Zagreb, (IKA) – Novi broj „Živoga vrela” liturgijsko-pastoralnog lista za razdoblje od 19. travnja do 16. svibnja za temu ima „Piti kalež”.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe, kako pastoral osmišljavan iz liturgijske zbiljnosti Krista u Crkvi zacijelo može pronaći načina kako pričesti kaležom dati više mjesta u liturgijskom iskustvu Crkve i u življenju vjere. U tom duhu dva razmišljanja objavljena uz temu smjeraju k prepoznavanju i produbljenju širih značenja životne geste pijenja, u svome simbolizmu primjenjive na svu stvarnost dara vjere i života u Kristu.
U prvom tematskom razmišljanju „Čovjekova žeđ i čaša dara vjere. O simbolizmu žeđi i pijenja u liturgiji” Ante Crnčević naglašava kako simbolizmi vezani uz pijenje nose temeljne poveznice sa življenjem, ali i sa zajedništvom stola, kulturom i identitetom skupine, kao i s obredno-sakralnim izrazima zajedništva s ljudima i s Bogom, naglašava autor. Upućujući na susrete Božje i ljudske žeđi što nalazimo na stranicama Biblije, poput susreta Isusa i Samarijanke, autor zaključuje, kako „možemo reći da je biblijska povijest spasenja iznesena ne samo po događajima koji nose simbolizam vode, nego i onima koji uključuju sliku žeđi”. U nastavku teksta tumači tri kaleža koja su u dnevnoj rimskoj liturgiji inicijaciji davala krštenicima: kalež čiste vode, kalež mlijeka i meda, te kalež vina i vode. U završnom dijelu, autor se kratko osvrće na značaj čaše u povijesti spasenja, da bi zaključio kako „primiti ‘čašu spasenja’ znači najprije ‘postati čašom’, biti sposoban primiti dar. Stoga euharistijski kalež svojom formom ocrtava čežnju čovjekove dubine”.
„’Piti kalež’: vrjednovanje obredne geste za savršenije liturgijsko udioništvo” naslov je drugog tematskog razmišljanja koje potpisuje Ivan Šaško. U uvodnom dijelu upućuje se na neke autore koji su se bavili navedenom tematikom, potom slijedi osvrt na novozavjetna izvješća, da bi se naglasak stavio na dokumente Drugoga vatikanskog koncila, odnosno konstituciju Sacrosanctum Concilium.
Koncil poziva vjernike da ozbiljno shvate simboličko-obredni govor, od kojega liturgija živi. To je perspektiva koja proizlazi iz izvješća o ustanovljenju euharistije u Novome zavjetu, jer su tamo kruhu i kaležu povjerena dva različita načina za ‘izražavanje’ i ‘komuniciranje’ učenicima središnjega događaja smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Drugi dio „Živoga vrela” u rubrici „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska razmišljanja. Uz treću vazmenu nedjelju Ivica Raguž promišlja tekstom „O ‘pečenoj ribi’ i Kristovu uskrsnuću”. „Na ramenima pastira” naslov je razmišljanja Ante Crnčevića uz četvrtu vazmenu nedjelju. Ivan Šaško uz petu vazmenu nedjelju potpisuje razmišljanje naslovljeno „Bez njega – baš ništa”, a „Ljubite jedni druge” naslov je razmišljanja Ante Vučkovića uz šestu vazmenu nedjelju. Posljednje homiletsko razmišljanje u ovome broju „Čovjek pomiren s Bogom” vezano je blagdan Uzašašća Gospodinova, a potpisuje ga Slavko Slišković.
Tu su i kraća razmišljanja Maria Cifraka i Darka Teperta uz prva misna čitanja, te crtice u rubrici „Zrnje”.
Pisma čitatelja u ovome broju posvećena su pitanju euharistijskoga posta.