odnosno ugljena, nafte i prirodnoga plina, remeti ekološku uravnoteženost Zemlje “na gotovo nezamislivoj razini” – što uzrokuje sve češće ekstremne klimatske pojave, kao što je tajfun na Filipinima 2013. godine. Govoreći o rješenjima koja će – štiteći Zemlju i ljude – omogućiti oplemenjivanje čovjeka, istaknuo je da sve proizlazi iz temeljnog načela da smo stvoreni na sliku i priliku Božju i stoga posjedujemo “urođeno dostojanstvo koje se nikada ne može zanijekati, omalovažiti ili obezvrijediti.” To također znači prepoznati da je sve što je Bog stvorio dobro i dragocjeno. Knjiga postanka naučava da nam je Bog povjerio Zemlju da je “obrađujemo” i “čuvamo”. To ne zabranjuje čovječanstvu da iskorištava blagodati Zemlje ali je istodobno jasno da smo “previše obrađivali”, a “premalo čuvali” i stoga je naš odnos prema Stvoritelju i bližnjemu postao u temelju “neočuvan”. Potrebno nam je da posvetimo više pažnje “čuvanju”, što u praksi znači potrebu za “inovativnim i održivim tehnološkim i ekonomskim rješenjima”, istaknuo je kardinal Turkson.
Upozorio je da bez moralnoga obraćenja i promjene srca, čak i dobre mjere, politike i ciljevi vjerojatno neće biti učinkoviti; ako prevladava sebičnost i individualizam, održivi se razvoj neće ostvariti. Stoga građani bogatijih zemalja imaju “posebnu obvezu pomoći svojoj braći i sestrama u zemljama u razvoju da se nose s klimatskim promjenama, umanjujući njihove učinke i pomažući im da se prilagode”, poručio je kardinal Turkson. U toj moralnoj obvezi svjetske religije imaju važnu ulogu jer potvrđuju urođeno dostojanstvo svakoga pojedinca, u svezi s općim dobrom čovječanstva. Crkva nije stručnjak na području znanosti, tehnologije ili ekonomije, ali je “stručnjak u ljudskosti”. Od nepravdi koje su nastale kao posljedice industrijalizacije u 19. i 20. stoljeću, do izazova globalnoga razvoja i prijetnje nuklearnoga naoružanja, Crkva je čitala “znakove vremena”, a danas ima snažno progovoriti o “velikom izazovu našega vremena – održivom razvoju”, poručio je kardinal Turkson.