Zagreb, (IKA) – Mjesečna tribina “Teološki četvrtak” održana 23. travnja u Zagrebu u organizaciji Kršćanske sadašnjosti imala je za temu “Prešućeni genocid nad Armencima i istočnim kršćanima?!?”. Uvodeći u tribinu don Anton Šuljić rekao je kako se ona održava u predvečernje 100. obljetnice genocida nad armenskim narodom, o čemu se tek u posljednje vrijeme više govori. Podsjetio je kako je riječ o jednom od u cjelini pokrštenih naroda koji je dao osobit pečat na području duhovnosti, arhitekture.
Prvi uvodničar, etnolog i filozof, podđakon grkokatoličke Križevačke eparhije prof. Livio Tomislav Marijan približio je povijesnu sliku istočnih kršćana. Izlaganje je potkrijepio nizom fotografija, karata, filmskih isječaka i statističkih podataka. Istaknuo je kako su kršćani Istoka oni koji pripadaju starim apostolskim Crkvama istočnog Mediterana, sjeverne i sjeverozapadne Afrike, južne Indije. Dakle, riječ je više o kulturno-povijesnom, nego geografskom pojmu. Oni potječu iz starih istočnih patrijarhata, pripadaju vlastitim obredima i mogu biti katolici ili nekatolici. Kratko se osvrnuo na podjele unutar kršćanstva, te u taj kontekst smjestio pojedine istočnokršćanske Crkve. Pojasnio je kako te Crkve dijelimo po obredima, što obuhvaća kompletnu liturgijsku, bogoslovnu, duhovnu i stegovnu baštinu. Ta baština razlikuje se po kulturnim prilikama slijedom kojih ih svaka zajednica izražava na svoj način. Predstavio je i osnovne karakteristike pojedinih obreda, pa se tako osvrnuo i na obred Armenske Crkve, koji je posebno bogat. Govoreći pak o armenskom narodu, istaknuo je njihov veliki doprinos svjetskom gospodarstvu, kulturi, sportu. Spomenuo je kako je u posljednje vrijeme nastalo mnogo dokumentarnih filmova o genocidu na temelju novih saznanja iz Berlinskog arhiva.
Crkveni povjesničar dr. Juraj Kolarić je nastavljajući se na prethodnika rekao kako se danas govori o ostacima ostataka te bogate baštine. Napomenuo je i kako na hrvatskom jeziku imamo jako malo literature, osobito one teološke, a i ona koja postoji uglavnom se bavi unijatima.
Govoreći o armenskom narodu, istaknuo je kako je povijest malo kojeg naroda isprepletena tolikim patnjama, tragedijama kao toga naroda, drevnog kršćanskog naroda. Dr. Kolarić rekao je da su prema armenskoj tradiciji prvi navjestitelji evanđelja bili apostoli koji su tamo stigli na poticaj samoga Isusa. Jedna predaja kaže da je to bio Juda Tadej, a druga da je riječ o Bartolomeju. Istaknuo je armenskog kralja Abgara koji je samoga Isusa pozvao u Armeniju. U pismu koje mu je uputio napisao je “čuo sam da se Židovi ljute na tebe i da te progone. Gle, ja posjedujem jedan grad. On je doduše malen, ali je lijep i dostatan za nas obojicu!” Prema predaji, Isus je odgovorio na pismo, i obećao da će uputiti Judu Tadeja koji je i došao, ozdravio bolesnog kralja. Ostavši u Armeniji dao je prve temelje kršćanstvu.
Vezano uz sam genocid Armenaca, pojasnio je neke povijesne okolnosti, tj. kako je krajem 19. stoljeća dio Armenije pripojen Rusiji, a dio Turskoj.
Ubijeno je neki kažu 100.000, drugi 500.000 ljudi. Bezbroj armenskih djevojaka i žena odvedeno je u turske hareme. A turske vlasti su to nazvale “smanjenje pučanstva”. No, još veći udarac je uoči Prvog svjetskog rata kada je gotovo cijela Armenija pretvorena u groblje, rekao je dr. Kolarić te podsjetio kako se Turcima tada pridružio i ruski carski režim. Tako su Armenci postali jedini narod bez domovine. Ističući ulogu Armenske Crkve, istaknuo je kako je ona postala jedini potporanj armenskoga naroda, a upravo je njezina zasluga da armenska država danas postoji. Povukao je i neke paralele između armenskog i hrvatskog naroda.
Povjesničar dr. Ivo Banac pojasnio je političko-povijesni kontekst kraja 19. stoljeća, osobito uz pojavu nacionalizma u zapadnim dijelovima Otomanskog Carstva, poglavito na Balkanu. Povlačenjem muslimana iz Balkana u Anatoliju dolaze brojne muslimanske izbjeglice i taj proces stvara jedno novo okruženje.
Govoreći o samom genocidu od prije sto godina, dr. Banac istaknuo je kako je on počeo s uhićenjem oko 250 ključnih vođa armenske zajednice u Carigradu. Oni su bili uhićeni 1915. i do srpnja te godine u raznim likvidacija ubijeni, a sam početak represije, tj. “crvena nedjelja” podudara se s početkom velike bitke na Galipolju. Gotovo čitavo armensko pučanstvo dislocirano je iz istočne Anatolije te potisnuto prema Siriji, Mezopotamiji, a velika armenska središta u Maloj Aziji s vrlo dugom tradicijom potpuno su zamrla, pojasnio je dr. Banac.
Osvrnuo se i na pojam “nevidljivih” tj. skrivenih Armenaca danas u Turskoj. Naime, deseci tisuća preživjelih Armenaca koji su živjeli u kurdskim ili turskim obiteljima pokušavaju naći svoje korijene. Mnogi od njih otkrivajući korijene počinju odbacivati dotadašnji identitet i preuzimati armenski. No, upozorio je, kako ne odbacuju islam, što pokazuje da je lakše prihvatiti armenski identitet, nego kršćanstvo.