Požega, (IKA) – Prigodom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške katedrale, Požeška biskupija je u organizaciji APP turizam Požega bila na hodočašću u Avili od 6. do 15. travnja na kojem su među hodočasnicima bili požeški biskup Antun Škvorčević, šestorica svećenika i sedmorica đakona. Na programu je bio i pohod Fatimi u Portugalu o skoroj 100. obljetnici Gospinih ukazanja. Put je vodio autobusom preko Slovenije i Italije, a potom morem od Genove do Barcelone. Prva zajednička duhova točka bila je misa koju je u barcelonskoj katedrali Uzvišenja sv. Križa i sv. Eulalije 8. travnja predvodio biskup Škvorčević.
Sutradan 8. travnja hodočasnički put vodio je na Monserrat, čuveno katalonsko marijansko svetište, gdje su se hrvatski hodočasnici okupili u kapeli iza glavnog oltara, podno drevnog Gospina kipa koji se pripisuje sv. Luki evanđelistu. Predvodeći euharistijsko slavlje, biskup Škvorčević protumačio je vjernicima kako je Monserratska Gospa ona ista Isusova Majka koja u različitim svojim svetištima – kao i u Voćinu, Pleternici i Mariji Bistrici – “svjedoči majčinsku prisutnost i ljubav, kojom nas voli i prima, tješi i hrabri te povjerava svome Sinu kako bi on i u našim nevoljama, prolaznosti, ranjenosti zlom i smrću bio pobjednik”.
Trećega dana, 9. travnja, požeški hodočasnici stigli su do središnje točke svoga putovanja, u Terezijin grad Avilu. Na ulazu u avilsku katedralu dočekao ih je don Fernando Gutierrez Santa Maria koji je kao generalni vikar i izaslanik avilskog biskupa Jesus Garcia Burilla 2003. donio relikviju sv. Terezije u Požegu. Hodočasnike je došao pozdraviti i sam biskup Burillo koji je izrazio radost što se ponovno susreće s požeškim biskupom i vjernicima koje trajno nosi u srcu nakon svoga posjeta gradu Požegi 2007. godine, o 10. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije. Biskup Škvorčević mu je uručio posebno izrađenu svijeću na kojoj stoji napisano “O 500. obljetnici rođenja sv. Terezije Avilske” i geslo “Samo je Bog dostatan”. Pritom je rekao kako je svijeća znak onog žara vjere prema Isusu Kristu kojim je plamtjela sv. Terezija u Avili, a potom ga kao zaštitnica svoje požeške crkve, sada katedrale tijekom više od 250 godina prenosila i podržavala u srcima hrvatskih vjernika, i izrazio želju da plamen svijeće ujedno posvjedoči jedinstvo vjere, nade i ljubavi avilske i požeške mjesne Crkve pod zaštitom sv. Terezije.
Slijedila je misa u katedrali koju je predvodio biskup Škvorčević, a započela je pjevanjem gesla “Samo je Bog dostatan” i molitvom koju Požeška biskupija svakodnevno upravlja avilskoj svetici tijekom Godine njoj posvećene. U homiliji biskup je rekao hodočasnicima kako bi bilo zanimljivo susresti ovdje živu sv. Tereziju i zapitati je “kako si?”, a još zanimljivije čuti njezin odgovor. Istaknuo je da bi zacijelo jedan od mogućih odgovora, popraćen njezinim karakterističnim humorom, bio onaj koji je upućivala svojim sestrama i drugim ljudima: “Dragi moji požeški hodočasnici, nemojte u katedrali puno govoriti o Bogu, nego govorite njemu, s njime razgovarajte!” Biskup je rekao da se na avilskoj točki svoga hodočašća žele sjediniti s njome u razgovoru s Bogom, “i izići iz njega puni njegove prisutnosti u dubokom njezinom i našem uvjerenju da je našem srcu samo on dostatan”.
Na završetku mise hodočasnici su uputili Bogu molitvu o 500. obljetnici rođenja sv. Terezije kako je moli Avilska biskupija i karmelski red te otpjevali pjesmu koja se rado pjeva u požeškoj katedrali “U ovaj dan poletjela Terezijina duša je”. Nakon mise hodočasnici su se uputili u Alba de Tormes gdje je preminula sv. Terezija, pomolili se na njezinu grobu i razgledali vrijednu izložbu sakralne baštine vezane za samostan i crkvu gdje leže svetičini posmrtni ostaci. Na povratku prema Avili svratili su u “Dolinu palih”, spomen na one koji su u španjolskom građanskom ratu položili živote.
Petak 10. travnja hodočasnici su posvetili sv. Tereziji u Avili, gradu njezina rođenja i gdje je provela cijeli svoj život. Najprije su posjetili samostan Utjelovljenja gdje je boravila do 47. godine života i gdje se nakon trogodišnje teške bolesti odlučila na savršeniju vjernost Isusu Kristu i karmelsku obnovu. Potom su posjetili crkvu Sv. Ivana gdje je Terezija krštena te crkvu koja čuva spomen na njezinu obiteljsku kuću gdje je rođena. Okupili su se na euharistijsko slavlje u prvotnoj crkvi pokraj samostana Sv. Josipa koji je Terezija osnovala i u njem se uzdigla u svetosti do mističnog iskustva. Biskup je u pozdravu rekao hodočasnicima da je ovo središnja točka njihova hodočašća u Avilu prigodom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije. Istaknuo je da se oni ovdje na svoj način nalaze kod kuće jer je sv. Terezija 252 godine zaštitnica požeške crkve podignute njoj u čast, a sada katedrale. Pored toga, istaknuo je, u ovom samostanu su četiri redovnice Splićanke koje hrvatskim vjerničkim srcem žive blizinu prema sv. Tereziji i mole s nama. Biskup je povjerio sv. Tereziji da moli za hodočasnike i Požešku biskupiju, napose za sedmoricu đakona koji će upravo prigodom spomenutog jubileja njezina rođenja primiti sveti red prezbiterata. Nakon mise biskup, svećenici i đakoni u samostanskoj govornici susreli su se s Hrvaticama koje žive u Terezijinom avilskom karmelu: s. Editom Majić, i trima rođenim sestrama – s. Rafaelom, Gabrijelom i Esterom Mladineo. Razgovor je protekao u radosnom ozračju, u kojem se predstavio svaki od sedmorice đakona a redovnice obećale pratiti ih svojom molitvom. Uz redovnice u istoj govornici požeški hodočasnici susreli su skupinu zagrebačkih karmelićana koji su ovih dana na čelu sa svojim provincijalom o. Srećkom Rimcem na putovima sv. Terezije.
