Jelsa, (IKA) – Na mjesnom groblju u Jelsi u srijedu 15. travnja pokopan je svećenik Hvarske biskupije, kanonik Stolnog kaptola i dugogodišnji župnik Jelse mons. Božidar Medvid. Mons. Medvid preminuo je u 92. godini života u ponedjeljak 13. travnja na 68. obljetnicu svoje mlade mise. Kako je pokojnik bio član bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta na čelu pogrebne procesije do mjesnoga groblja srebreni križ nosio je ovogodišnji križonoša Kruno Peronja za kojim su išli bratimi u bijelim tunikama. Pogrebne obrede predvodio je don Stanko Jerčić.
Misu zadušnicu u prepunoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina i prostoru ispred nje predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u zajedništvu s tridesetak svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Sv. Cecilije pod ravnanjem mladog maestra Slavka Reljića i uz orguljsku pratnju mladog profesora glazbe Tomija Domančića. Zbor je osnovao don Božidar Medvid.
U propovijedi je biskup Štambuk istaknuo da je pokojnik imao visoku izobrazbu, bio je svestran, načitan, vrlo inteligentan, vrsni znalac više europskih jezika, dobar poznavatelj teologije, snažni propovjednik, tečnog govora i sebi svojstvenog stila. A ispred svega toga bio je u doslovnom smislu riječi svećenik od glave do pete, svećenik u crkvi, ali i izvan crkve, svećenik u svim nijansama ljudskog življenja i ophođenja, svećenik kojemu je bilo stalo do duša upravo u stilu svetog Ivana Bosca, kojeg je cijenio i čijim se metodama služio, rekao je biskup Štambuk, te naglasio kako u razgovoru s don Božom nije bilo mjesta banalnosti, a pogotovo prostotama; nisu do izražaja dolazile bezvrijednosti. I kad se nije bilo u crkvi, don Božo bi vrlo brzo stvorio ozračje kao da smo u crkvi. Redovito se glatko prelazilo na vjeru, molitvu i stvorio bi, gdje god bi se našao, ozračje crkvenoga, Božjeg i molitvenog. Ustrajno je poticao na ispovijed za koju je uvijek imao vremena. Bio je prepoznatljiv kao izvrsni vođa duša. A što se tiče materijalnog pomaganja, rijetki su od njega odlazili a da ne bi osjetili koliko don Božo voli ljude. Svećenički kandidati u njemu su mogli vidjeti uzor-svećenika, idealistu. O tome s puno zahvalnosti i sam imam snažno iskustvo, rekao je biskup Štambuk.
Uime vjernika i Župnog vijeća Jelse don Božidaru je zahvalio Marijo Radonić, ističući kako je pokojnik svoj život podijelio između služenja Kristovoj vjeri i ljubavi prema bližnjemu svomu, čineći dobra djela potrebnima. “Na ta dva temeljna uporišna stupa položili ste svoj put kroz život, žrtvujući sebe do zadnjih granica ljudskih i egzistencijalnih mogućnosti. Pokazivali ste vlastitim primjerom, bolje rečeno vlastitim ponašanjem, kako i na koji način treba ostajati uspravan i nedvojbeno ste izrasli u moralni i duhovni putokaz ne samo jednoj generaciji, i ne samo sredini u kojoj ste djelovali”.
Tomislav Lazaneo izrekao je oproštajno slovo uime bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta. Don Božidar kao čovjek i svećenik bio i ostao uzorna moralna vertikala. On je svoj apostolat i svećeničku službu odradio vrhunski i stoga je višestruko nagrađivan. Njegov će duh, kao i danas, stoljećima lebdjeti oko Jelse. Cijeli je život svoje križeve hrabro nosio kroz sve političke bure i vjetrove. Na putu prema Bleiburgu i oko dvije godine u zatvoru naučio je uvijek biti ljudima i otac i majka, rekao je Lazaneo. Uime Jelšana koji žive izvan Jelse od don Bože oprostila se Ana Marija Dobronić.
Generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić govorio je o don Božinu iznimno pozitivnom utjecaju na njega kao mladog svećenika s kojim je kao župni vikar u Jelsi živio četiri i po godine. Potom ga je desetljećima pomno pratio i glase mu osluškivao iz Selaca na otoku Braču. A kroz ovih skoro jedanaest godina župnikovanja u Jelsi don Stanko je istaknuo kako je nebrojene telefonske pozive iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, sa župnog telefona skretao don Božidaru, prvenstveno zbog narudžbi knjiga koje je on u velikom broju preveo i izdao u svojoj biblioteci “Duh i voda.”
Mons. Medvid, sin Stipe Medvida iz Radošića kod Sinja i majke Marije Jurun iz Selaca na otoku Braču, rođen je u Jelsi 2. ožujka 1924. godine, a kršten 27. ožujka iste godine u župnoj crkvi Uznesenja Marijina. Već kao bogoslov iskusio je “četverored Bleiburga” i čudom ostao živ. Za svećenika zaređen je u Hvaru 7. travnja 1947. godine, u samostanskoj crkvi sestara benediktinki gdje mu je živjela sestra i redovnica Pia. Mladu misu slavio je u Vinkovcima na Mali Uskrs, 13. travnja 1947. godine. Od te pa do 1953. godine župnik je u Gdinju gdje je “zaradio” godinu i po dana zatvora što je “odradio” u zatvoru u Gradiški. Godine 1954. otpušten je iz zatvora. U Jelsi postaje župni vikar do 1967. godine. Iz Jelse od 1957. do 1961. poslužuje župu Pitve. Ali u tom vrijeme opet mora na Sud zbog jedne rečenice izrečene u propovijedi na mladoj misi don Ivice Eterovića u Pučišćima, 1957. godine. Kaznu je “odradio” u Trogiru. Od 1960. do 1961. opslužuje i župu Vrisnik, a potom od 1961. i župu Svirče (do 1970.). Godine 1967. postaje župnik Jelse gdje je 1979. bio križonoša u poznatoj procesiji “Za križen.” Umirovljen je 2000 godine. Sv. Ivan Marija Vianney bio je don Boži poseban uzor i poticaj u svećeničkom životu i radu, u molitvi, pokori i pastoralu. Bio je i član bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta. U Jelsi je osnovao župi pjevački zbor sv. Cecilije. Poticao je i razvijao pobožnost prema Euharistiji, a zaslužan za razvoj Karizmatskog pokreta u Hrvatskoj i izvan nje. S fra Josipom Marcelićem 1984. godine pokrenuo je biblioteku “Duh i voda” u kojoj je objavljeno 85 naslova. Splitsko-dalmatinska županija dodijelila mu je Nagradu za životno djelo za njegovo nesebično, velikodušno i svestrano djelovanje na vjerskom, kulturnom, moralnom i socijalnom području.