Zagreb, (IKA) – Ponovljeni stručni skup (treći u nizu) za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije održan je 18. travnja u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Ciklus stručnih skupova održava se pod zajedničkom temom “Sakramenti u vjeronaučnoj nastavi” s ograničenim brojem sudionika zbog radioničkog dijela. Nakon uvodne molitve i spomena nedavno preminulog kolege vjeroučitelja Srećka Malbašića, uvodni pozdrav okupljenim vjeroučiteljima uputile su organizatorice skupa, uime Agencije za odgoj i obrazovanje mr. Gordana Barudžija i uime nadbiskupijskog Ureda za vjeronauk dr. Valentina Mandarić. Predavanja o sakramentima u teorijskom dijelu pripremili su dr. Anto Barišić i dr. Josip Šimunović.
Dr. Anto Barišić održao je predavanje pod naslovom “Nadom nošeni”. Naglasak je stavio već podnaslovom na “Euharistiju kao kršćanski duhovni odgojni centar”. Kroz analizu govora o sakramentima u vjeronaučnim udžbenicima, predavač je istaknuo kako je upravo euharistija sakrament nad sakramentima, kojem su svi drugi sakramenti usmjereni, a što potvrđuju i navodi iz dokumenata Drugog vatikanskog sabora. Temelj govora o euharistiji predavač je crpio iz prvih kršćanskih zajednica i njihovih sastanaka za zajedničkim stolom, za kojim su se prema Isusovu nalogu s Posljednje večere oni okupljali spontano i rado. Tu su doživljavali zajedništvo s uskrslim Kristom. Povećavanjem Kristove zajednice počela su i prva nerazumijevanja terminologije koju su rabili prvi kršćani, što je dovelo i do prvih optužbi usmjerenih protiv kršćana. Napokon se i kod pogana javlja želja da pobliže upoznaju tog Krista kojeg su im prvi kršćani navješćivali. Oni u kršćansku terminologiju unose i svoja helenistička saznanja i terminologiju. Javljaju se prve škole koje su utrle put sustavnijem naučavanju i razvoju teologije kao znanosti. Ali svakako je ta teologija izrasla iz dubokog iskustva vjere i radikalnog obraćenja koje su doživljavali i ti obrazovaniji kršćanski slojevi. Apologeti su obilježili taj prijelaz sa semitskog mišljenja na helenističko. Isprva je sve to bilo spontano, a tek se kasnije usustavilo u organiziranom osnivanju škola, “ali euharistijski Krist ostaje isti učitelj kakvog imamo i danas”, istaknuo je dr. Barišić. “To nas u kontekstu našega vremena stavlja u pitanje odnosa iskustva naše osobne vjere i našega znanja o vjeri”, rekao je. Prvi su kršćani katehizirali iskustvom vjere i katehizacija im je bila plodna. Pitanje je jesmo li mi danas, unatoč svom znanju koje stječemo na fakultetima i kroz obrazovanje, plodniji u svojem naviještanju. Dakle, “i sami smo uvijek iznova potrebni pouke i biti u školi Kristovoj, gdje imamo štošta za naučiti”, zaključio je predavač, ističući još jednom svjedočku dimenziju osobne vjere i svjedočanstva života koje se očituje i kroz sakrament euharistije.
Domaćin, ravnatelj Nadbiskupskoga pastoralnog instituta i član povjerenstva za polaganje stručnih ispita dr. Šimunović održao je drugo predavanje koje je naslovio “Božja remek-djela u školi. Govor o sakramentima u nastavi katoličkog vjeronauka u osnovnim i srednjim školama”.
Kako već kaže i sam naslov, profesor se zadržao na načinu na koji bi u školama djeci trebalo približiti pojedine sakramente. Svoje je predavanje započeo poticajnom pričom, koja je za poantu imala misao kako je Krist svojoj Crkvi ostavio sakramente kao svoje naslijeđe, kao dio plana božanske pedagogije. Na nama je pitanje što ćemo mi s tim naslijeđem učiniti i kako ćemo se njime koristiti, rekao je. Kao događaji, nadalje, sakramenti povezuju božansko i ljudsko. S te strane opravdani su i u vjeronaučnoj nastavi: naime, većina učenika su katolici. Nadalje, sakramenti su i antropološki i društveni simboli te su svi učenici bar ponekad prisustvovali pojedinim sakramentima (osobito vjenčanjima, krštenjima, prvim pričestima i krizmi), a na osobit i specifičan način oplemenjuju i pojedince i cjelokupno društvo. Pastoral sakramenata stoga ima dvije osobite zadaće: trajno posvješćivati značenje sakramenata te pojedincima omogućivati suživljavanje sa životom Crkve. U tom je kontekstu i katolički vjeronauk u školi prvi navještaj vjere (sukladno razvojnoj dobi učenika) te put nove evangelizacije u našem vremenu. Vjeroučitelji u tom procesu imaju nezamjenjivo mjesto, a put približavanja Crkvi otvaraju i roditeljima i učenicima. Naravno, idealan trolist katehizacije i navještaja je obitelj-škola-župna zajednica, ali moramo biti svjesni i vremena u kojem živimo: najčešće od obitelji nemamo pravu potporu u tom procesu, rekao je. Nakon tih uvodnih napomena dr. Šimunović pobliže je analizirao mogućnost rada i približavanja sakramenata učenicima kroz pojedine teme koje se kroz njihovo obrazovanje otvaraju. Tako se o sakramentu krsta može otvoriti tema obveze da krštenici žive kao uistinu kršćani, svjedočkim životom, na osobnoj i društvenoj razini preuzimajući vlastitu odgovornost. Kroz nastavu vjeronauka, nadalje, može se pridonijeti i pripremi za sakrament potvrde (razgraničavajući ipak domenu župne kateheze i priprave za podjelu samog sakramenta od školskog vjeronauka). Slične je ideje i mogućnosti obrade sakramenata dr. Šimunović donio i za ostale sakramente.
U radioničkom dijelu stručnoga skupa održane su četiri radionice u organizaciji više savjetnice za vjeronauk mr. Gordane Barudžija. Dvije su radionice održane s naglaskom na radu u srednjim školama: “Ishodi učenja u obradi sakramenata kršćanske inicijacije s obzirom na razvojnu dob učenika” (mr. Gordana Barudžija) i “Iskustveni pristup obradi sakramentalnih tema u srednjoškolskom vjeronauku” (Petra Pintar). Radionice “Različite nastavne metode u obradi sakramenata” (Ilijana Jularić) i “Znakovi i simboli u sakramentima – vidljivo u nevidljivome” (Katarina Pučar) bile su prikladne za rad u osnovnoj školi.