Sedmoga uskrsnog dana 11. travnja hodočasnici su posjetili grad Cordobu i potom se uputili u Sevillu te u crkvi Sv. Nikole nedaleko katedrale slavili misu.
U predvečerje druge uskrsne nedjelje, 12. travnja, koju je sv. Ivan Pavao II. proglasio Nedjeljom Božjeg milosrđa, požeški hodočasnici stigli su u Fatimu i sudjelovali na noćnoj međunarodnoj molitvi krunice i procesiji sa svijećama u čast Isusove Majke, koju je predvodio biskup Škvorčević. U nedjeljnim jutarnjim satima hodočasnici su u fatimskoj kapeli Anđela mira slavili misu. Poželio je hodočasnicima da im Gospa Fatimska pomogne porasti u vjeri i otići svojim kućama čvršće i dublje Božjima.
Na podnevnoj međunarodnoj misi koju je predvodio leirijsko-fatimski biskup Antonio Augusto dos Santos Marto koncelebrirali su biskup Škvorčević i požeški svećenici. Đakoni Krunoslav Siroglavić i Ljubiša Krmar asistirali su predsjedatelju slavlja, đakon Krunoslav Juraković pročitao je na hrvatskom jeziku ulomak iz dnevnog evanđelja, dok je đakon Marko Čubelić izrekao na hrvatskom jeziku jedan zaziv u molitvi vjernih. Toga dana navečer požeški hodočasnici sudjelovali su na međunarodnoj molitvi krunice i procesiji kojoj je predsjedao biskup Škvorčević. On je ujedno na hrvatskom jeziku izrekao uvod u peto otajstvo krunice, koje se molilo na istom jeziku te podijelio završni blagoslov.
Posljednjega hodočasničkog dana u Fatimi, 13. travnja rano ujutro hodočasnici su slavili misu u Kapeli ukazanja koju je predvodio biskup Škvorčević. Podsjetio je vjernike da ih u Fatimi nije dočekalo ništa velikoga ni spektakularnoga kako je netko mogao očekivati tko ovamo dolazi prvi puta. Istaknuo je da jednostavnost same Kapele ukazanja i drugih gradnji kao da želi hodočasnike svratiti u vlastitu nutrinu da u vjeri pronađu nadnaravne dimenzije događaja koje pamti ovo mjesto te postanu njihovim dionicima. Rekao je da se povijesne fatimske činjenice mogu lako ispričati, napraviti simpatičnu priču o troje malih vidjelaca Luciji, Franji i Jacinti i svega onoga što je nakon toga slijedilo. No, upozorio je da su povijesne činjenice samo naznake u kojima treba čitati nadpovijesnu istinu, u spoznajnom nadspoznajnu stvarnost, spomenuvši kako su se fatimska ukazanja događala u vrijeme teških zbivanja Prvoga svjetskog rata i ruske boljševičke revolucije protivne vjeri i Crkvi, da marijanske poruke na svoj način naznačuju II. svjetski rat i zbivanja nakon njega, neslobodu i komunistički progon Crkve, pokušaj ubojstva pape Ivana Pavla II. i slom komunističkog sustava. Biskup je istaknuo kako se u svim navedenim događajima susreću dimenzije zbilje koja nije dokraja uhvatljiva, očitovanje nadpovijesnoga u povijesti te da se u pravo značenje događaja ulazi vjerom i postaje dionikom Božje povijesti spasenja. Potaknuo je hodočasnike da se po zagovoru Isusove Majke, Gospe Fatimske uzdignu u tu nadpovijest u kojoj Pobjednik nad smrću daje konačni smisao svim ovozemaljskim događajima, da u tom svjetlu vjere čitaju i vlastite muke, teškoće i umiranja te da se vjerom obnovljeni u smisao koji im daje Bog vrate svojim domovima u pročišćenoj i učvršćenoj slobodi koja se ne boji nikakvog tereta pa ni smrti.
Na završetku slavlja biskup je u molitvi povjerio Isusovoj Majci sve nazočne hodočasnike i njihove obitelji, Požešku biskupiju i hrvatsku domovinu. I u Fatimi, kao i na svim drugim točkama hodočašća sedmorica đakona zajedno sa svećenicima i drugim vjernicima svojim služenjem i pjesmom stvorili su snažno duhovno ozračje koje je pomoglo usvojiti sve dragocjene poruke mjesta koja su pohodili i dublje se povezati s Isusom Kristom po primjeru i zagovoru njegove Majke i sv. Terezije Avilske. Povratak u domovinu vodio je hodočasnike preko Madrida čije su ljepote razgledali, preko Zaragoze u Kataloniji, Nice u Francuskoj, Italije i Slovenije. Hodočasnici su u ranim jutarnjim satima 16. travnja stigli u Požegu.